on ne želi psihološku pomoć

[aleta]

moja prijateljica ima problema sa suprugom i žrtva je psihičkog (za sad) nasilja. on je naizgled savršen muž i otac, ali često plane bez nekog razloga i tada viče, psuje, omalovažava je (pred djetetom), a počeo je i predmete bacati u zid, dakle mislim da je blizu i fizičkog nasilja.
ako se ona suprotstavi, naljuti ili rasplače, on još više pobjesni. nakon svakog takvog ispada ponaša se kao da ništa nije bilo. nekoliko puta je obećao da će zajedno potražiti psihološku pomoć, no svaki put odustane.
ona je bila kod psihijatrice (sama, budući da on ne želi nikamo ići i odbija pomisao da on ima problem), koja ju je malo ohrabrila, ali i preporučila antidepresive (za nju). ona ih ne želi početi piti.
imate li ideju kome se obratiti? on je nasilan sve češće, ona u sve dubljoj depresiji, jako zabrinuta za dijete.

[Mukica]

pa ona se vec obratila, jel tako
kaj bi ona jos trebala napravit?
pa nikog ne mozes promjenit ako on sam ne zeli bit promijenjen
on je losa osoba i to je to
ja bi joj preporucila da razgovara s njim, neka mu veli da ne zeli zbog toga sto se on ne moze kontrolirati, unistavati svoje zdravlje i piti antidepresive
ako mu je stalo do braka neka poduzme nesto (ako je njoj jako stalo da se brak odrzi)
ako ona to ne moze vise izdrzati neka stavi sve za i protiv pa nek se odluci
ja bi ga ostavila


i... ja joj preporucam da ne pije antidepresive i skroz mi je vec zlo od tih doktora kojima je najlakse propisat antidepresive, a uopce ne zele ljeciti uzrok
antidepresivni su jako opasni
ona ne treba ljecit posljedice nego rijesiti uzrok
na kraju ce ispasti da se ljeci ZRTVA umjesto da se ljeci onaj tko u stvari JE kriv

Ako ima kuda, neka ide, neka ga ostavi... Sve je bolje nego zivjet s bilo kakvim zlostavljacem
Psiholoska pomoc treba njemu, a ne njoj

[ninet]

moja prijateljica ima problema sa suprugom i žrtva je psihičkog (za sad) nasilja. on je naizgled savršen muž i otac, ali često plane bez nekog razloga i tada viče, psuje, omalovažava je (pred djetetom), a počeo je i predmete bacati u zid, dakle mislim da je blizu i fizičkog nasilja.
ako se ona suprotstavi, naljuti ili rasplače, on još više pobjesni. nakon svakog takvog ispada ponaša se kao da ništa nije bilo. nekoliko puta je obećao da će zajedno potražiti psihološku pomoć, no svaki put odustane.
ona je bila kod psihijatrice (sama, budući da on ne želi nikamo ići i odbija pomisao da on ima problem), koja ju je malo ohrabrila, ali i preporučila antidepresive (za nju). ona ih ne želi početi piti.
imate li ideju kome se obratiti? on je nasilan sve češće, ona u sve dubljoj depresiji, jako zabrinuta za dijete.

Nevjerovatno......E ako joj antidepresivi, koje ona treba piti, ne izlijece muza...nista nece.... :shock:
Ako ima neko trece lice koje muz dovoljno postuje i uvazava da ga poslusa, neka ga taj treci doslovno odvede kod psihologa/psihijatra...

[aleta]

nedavno je opet nazvala tu psihijatricu i kad joj je rekla da ipak ne pije antidepresive, ova se fakat naljutila i rekla, citiram: "Pa rekla sam Vam da antidepresivi ne izazivaju ovisnost!". Ova joj je poklopila slušalicu.
naravno da pomoć treba njemu, ali njoj treba podrška. poslala sam joj adresar ustanova koje si ti, mukica, stavila na jedan topic nedavno. mislim da bi joj svaki razgovor s nekom stručnom osobom dobro došao. ona se najviše lomi između: on je nasilan i moram spasiti sebe i dijete i otići. i: on je bolestan i moram mu pomoći, biti jaka i poduzeti nešto.

