I mene je strah tih vrata, ja ih uvijek za sobom zaključam misleći da će ljudi napraviti isto ako ih nađu zaključane.
I dežurstva su stvarno bezveze, nekad prođe cijeli tjedan da ne vidim tete, a mogu misliti kako je njemu kad ga svako jutro dočeka neka druga teta. Manje više iz jaslica su mi sve ok i simpa mi je ona plava teta iz prve grupe kod ulaza.
Nama adaptacija još traje, ovaj tjedan će biti 3 mjeseca od početka adaptacije i ja baš ne vidim pomak. Teta kaže da manje plače za razliku od prije kad je plakao cijeli dan (a tad je govorila da samo malo plače )
Ne znam kak je u drugim jaslicama, al stvarno je super da i tak mali idu popodne van jer M. obožava biti vani, pogotovo ako je i pas u susjednom dvorištu vani.