AA jutros "prestraši" tatu jednim glasnim BU i onda odmah doda: "Ne boj se, tata!"
U zadnjih par tjedana mu je glavna fora slagati rime (npr. ribica-bibica-mimica) ili namjerno krivo izgovarati riječi - onda umire od smijeha kad se mi pravimo da se jako čudimo kakva je to neobična riječ.
Konačno je polako počeo jesti i sam, više nije samo igranje s hranom. Za sada ga moram i ja hraniti jer sam ne pojede dovoljno, ali vidim da postaje spretniji. Dodatni problem je što se najčešće pretrpa s hranom prije nego proguta pa se počne gušiti ili mu se povraća. Zlato mamino proždrljivo.
Za precizno slaganje kockica i autića samo ću reći Nismo mi od tih...
Da, i on polako ulazi u fazu jasnog pokazivanja svoje volje - nekad upali odvraćanje pažnje, a nekad jednostavno zbog realnih okolnosti mora biti po mom - uz puno nježnosti, objašnjavanja, ali i odlučnosti. Srećom su te situacije još rijetke jer mi je užasno teško slušati ga kako plače, a još teže kako cendra. Btw, već i sam zna kada cendra jer sam ga jednom pitala: "Kako AA cendra?", a on je počeo kenjkati i smijati se...