[snorki]

moja prijateljica ima problema sa suprugom i žrtva je psihičkog (za sad) nasilja. on je naizgled savršen muž i otac, ali često plane bez nekog razloga i tada viče, psuje, omalovažava je (pred djetetom), a počeo je i predmete bacati u zid, dakle mislim da je blizu i fizičkog nasilja.
ako se ona suprotstavi, naljuti ili rasplače, on još više pobjesni. nakon svakog takvog ispada ponaša se kao da ništa nije bilo. nekoliko puta je obećao da će zajedno potražiti psihološku pomoć, no svaki put odustane.
ona je bila kod psihijatrice (sama, budući da on ne želi nikamo ići i odbija pomisao da on ima problem), koja ju je malo ohrabrila, ali i preporučila antidepresive (za nju). ona ih ne želi početi piti.
imate li ideju kome se obratiti? on je nasilan sve češće, ona u sve dubljoj depresiji, jako zabrinuta za dijete.

Nevjerovatno......E ako joj antidepresivi, koje ona treba piti, ne izlijece muza...nista nece.... :shock:
Ako ima neko trece lice koje muz dovoljno postuje i uvazava da ga poslusa, neka ga taj treci doslovno odvede kod psihologa/psihijatra...

eto i ja htjedoh ovo napisat.
Doktorica zeni propisuje antidepresive, a muz ima problema... Pa onda je moj muz trebao ici na operaciju stitne zlijezde iako sam ja imala problema

[aleta]

Ako ima neko trece lice koje muz dovoljno postuje i uvazava da ga poslusa, neka ga taj treci doslovno odvede kod psihologa/psihijatra...

naravno, nitko od njegovih prijatelja joj ne vjeruje. naime, "on je dalmatinac, oni su takvi, temperamentni, ona pretjeruje".
nevjerojatno kako se obrasci nasilja u obitelji pravilno ponavljaju. svi su elementi tu. samo se nadam da će reagirati prije nego što se i pravilan rasplet pojavi.

[Mukica]

ona se najviše lomi između: on je nasilan i moram spasiti sebe i dijete i otići. i: on je bolestan i moram mu pomoći, biti jaka i poduzeti nešto.

zasto bi ona trebala biti jaka i nesto poduzimat
ona je zrtva
nek idre i nek spasi sebe i dijete, dok jos nije nastala velika steta
nek sjedne i u miru poreda prioritete
tko ili sto joj je najvaznije
on?
dijete?
ona sama?
sto ce reci netko treci zato sto je otisla?

ako ostane za par godina ce se kajat sto nije otisla ODMAH i sto je bila tako luda da je vjerovala da je bas ona ta koja ce njega spasiti (mos' si mislit)

NIKOME NE MOZES POMOCIAKO TAJ NE ZELI POMOC - NIKOME NA OVOM SVIJETU KO POMOC NIJE SPREMAN PRIMITI I SEBI PRIZNATI DA MU JE POTREBNA.
To joj reci jer to je prava cista, ziva istina.

Mozes do bolja ludo zeljet pomoc recimo nekom tebi dragom narkomanu, ali nista neces postici, osim sto ces neizmjerno patiti, dok on SAM ne odluci da zeli pomoc i dok ne prizna sebi da mu je pomoc potrebna... Tako je i sa svim ostalim. Ja u to cvrsto vjerujem.

[mamma san]

Potpisujem Mukičin post..ovaj odmah iznad.

I dodajem:

Ako mu želi pomoći, neka mu pomogne. Ali ne sa njim pod istim krovom!
Jer ako njenom mužu samo jednom ruka poleti na nju, ta ruka se više zaustaviti neće. A ona će se, najvjerovatnije, samo priključiti hrpi zlostavljanih žena koje sjede doma i "žele pomoći zlostavljaču" da prestane biti zlostavljač...dok ne završe u bolnici..i onda opet..i opet.. i opet.

