 |
|||
kako bi se osjećali da vam dijete konvertira?
tj. da promjeni svoju vjersku pripadnost?
da li bi vam bio šok?
da li bi pokušali to spriječit?
da li bi vam bilo svejedno?
da li bi i sami pokušali upoznat taj "novi svijet" vašeg djeteta?
moja poznaica(roditelji ateisti) se ,nakon višemjesečnog boravka na Tibetu,odlučila da pristupi budističkoj vjeri.
Njeni roditelji su bili šokirani i nikako se ne mogu pomirit s tim i prave joj velike probleme
nisu joj dali šansu ni da ima pokuša objasnit svoje porive i ciljeve i želje i ...
meni je, i to iskreno mislim, svejedno hoće li Ian u životu biti ateist, budist ili ljubičica
ja sam ateist, a on dok je "normalan" može biti što hoće
ja cu potpisat ninu
bas me zabole ak su sretai i ak im to nece prouzrokovat neke opasnosti za zivot - sretno im bilo
Iskreno, najiskrenije, kao uvjerenom ateistu koji vjeruje samo u to da ljudi trebaju biti dobri jedni prema drugima jednostavno zbog vlastitog srca i savjesti, strana mi je ideja da me na "dobrom putu" drži strah od bilo kojeg Boga i njegovog konačnog suda ili pak njegov blagoslov kad radim dobro.
Nastojim dijete odgajati na taj način da sama sebi bude najveća potvrda i najveći kritičar i nemalo bi se iznenadila kad bi u njoj otkrila potrebu da se obraća nekom višem biću.
Ali, ako bi do toga došlo, progutala bi svoje čuđenje i Leona bi imala u svojoj mami najveću podršku da se okrene kojoj god religiji, ako bi je to činilo sretnom
Neću napraviti grešku da njenu sreću krojim svojim metrom, neka bude sretna po svojim mjerilima, a ja ću se već obračunati sa svojim sumnjama tako da to neće imati negativnog odraza na njene odluke
Potpisujem od A-Z , uzela mi rijeci iz . . .tipkovnicekloklo prvotno napisa
Iskreno, najiskrenije, kao uvjerenom ateistu koji vjeruje samo u to da ljudi trebaju biti dobri jedni prema drugima jednostavno zbog vlastitog srca i savjesti, strana mi je ideja da me na "dobrom putu" drži strah od bilo kojeg Boga i njegovog konačnog suda ili pak njegov blagoslov kad radim dobro.
Nastojim dijete odgajati na taj način da sama sebi bude najveća potvrda i najveći kritičar i nemalo bi se iznenadila kad bi u njoj otkrila potrebu da se obraća nekom višem biću.
Ali, ako bi do toga došlo, progutala bi svoje čuđenje i Leona bi imala u svojoj mami najveću podršku da se okrene kojoj god religiji, ako bi je to činilo sretnom
Neću napraviti grešku da njenu sreću krojim svojim metrom, neka bude sretna po svojim mjerilima, a ja ću se već obračunati sa svojim sumnjama tako da to neće imati negativnog odraza na njene odluke
Dok god se ne radi u nekoj sumnjivoj sekti,zašto ne?
sekte nisu sadržane u mom pitanju!
dakle, odnosi se na neku od poznatih ,svjetskih religija
to je malo teza i komplikovanija tema. Zaista je tesko odgovorit na nju.
Cula sam za neke zastrasujuce slucaje gdje su djeca potpuno "zastranila"
kloklo
I ostatak posta potpisujem, ali ovaj dio vrijedi dvaput istaknuti.
Hm mirisem komplikacije....Ko proglasava sekte sektama, ako ne pripadnici "najpoznatijih religija"...?
Posto mi nismo religiozni, tako ni Viktor ne moze konvertirati, nego samo postati religiozan.
I da parafraziram kloklo....samo da ne konvertira iz dobrog u zlo....ostalim ne bih opterecavala ni svoj, ni njegov um.
ninet,nisam mislila ništa loše
(molim sve cure da sad ne ulazimo u diskusiju o sektama,pliiiiiz)
Ali stvarno ne znam sto se osjecas prozvana.... :?
Ovdje se pripadnici nekih od najstarijih religija (koje se samo nikad nisu prakticirale na ovom podneblju jer nas nisu osvajali u ratovima) nazivaju sektasima. Samo zato reagujem.
mislim da bi vjernicima smetalo da im dijete predje na drugu vjeru... Nekakva moja logika.
