Nia je tek sa 4,5 mj ( u bolnici) prihvatila dudu. Samo sam joj noću davala za bolji san, njen i naš . Odkad je krenula u jaslice ne ispušta ju iz usta ili iz vida... U pol noći viće duda, duuda, dudaa... Znam da je tu dudu prihvatila tako kao utjehu u tim jaslicama, ali već me lagano smeta što ju non stop traži...Ima li nekakva fora da ju probam odviknuti ili da samo pustim?