A za antidepresive, uopće nemam riječi. Ne samo da ih ne bih pila, već bih i promjenila doktoricu. Mislim da nikome ne treba tableta kako bi mu "uljepšala" svakodnevnu depresiju...

Neka uzme dijete i makne se iz njihove kuće. A on će se ili sabrati i liječiti ili neće. Ali barem nje neće biti u blizini. Niti djeteta.

[Audrey]

A danas-sutra će ispasti da je ONA ta koja je imala psihičkih problema i da je zato pila antidepresive...

[Mukica]

bzw. aleta
ne pricam ti ja nis od ovoga napamet
i meni je moj ljecnik prepisao antidepresive iz slicnih razloga
ja dosla doma, procitala uputsva i rekla sama sebi ma daaaaaj, pa ne bum ja to pila i navukla se na tak neke lijekove koji mi soraju po mozgu samo zato kaj me MM izludjuje

i rekla sam mu da zelim razvod i da nek ide...
srecom je bila lako i otisao je bez da mi je radio neke prevelike probleme
i da vidis kak sam sad super
nis mi ne treba - nikakvi antidepresivi, nis me ne pegla vise, nikakva tuga ni jad
super mi je

[aleta]

znam, mukica, čitala sam tvoju priču i znam da znaš o čemu pričaš.
sad sam pričala s njom. sinoć je, navodno, poludio, jer je skužio da je meni sve ispričala. "još ćeš svima ispričati da te zlostavljam! Sve sam ti pružio!" - njegove su riječi.

[Mukica]

budući da on ne želi nikamo ići i odbija pomisao da on ima problem

sad tek ovo vidim
bozedragi :shock: :shock: :shock:
znaci tvoja je frendica popustila pred njegovim utjecajem i utjecajem okoline, koja tvrdi da je ON normalan, a da je ona ta koja je nenormalna, pa nek se eto ONA lijeci... i isla je traziti POMOC za sebe

kak tuzno

klasican sindrom zrtve

nek ide od njega sto je noge nose
zadnji joj je cas

[aleta]

nije još do toga došlo - da ju je uvjerio da je ona problem (mada mu je to cilj). još uvijek joj je jasno da je ona žrtva, ali je išla sama do psihijatrice da joj da savjet kako da se postavi prema njemu, kako da ga dovuče na liječenje, kojim metodama. dobila je podršku u smislu da ona ne smije misliti da je ona kriva, da ne smije slušati psovke i omalovažavanja kada krenu, da po mogućnosti uzme dijete i makne se od njega u trenutku kad krene kriza, da ga u mirnim trenucima pokuša nagovoriti na terapiju. da je njegova dijagnoza vjerojatno depresija iz koje proizlazi ta agresija i da njemu trebaju lijekovi, ali i da ona pije antidepresive da lakše trpi. to je odbila.

[snorki]

moja prijateljica ima problema sa suprugom i žrtva je psihičkog (za sad) nasilja. on je naizgled savršen muž i otac, ali često plane bez nekog razloga i tada viče, psuje, omalovažava je (pred djetetom), a počeo je i predmete bacati u zid, dakle mislim da je blizu i fizičkog nasilja.
ako se ona suprotstavi, naljuti ili rasplače, on još više pobjesni. nakon svakog takvog ispada ponaša se kao da ništa nije bilo. nekoliko puta je obećao da će zajedno potražiti psihološku pomoć, no svaki put odustane.
ona je bila kod psihijatrice (sama, budući da on ne želi nikamo ići i odbija pomisao da on ima problem), koja ju je malo ohrabrila, ali i preporučila antidepresive (za nju). ona ih ne želi početi piti.
imate li ideju kome se obratiti? on je nasilan sve češće, ona u sve dubljoj depresiji, jako zabrinuta za dijete.

aleta, jel on uvijek bio takav, ili se promijenio?
Ja sads pricam sa muzem, a on tvrdi da mozda zena ima problema????Ko muskarci Umalo se nas dvoje ne posvadjasmo

[VedranaV]

Slažem se s Mukicom.
A ako njoj treba pomoć, a vjerojatno treba jer trpi nasilje, bolje da ide psiholozima, a ne psihijatrima.