S druge strane ateistima ne bi smetalo da im djeca postanu religiozna
hjedoh napisat ( a ne napisah) sta o ovoj temi misle vjernici. Uglavnom su se ateisti izjasnili
Pa to sam i rekla,dok se ne radi o nekoj sekti,zašto ne? Ali što je nekom sekta nekom je religija,što je meni Kršćanstvo nekom je sekta koje vjeruje u nekog čovjeka koji je živio prije 2000 god............da ne duljim.Naravno da ne bih imala ništa protiv,ali to pričam sad,za 15-20 godina tko zna šta će biti ili šta ću ja misliti.dakle, odnosi se na neku od poznatih ,svjetskih religija
Nema to veze s tim jel se deklarises kao vjernik ili ateista Snorki. To je veoma, veoma individualna stvar.
Moje dijete je konvertiralo (na svoju vjeru)
kloklo
ni riječi ne treba dodati ili oduzeti.
Divine Horse!Moje dijete je konvertiralo (na svoju vjeru)
Nego štoDivine Horse!
što su oni koje ja poznajem po uvriježenom imenu hari krišne?..sekta, pokret ili vjera?
moj prijatelj je sa kojih 18-19 godina konvertirao na to iz, koliko ih poznajem, ateističke obitelji. napustio studij. otišao u inozemstvo, zapadne europe i amerike. potrošio svu lovu koju je imao, zaradio i koju su mu slali roditelji za dobrobit svoje skupine. zametnuo sva "lokalna" prijateljstva koja je imao. nakon 15 godina shvatio da je bio, po njegovim riječima, zaveden višim idealima koji se nikako nisu realizirali. sad je nezaposlen. neugodno mu biti na skrbi roditelja pa se opet odmetnuo u svijet u potragu za kruhom. potpuno sam.
ja, da sam roditelj, ne bih bila totalno cool na ovakav razvoj situacije.
za mene i za tebe koji nismo vjernici (ustvari, ja sam nesto izmedju
od tatinog prijatelja sin je poginuo za te necije ideale. daleko od svoje zemlje. Mozete mislit kako se osjecao covjek koji ne moze ni sahranit svoje dijete. Tijelo nikada nije nadjeno
Vidio je sve sta se desava sa njegovim sinom, pokusao sprijeciti, ali....
Teska tema
ma, i triput!kloklo
I ostatak posta potpisujem, ali ovaj dio vrijedi dvaput istaknuti.
a ja cu priznati da bi mi smetalo kad bi mi dijete postalo vjernik.
Za sad me ne smeta sto toncek neke dane 'vjeruje' u boga a neke ne, ali ako odrastu, a vjera im bude vazan dio njihove licnosti i vazan faktor u donosenju odluka i oblikovanju pogleda na svijet (a svakom pravom i iskrenom vjerniku vjera to mora biti), to ce mi smetati.
Ne zato jer ja mislim da je to strasno lose (zapravo mislim da nekim ljudima vjera u zivotu treba, ili bar da im dobro cini), nego zato sto mislim da bi se to na neki nacin isprijecilo izmedju nas.
To je ono sto i inace osjecam, i kad se radi o ljudima-vjernicima koje jako volim i cijenim, da negdje izmedju nas ipak lezi neko temeljno nerazumijevanje. A ne bih voljela da mi se tako nesto dogodi s vlastitim djetetom.
Ali ne, ne bih nista poduzimala da odvratim dijete od njegove odluke. Samo bih bila malcice nesretna
Joj........za cije su ideale poginule hiljade sinova na nasim prostorima u proteklih 15 godina?
Nemojte me nervirati
Ajd to malo razradi, pliz..
upravo ovako!Nastojim dijete odgajati na taj način da sama sebi bude najveća potvrda i najveći kritičar i nemalo bi se iznenadila kad bi u njoj otkrila potrebu da se obraća nekom višem biću.
Ali, ako bi do toga došlo, progutala bi svoje čuđenje i Leona bi imala u svojoj mami najveću podršku da se okrene kojoj god religiji, ako bi je to činilo sretnom
Ne bi mi bilo bas svejedno, ali ne bih dramila oko toga.
Ne bih pokusavala sprijeciti, mozda samo kroz pokusaje svog razumijevanja pronaci i negativne strane tog neceg novog i na njih ljubazno ukazati).
Ono sto je najbitnije - definitivno ne bih dopustila da to utjece na nas odnos!
