Hvala cure.
Evo, tako to i ja vidim. Kao odgovor na njegovo zlostavljanje.
Činjenica je, da i ja njemu izgovorim grubih riječi i uvreda kad poludim, al nikad to neradim ničim izazvano (nije opravdanje, znam)
Ja sam riješila otići.
Makar rodbina mi govori. "jooooj, pa nemoj naglliti, pa on je tako divan tata, a i tebi je dobar. Pa nemaš gdje otići, pa kako ćeš s djetetom, a teška su vremena....itd."

Stvarno nemam gdje. Osim u podstanare. Nekak bi još i mogla izvuć, ako potpišem za stalno ugovor, ali Njegova je rodbina 100% iza njega bez obzira na to što si je i sestru jednom udario, pa mi prijete uzeti malog. Meni moji pak baš i ne vjeruju pa i ne stoje iza mene, a i nemogu mi pomoć financijski niti smještajem.

Mislim da će to sve izgledati jako ružno kad odem i uzmem malogmalog, a najružnije će biti to maltretiranje sa strane oca mog djeteta i njegove rodbine. Jer od njih nikada nećete čuti pohvalu, već samo kritiku.
Ljudi su koji vole imati sve pod kontrolom, tako i mene i jako su klanski raspoloženi prema Malommalom,dok bi mene najrađe proglasili suvišnim inkubatorom i izbacili me iz čopora zauvijek, pritom si uzeli dijete.
Čak i da uspijem ostati s djetetom sumnjam da će me ikada pustiti da živim normalno.

Al dobro, vjerujem da bi se s vremenom i to dalo riješiti.
Hvala Vam na porukama, jer iskreno nisam više znala ko je tu lud.

Čak sam u zadnje vrijeme počela miriti se sa situacijom i kriviti sebe što je pogubno i jaaaaako loše. Imam ja još zdravog razuma. Jupiiii.