[aleta]

snorki, njegovi ispadi agresije su sve češći i češći. od možda jednom mjesečno do svaki drugi dan u posljednje vrijeme. i potpuno neočekivani. npr. idu u dućan, ulaze zagrljeni i dobro raspoloženi. on u vitrini s mesom ne vidi ono što je očekivao. pred prodavačicom počne vikati, ostavi je samu tamo i izleti van. ona dođe do njega, uđu u auto, a on urla na nju, psuje ju, i na kraju je izbaci iz auta na sred ceste. sutradan, ako se ona usudi spomenuti što je bilo i pitati ga zašto je poludio, on ponovi cijelu scenu jer je ona kriva što mu ne može "prijeći preko toga, nego ga mora sad gnjaviti".

[Mukica]

[Bubica]

ona se najviše lomi između: on je nasilan i moram spasiti sebe i dijete i otići. i: on je bolestan i moram mu pomoći, biti jaka i poduzeti nešto.

Impulzivno i agresivno ponašanje nisu bolest već odlike ličnosti (osim ako nisu u sastavu nekog ozbiljnijeg entiteta, npr. PTSP-a). To ne znači da se ne mogu liječtiti, tj. može se osobu učiti kako da kontrolira takvo ponašanje...

[snorki]

snorki, njegovi ispadi agresije su sve češći i češći. od možda jednom mjesečno do svaki drugi dan u posljednje vrijeme. i potpuno neočekivani. npr. idu u dućan, ulaze zagrljeni i dobro raspoloženi. on u vitrini s mesom ne vidi ono što je očekivao. pred prodavačicom počne vikati, ostavi je samu tamo i izleti van. ona dođe do njega, uđu u auto, a on urla na nju, psuje ju, i na kraju je izbaci iz auta na sred ceste. sutradan, ako se ona usudi spomenuti što je bilo i pitati ga zašto je poludio, on ponovi cijelu scenu jer je ona kriva što mu ne može "prijeći preko toga, nego ga mora sad gnjaviti".

pa fakat nije on sav na hrpi. Nije mi jasno kako joj okolina ne vjeruje.
Mislim, trebala bi ona imati podrsku od strane nekoga njegovog (majka, otac, brtat, sestra, prijatelji).

[Mukica]

jel ona zaposlena?
jel ima uopce kamo otici?

mozda bi se on, kad vidi da je ona spremna sve napustiti, ipak odlucio na posjet lijecniku i priznao si da fakt ima problem

[aleta]

radi i može otići roditeljima. i ja mislim da bi to bilo najpametnije, i to sam joj rekla. ali, ne usudim se puno na tome inzistirati jer i to mora biti njena odluka, kao što i liječenje mora biti njegova odluka.

[ninet]

I ja sam htjela isto pitati.....ali bojim se...Ona ode, on tek tad poludi...Pa je nadje.....pa nedajboze...
Ili ako vec ode nek on ne zna gdje je otisla. A frajer ima dijagnozu definitivno.

[aleta]

bubica, nema on ptsp, rekla bih. kakve su uopće mogućnosti za njega, lijekovi, terapija?

[mamazika]

Ako bez nekog vanjskog razloga ti napadaji postaju češći, ja bi posumnjala na neki proces u mozgu. Možda čovjek ima encefalitis, tumor, aneurizmu... (vidi se da gledam previše serija )
A ako ne, nego je Dalmatinac... khm, i Magaš je bio Dalmatinac pa to nije baš dobro završilo.
Ako je tip tako impulzivan i silovit, tko zna kako bi prošao njen odlazak s djecom?

[Bubica]

U rijeci postoji program rada sa zlostavljačima u obitelji, može dobiti info. preko CZSS. Ali, preduvjet ulaska u bilo kji od zih probrama je da je on motiviran uopce krenuti u njega...