Ono sto bi mi mozda u pocetku najvise smetalo je kada bi takva promjena pocela formirati njegovu osobnost.
ma postoji tu razlika, ali o tome na onome "tamo" forumuJoj........za cije su ideale poginule hiljade sinova na nasim prostorima u proteklih 15 godina?
Nemojte me nervirati
Do čega bi najvjerovatnije došlo je promijeniti vjeru ne znači "do jučer sam vjerovao u nešto a od danas u nešto drugo" ipak je to nešto dublje.Moj tetak se preobratio i postao nova neprepoznatljiva osoba.
Ja je mislim. Apsolutni sam vjernik, a vjera podrazumjevan razumjevanje i neosuđivanje, vjera je ljubav, pa ako mi mia prrijeđe bilo kamo, dok je za love, sve može.mislim da bi vjernicima smetalo da im dijete predje na drugu vjeru... Nekakva moja logika.
mendula, ne znam ti tocno odgovoriti.Ajd to malo razradi, pliz..
Ono sto otprilike osjecam je da vjernici nemaju otvorenu opciju promjene svojih stavova i vrijednosti, niti potpuno slobodnog propitivanja stavova i vrijednosti jer su im pocetni postulati vec zadani. I onda se ja nekad ustrucavam, u nekim temama (ne svim, ali u nekima koje su meni bitne) iznijeti otvoreno svoje stavove. Sto je mozda i moj problem - mozda sam ja ta koja ima predrasude i zbog njih pogresno postupa. Ne tvrdim da sam ja tu u pravu. Samo kazem da, eto, imam odredjenih problema u komunikaciji s vjernicima, i da ne bih voljela da mi se to dogodi s vlastitim djetetom.
Konvertirati znači promijeniti vjeru. To znači da ateisti ne konvertiraju nego pronalaze vjeru, kako i s kojim motivima, to se jako razlikuje od slučaja do slučaja.
Oni koji mijenjaju vjeru čine to najčešće iz razloga koji baš i nemaju veze s vjerom - zbog braka s osobom druge vjere, sukoba s roditeljima koji se manifestira na takav način, neke potrage za sobom..
Vjernici koji doista odgajaju dijete u svojoj vjeri daju mu tu vjeru. Teško si mogu zamisliti da bi moj sin zamijenio vjeru u kojoj raste s nekom koja mu ne bi mogla biti ni izdaleka tako bliska. Kad bi to učinio bilo bi mi krivo, ali bih prihvatila njegov izbor, pod uvjetom da bi ga učinio kao zrela, odrasla osoba i da ga taj njegov novi izbor ne bi ni na koji način ugrožavao. (Pod tim npr. mislim na slučajeve kao što je bio onaj sa skupinom mladih ljudi u blizini Zagreba; jedan od njih bio je moj student, pa znam nesretne detalje tog slučaja.) Ne bih dopustila da mi dijete propada za ljubav neke apstraktne slobode mišljenja i tobožnje istovjetnosti svih odabira, kao ni to da ga netko na bilo koji način zloupotrebljava.
Osim toga, svaki vjernik na svom putu odrastanja prolazi i kroz krize vjere, a to može dovesti i do privremenog/trajnog otpadanja od vjere ili promjene vjere. Tu svom sinu mogu pomoći duhovnim savjetom, ali ne dalje od toga. Ja nudim ono što imam i u što vjerujem sada, a poslije, kad on bude odrasla osoba, svojim će odabirom potvrditi moj izbor ili će odabrati nešto drugo.
Kad bi moj sin konvertirao na neku drugu vjeru ne bi mi bilo svejedno na koju, to jest prihvatljivije bi mi bilo da to budu monoteističke religije koje sve izviru iz istog izvora.
Pa ako je s jedne strane dogma, a s druge nije....naravno da postoji problem u komunikaciji.
ja sam sigurna da Samiju necu dati u vojsku
[quote="a zakaj
Ono sto otprilike osjecam je da vjernici nemaju otvorenu opciju promjene svojih stavova i vrijednosti, niti potpuno slobodnog propitivanja stavova i vrijednosti jer su im pocetni postulati vec zadani. [/quote]
Ja sam se osvjedočila da nitko toliko ne propituje stavove i vrijednosti kao vjernici.
[quote=Zdenka2]Mozda sami sa sobom, no u razgovoru s ateistima....nikad.
