Ja sam jedna od sretnica.
Prije poroda sam se pribojavala dojenja i nadala sam se da ću dojiti barem 4 mjeseca...
A onda je došao Lovro. I od početka, u bolnici, dojenje nam je krenulo savršeno. Ništa me nije boljelo, smetalo i užasavalo. On je dojio kako treba. I napredovao je kako treba. I oduvijek sam uživala u dojenju. I tom kontaktu i tom nježnosti. Tijekom dojenja uvijek sam mu znakovima pokazivala da ga volim i koliko ga volim.
Danas on meni, tijekom dojenja, istim znakovima pokazuje da me voli..jaaakooo.