[klia]

Aleta, svakako preporuči prijateljici razgovor s dobrim psihologom s kojim će doći do vlastite odluke kako dalje. Mislim da bi mu morala vrlo ozbiljno dati do znanja da takvo ponašanje neće trpjeti, pa makar na neko vrijeme i otišla od njega, dok sam ne uvidi da treba pomoć.
Bojim se da će ga morati ucijeniti odlaskom, no neka pokuša s njime mirno razgovarati, reći mu što prema njemu osjeća, ali i što sama osjeća kad je on takav.

[sorciere]

bubica, nema on ptsp, rekla bih. kakve su uopće mogućnosti za njega, lijekovi, terapija?

aleta, čak i da dobiješ savjet o tim mogućnostima - on je u ovom trenutku totalno neučinkovit.

lijekovi?? na temelju čega bi ti netko mogao dati odgovarajuću informaciju?

terapija? za što?

možemo mi ovdje do sutra: dok on ne odluči nešto napraviti, dok ona ne odluči nešto napraviti - NIŠTA se neće promijeniti.

mukica je napisala sva moguća rješenja. bolja od bilo kojeg psihijatra, psihologa, ili savjetnika. isprintaj, pokaži, daj joj podršku.

i ja sam jednom okrenula nebo i zemlju da pomognem zlostavljanoj ženi. i ona se ponašala kao tvoja prijateljica.

sada - jedva da me pogleda. vrlo je ljubazna onih nekoliko sati godišnje koliko se sveukupno sretnemo na određenim okupljanjima. i jedva čeka da se makne od mene. jer sam se "petljala" u njenu vezu. probala sam joj pomoći - na NJENU molbu da joj pomognem.

[Bubica]

to ipak ne znači da se svi mi moramo distancirati od zlostravljanih prijateljica i pustiti ih da se same koprcaju u vlastitim jadu...

pomoći im sigurno uvijek možemo tako da ih saslušamo, pomognemo u konkternim sit (pričuvati dijete i sl.), biti joj podrška. Nećemo joj pomoći ako joj nametamo naše viđenje situacije i naša rješenja, svatko ipak treba naći svoj put...

[aleta]

znate li kakvog dobrog psihologa kojeg bih joj mogla preporučiti, u Zagrebu?

[sorciere]

to ipak ne znači da se svi mi moramo distancirati od zlostravljanih prijateljica i pustiti ih da se same koprcaju u vlastitim jadu...

bubica, naravno da trebamo biti uz njih. no mi im ne možemo pomoći sve dok one same ne odluče da stvarno žele pomoć, a ne samo rame za plakanje.

aleta, ja znam samo privatne (otišle žene u privatnike).

psiholog prof. dr. nataša jokić begić
psihijatar dr. sandra ferenčić

brojeve nemam, ali vjerujem da se mogu naći negdje u imeniku. obje su izvanredne.

[aleta]

hvala, sorciere.

[Mirta30]

on nije svjestan svog problema !
i ima obrazac ponašanja klasičnog zlostavljača
tvoja frendica bi se morala distancirati od njega i prvo sebe srediti jer pomagati njemu dok je i sama u gabuli je dvosjekli mač.

[mamazika]

Možda bi takvom psihološkom profilu bolje legao muški psihijatar.

[tanjads]

Aleta, nije bez veze da ona krene kod psihoterapeuta cak i bez muza.
Ako je njegovo ponasanje nesto novo ili izrazenije nego inace moguce je i da je njihova medjusobna dinamika takva da to na neki nacin ohrabruje. Svaki odnos ovisi o svim osobama ukljucenim u odnos. Ako ga ona nije spremna ostaviti, onda joj moze pomoci i da ona nadje neki drugi nacin postavljanja prema njemu u takvim sitaucijama. Cim se ona pomjeri iz svoje uloge i on se neminovno mora pomjeriti iz svoje u neku drugu poziciju. A ako ne bude efekata psihoterapija joj moze pomoci da se ojaca-pa ili izmjeni uvjete u braku ili ode iz braka.