Ono sto otprilike osjecam je da vjernici nemaju otvorenu opciju promjene svojih stavova i vrijednosti, niti potpuno slobodnog propitivanja stavova i vrijednosti jer su im pocetni postulati vec zadani. [/quote prvotno napisa
btw. ja sam od katolkinje postala agnostik. Pa mi bi mozda zato bilo zao da mi dijete podje obrnutim putem?
[quote=ninet]Zavisi o kojim se stavovima radi.Mozda sami sa sobom, no u razgovoru s ateistima....nikad.
Ono sto otprilike osjecam je da vjernici nemaju otvorenu opciju promjene svojih stavova i vrijednosti, niti potpuno slobodnog propitivanja stavova i vrijednosti jer su im pocetni postulati vec zadani. [/quote prvotno napisa
O vjerskim osjecajima vjernik obicno razgovara samo sa samim sobom ili kakvim vjerskim autoritetom.
A da je vjernik po defaultu konzervativan, kategorican ili nedajBoze uskogrud - ne bih rekla.
na temu ne znam sta bih rekla, dovoljno je tesko uopce zamisliti da imam dijete.
Ja mislim iskljucivo na stavove vezane uz doticnu religiju....
O vjerskim osjecajima vjernik obicno razgovara samo sa samim sobom ili kakvim vjerskim autoritetom.
Igzaktli!
Wewa....konvertiraces ti na podforume ispod i prije nego mislis....
Ja mislim iskljucivo na stavove vezane uz doticnu religiju....
O vjerskim osjecajima vjernik obicno razgovara samo sa samim sobom ili kakvim vjerskim autoritetom.
Igzaktli!
Wewa....konvertiraces ti na podforume ispod i prije nego mislis....
[quote=ninet]To naprosto nije istina.Mozda sami sa sobom, no u razgovoru s ateistima....nikad.
Ono sto otprilike osjecam je da vjernici nemaju otvorenu opciju promjene svojih stavova i vrijednosti, niti potpuno slobodnog propitivanja stavova i vrijednosti jer su im pocetni postulati vec zadani. [/quote prvotno napisa
Mozda u tvom mikrokosmosu to naprosto nije istina Zdenka. Kao sto je u mom susta istina....
ne osjećam se prozvanom, nego mislim da si upravu
Ja je mislim. Apsolutni sam vjernik, a vjera podrazumjevan razumjevanje i neosuđivanje, vjera je ljubav, pa ako mi mia prrijeđe bilo kamo, dok je za love, sve može.mislim da bi vjernicima smetalo da im dijete predje na drugu vjeru... Nekakva moja logika.
ode Ninet na Tibet :D
Naravno da bi mi smetalo!! White musk bi li tebi smetalo?
Ako se to dogodi, znat ću da moja duhovnost nije bila autentična, već tradicionalna i da im nisam uspjela prenijeti ogromno duhovno bogatstvo vjere koju nastojim živjeti.
Da, djeca propituju i prate našu duhovnost. Pitao me M neki dan: Mama, zašto ne vidim Boga?
Puhnula sam mu u lice i rekla: Vidiš li vjetar? A ipak ga osjetiš.
Baka mu je rekla da je u kruhu dragi Bog. Pitao me - kako? Odgovorila sam da kad mu mama da kruh i kaže volim te, onda je u njemu Bog.
Dakle, boljelo bi me da konvertiraju, ali tu bol bih zadržala u sebi i vjerovala da je njihov put, iz nekoga razloga, drukčiji od onog koji sam vidjela u mašti. I ne bih ih zbog toga manje voljela.
potpisujem kloicu s tim da sam ja vjernik ali imamo iste poglede na svijetIskreno, najiskrenije, kao uvjerenom ateistu koji vjeruje samo u to da ljudi trebaju biti dobri jedni prema drugima jednostavno zbog vlastitog srca i savjesti, strana mi je ideja da me na "dobrom putu" drži strah od bilo kojeg Boga i njegovog konačnog suda ili pak njegov blagoslov kad radim dobro.
Nastojim dijete odgajati na taj način da sama sebi bude najveća potvrda i najveći kritičar i nemalo bi se iznenadila kad bi u njoj otkrila potrebu da se obraća nekom višem biću.
Ali, ako bi do toga došlo, progutala bi svoje čuđenje i Leona bi imala u svojoj mami najveću podršku da se okrene kojoj god religiji, ako bi je to činilo sretnom
Neću napraviti grešku da njenu sreću krojim svojim metrom, neka bude sretna po svojim mjerilima, a ja ću se već obračunati sa svojim sumnjama tako da to neće imati negativnog odraza na njene odluke
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom