Ja sam zeljela dojiti ali nije islo.Mlijeka je bilo i previse,ali moje dijete je imalo velikih problema sa sisanjem.Ponekad je trebalo sat i pol vremena da uspije uhvatiti sisu kako treba.Sjecam se samo dva puta da me nije boljelo i da je on ispustio zadovoljan sisu,a malo mlijeka mu je iscurilo kroz kut usana.To je bilo tako dobro.Sve ostalo tragedija.Izdajanje koje me uzasno boljelo.Doslo je do toga da sam plakala kraj elektricne izdajalice i skupljala hrabrost da je ukljucim.Tusirala sam se prije izdajanja i dok sam se tusirala mlijeko je znalo curiti ili bolje receno strcati,ali kad bi dijete pokusalo sisati,uzasno je boljelo i on nije uspijevao povuci mlijeko.Izdajanje je isto tako ubrzo presusilo.Maltretirala sam se zbog nekoliko kapljica.Upotrebljavala sam sesirice,ali nije islo.Bila sam frustrirana,ljuta,zabrinuta.Znala sam da ce moje dijete vjerovatno biti operirano u dobi od godinu dana sto se i desilo,tako da sam bila i zbog toga prestrasena i sludena razmisljanjima koliko se on muci dok dobije mlijeko.Tri mastitisa,antibiotici i konacno otvaranje desne sise 30 dana nakon porodaja(uzasno je boljelo unatoc lokalnoj anesteziji,jer je kirurg zelio istisnuti sto vise sadrzaja).Mjesec dana previjanja.Od toga dvadeset dana svaki dan a onda deset dana svaki drugi.Iracionalni strah da cu imati tu rupetinu u sisi.O Boze kad se sjetim,uzas jedan.Stavljali su mi veliki plasticni flaster da se mogu normalno tusirati,a onda se desilo da se od iritacije cijelo podrucje oko bradavice pocelo zagnajati.
Sve sam zbrkano napisala,ali nemam strpljena za pisat detaljno.Dijete je sad dvije i pol godine,za tri mjeseca ce dobiti brata kojeg zelim dojiti.Mlijeko mi je vec curilo u nekoliko navrata.Sise su vec jako velike,a ja se bojim sto ce biti.
Kad citam o vama koje niste imale problema cudno se osjecam kao da nesto ne znam napraviti.Moja nevjesta je dojila tako da bi stavila dijete na sisu i super.Cak me muci i pitanje griznje savjesti ako cu ovo dijete dojiti...

Najgore je to sto nikad necu dobit odgovor na pitanje zasto nije islo kod mene i mog djecaka.Ja jos uvijek znam plakati kad se sjetim kako bi s gustom popio izdojeno mlijeko.Kad pomislim da je on bio gladan i da se mucio izludim i sad placem jer to je jos uvijek ziva rana za mene.Sto ako sam nesto krivo radila?U svakom slucaju sam se trudila,ali mozda ne na pravi nacin.
Koristim priliku da trazim savjet.Sto i kako da radim ovaj put?