[aleta]

da, svakako.
nazvala je broj Autonomne kuće i kaže da joj se javila jako ugodna psihologinja i dogovorile su sastanak. odmah je bolje volje. pa eto, vidjet ćemo dalje.

[loo]

aaaaaaaaaaaaaaallllllllllllllllllllllllllllllooooo ooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!
tu se nitko nije pozabavio jednim pitanjem koji je sve ucestaliji medju ljudima srednje dobi- sve se vise ljudi pocinje drogirati u toj dobi zbog problema s kojima se ne mogu nositi.
znam za jedan slican slucaj gdje je muz zeni isto takopostepeno poceo raditi sranja bez nekog valjanog razloga i ona je isla malo cackati po svim njegovim privatnim stvarimano nije nasla nista. Nakon par mjeseci njegov kolega ga je dosao traziti doma i ona kao lukava zena izvuce iz njega da je pred otkazom jer se poceo drogirati. Naravno istog trena je otisla od njega.

ne mogu reci da je ovaj slucaj isti ali .........postavlja se sumnja s obzirom ga tosve idepostepeno.

[tatek]

Uzroka moze biti sto, ali dok ta osoba sama ne uvidi da joj treba pomoc, nema nikakve promjene.

Zivio sam 20 godina u kucanstvu sa ocem, psihickim bolesnikom, od moje 10-te godine kad je obolio (slom zivaca) pa do moje 30-te kad sam se napokon uspio odseliti (prije nisam mogao zbog financija, jer sam od svoje studentske stipendije i poslije place morao uzdrzavati sebe i dijelom placati i njima kucne troskove).
On je prihvacao lijecenje, ali ga je isto ponekad trebalo odvlaciti psihijatru. U kuci, fala bogu, nikad nije bilo fizickog nasilja, ali psihickog je bilo napretek i tragove toga jos uvijek nosimo i moja stara i sestra i ja i iz tog razdobolja naseg zivota vuku korijeni mnogo toga. Stara je svojedobno trazila razvod, no nije imala snage ustrajati tako da se sve na kraju zacementiralo u neku vrstu zabokrecine, sa boljim i losijim razdobljima, i u tome je najgore prosla moja stara koja je zivjela tako tih spomenutih 20 godina s njim i nama, djecom, u zajednickom kucanstvu, a zatim jos 10 godina sama kad smo se sestra i ja odselili. Nije joj nimalo bilo lako, no kako je ipak snazna licnost uspjela je odrzati svoj duh i svoje osobne granice u takvom zivotu. Prije 2 i pol godine stari je umro (samoubojstvom nakon jedne psihicke krize i nekoliko uzaludnih boravaka u bolnici) i odonda se stara preporodila, no duboki tragovi su ostali ...

Zasto sam sve ovo napisao? Zato jer se dugim zivotom u takvoj okolini u covjeku utiskuju dubopki tragovi koji ga biljeze za citav zivot. I ta zena ce, sto duze bude zivjela u toj zajednici (pogotovo ako on nece i dalje prihvacati pomoc), to dublje tonuti u to zivo blato, a i djetetu ne ginu razne traume. Mislim da je to nesto sto joj definitivno mora biti na umu kod konacne odluke.
(s time da u mom slucaju cak nije bilo fizickog nasilja te da je moj otac u sustini bio dobar covjek, no krut, nefleksibilan i nekomunikativan i to ga je, na zalost, kostalo i zdravlja i na kraju i zivota)

[mendula]

...kad je obolio (slom zivaca)...

tatek, šta to točno znači "slom živaca"? Čujem često taj izraz, ali nikako ne lovim šta točno znači? Kad čovjek "pukne" nakon dugo vremena stresa, pritiska i sl.? Neki dan je bio onaj film na televiziji "Dan gnjeva" - ne bih rekla da je to slom živaca. Depresija? Napad panike?
:?

