Kod nas je identična razlika u godinama. Razlika je samo, izgleda, u tome što je moj mlađi sin jako samopouzdan i neda se baš maltretirati. Stariji sin je još uvijek jako ljubomoran, mada mu jako posvećujemo pažnju, ali svejedno. Ponekad se tako lijepo zaigraju zajedno, ali nakon pola sata lijepe igre krene svađa i nesuglasice. Nekoliko puta se dogodilo da je mlađeg brata zviznuo po glavi, u trbuh i sl. i to dosta jako jer mu ovaj nije vratio igračku, uzeo mu je nešto i sl. Tu ja uvijek burno reagiram, u smislu da mu ukažem na to da ga on sa svoje 33 kile može zaista jako ozlijediti i da tučnjava nije način rješavanja problema. Moj mlađi sin je dosta samostalan, hoće i on udariti brata i ne boji ga se uopće. Meni je veći problem kako održati situaciju mirnom, u zajedničkim aktivnostima i igri bez svađe. Skužila sam da je puno bolje kad se ja uključim pa se igramo skrivača, čovječe ne ljuti se ili neke društvene igre ili im dam neke zadatke (tko će nacrtati super sliku, pomaganje mami-slaganje igrački, pospremanje nekih sitnica...). Mislim da mlađem sinu trebaš podizati samopouzdanje i ukazati mu da ne treba za svaku stvar pitati brata, a sa straijim puno razgovarati. Ne trebaš isključiti ni psihologa ako se situacija nastavi, možda će imati dobar savjet kako da riješiš problem. Sretno!