[tatek]

...kad je obolio (slom zivaca)...

tatek, šta to točno znači "slom živaca"? Čujem često taj izraz, ali nikako ne lovim šta točno znači? Kad čovjek "pukne" nakon dugo vremena stresa, pritiska i sl.? Neki dan je bio onaj film na televiziji "Dan gnjeva" - ne bih rekla da je to slom živaca. Depresija? Napad panike?
:?

Moze biti bilo sto od toga - jednostavno covjek pukne.
Moj stari je bio hiperpedantan covjek koji se nervirao radi sitnica, nije znao za humor,a nije imao odusak za otpustanje stresa. Radio je u to doba (inace je bio KV strojobravar po struci) na poziciji sefa pogona u jednoj manjoj firmi, a ekipa radnika su bili uglavnom pijanci, sitni muljatori, i sl. pa se on nervirao svakodnevno zbog njih (jer mu ej posao bila najveca briga u zivotu i osiguranje egzistencije za obitelj). E, onda kad je dosao doma nije se znao izjadat ili ispricat sa starom, vec se onda doma zabio u radionicu pa je tamo svasta radio i kad se onda na to jos doda kakva sitnica (a radilo se o upali mjehura moje sisterice koju je trebalo u sitne sati voziti u bolnicu), a on je i sam bio pomalo bolestan tih dana ... onda nefleksibilan i opterecen covjek pukne ... i pukao je. I nikad se vise nije od toga oporavio. Bile su tu faze depresije, alkoholizma, rezignacije, zivotne volje, ali i letargije ... a sve je bilo zacinjeno nerezonskim uzimanjem lijekova (po savjetu nekompetentne psihijatrice) o kojima je ubrzo postao ovisan , jer mu je ona odmah dala dozu dvostruko jacu od savjetovane ...

Ja bih sazeo rijecima psihologa: losa konstitucija licnosti + slabe socijalne vjestine + puno stresa + lose lijecenje bolesnog stanja = upropasten svoj zivot + duboko afektirani zivoti njegovih najblizih

Da nije bilo neke od tih tocaka mozda bi bolje zavrsilo, no opet ... na zalost, bio je covjek koji nije znao uzivati ni u zivotu ni u samom svom postojanju i zbog toga mi ga je iskreno zao.
Na zalost, ni do smrti nije shvatio u cemu je bila bit problema, sjecam se jednog razgovora nekoliko dana prije smrti ...

[Mirta30]

tatek

[mendula]

žao mi je, baš tužno...
Kužim otprilike o kakvim karakteristikama osobe pišeš, i moj stari naginje takvoj zatvorenosti i višednevnoj depri. Mislim da njega izvlači Bog kao smisao patnje. Makar čini mi se da je malo fulao, ali tko sam ja da sudim o njegovom djetinjstvu i kako bi se on trebao osjećati.
Okrenimo se budućnosti. Duboko vjerujem da upravo zbog ovog prije opisanog treba djecu učiti da izražavaju svoje osjećaje, jednako pozitivne i negativne. Da ih treba poštovati u njihovim osjećajima, željama, doživljajima, dojmovima.. u svakom izrazu njihove osobe. I da se nadovežem na onaj topic o razgovorima, mislim da je ovakvo uvažavanje onoga što klinci imaju reći još odmalena osnova da ostanu otvoreni i bliski s roditeljima za duboke i iskrene odnose i nakon "granice odrastanja" - 14-15-16 godina.

[tatek]

Eto, tuzna prica i ne ponovila se drugima (iako je tata od jedne frendice prosao gotovo istu zivotnu pricu, a prica je zavrsila na slican nacin ... ne trebam ni govoriti da ona i ja imamo dodirnih tocaka u svojoj naravi).

Da, treba poticati djecu da budu otvoreni i da razgovaraju o osjecajima i svemu sto ih smeta.

No, mislim da je za ovaj topik najbitnije da ako zena iz pocetnog posta ne napravi konkretne korake (Kad vec nece njen muz) da posljedice mogu biti dalekosezne, ne samo po njega, vec osobito na nju i jos vise na njihovo dijete ... ono je tu u najgoroj poziciji, jer i on i ona imaju prostora za odluke i manevriranje, a on je bespomocan i duboko vjerujem da mu je osobito tesko i da ce sigurno imati ovakve ili onakve posljedice ... dobro ga razumijem.

[aleta]

hvala ti, tatek, na iskrenosti. situacija je tamo, mjesec dana kasnije, ovakva: ona je bila na razgovoru sa psihologinjom iz Autonomne kuće koja joj je dala punu podršku i vrlo negativno ocijenila trenutno stanje njenog braka, i supruga. rekla joj je da ne zna ima li spasa za taj brak, ali da za nju i za dijete sigurno ima, i neka misli na to. ukratko, zaključak bi bio da ode s djetetom odmah, ukoliko on vrlo skoro ne pokaže konkretnu volju za promjenom.
on je, nekako valjda u zadnji čas, pristao na jednu od varijanti koju mu je nudila - na razgovor sa svećenikom. iako je ona nakon njihovog razgovora sa svećenikom bila vrlo skeptična i činilo joj se da je ovaj rekao stvari koje su potpuno neprimjenjive na njihovu svakodnevicu (npr. kad njega uhvati agresija - priđite mu s djetetom i molite zajedno), izgleda da je kod njega ipak napipan okidač i od tada je njegovo ponašanje, čini se, drugačije. već neko vrijeme nema ispada, tj. ima, ali oni su u rangu neke normalne/izražene nervoze, kakvu vjerojatno većina tolerira.
s druge strane, ona je samouvjerenija i čvršća u stavu da je postavila određenu granicu preko koje on više ne smije.
eto, čini se da stvari ipak kreću prema boljem, nadam se...

[tatek]

Drzim fige da je to pocetak puta prema dugotrajnom rjesavanju problema!

[aleta]

evo, opet...
gdje par može otići na seksualno savjetovanje?

[tatek]

Hm ...
Vjerujem da se ta informacija moze dobiti na svakom psiholoskom help-telefonu, od PLavog telefona nadalje, mislim da se oni svi dobro poznaju i znaju dati neku kontakt informaciju.

[puppa]

Probaj malo pojasniti definiciju "seksalno savjetovanje"???
odnosno, u odnosu dvoje ljudi nema seksa?
ima ga previša i smisao je veze?
jedan hoće, drugi neće?
hoće oboje, ali jedan ne može (?) ?
jer ovisno od problema, pomoć se traži kod različitih liječnika

[aleta]

nema seksa uopće, jer ga suprug odbija.

[puppa]

prvo treba ustanoviti je li problem fizičke ili mentalne prirode. AKo je fizičke, problemi s erekcijom i sl. kod urologa, ako je stvar o određenom autosugestivnom kočenju, nedostatku želje iz bilo kojeg razloga onda razgovor ( prvo bi bilo poželjno među partnerima, ako je moguće), ako ne onda kod psihologa.
Ukoliko se ovdje radi o ovom paru s početka ovog posta, onda su stvari puno jasnije, samo ne razumijem onda tu suprugu kojoj je uopće stalo do seksa s takvom osobom.. , ako se ne radi o njima, onda mislim da je najbolji način međusobni razgovor....

I da , naravno.. postoji još jedan razlog koji po mom mišljenju ne može nitko izlječiti..
3. osoba. Možda sve što treba dobije na drugom mjestu.

[aleta]

puppa, da, o njima se radi. nije njoj stalo do seksa s njim, nego do pronalaska rješenja cijele te situacije. čini joj se da je bi uzrok ove njegove agresije mogao biti upravo u njegovim seksualnim problemima. pokušala je razgovorom, naravno. on je prema njoj pun seksualne pažnje, ali konkretne akcije nema (u zadnje vrijeme). sad, budući da ne znam detalje, ne bih dalje analizirala, ali me zanima znate li kakvu adresu gdje bi se stručno moglo razgovarati o tome (naravno, najprije ona, a onda će pokušati odvući i njega).