Joj i meni je to super s dojenjem vani...
Sjećam se kad smo izašli u prvu šetnju, Leo je imala dva tjedna i počne ona plakati, a vani ziiiiiiiima, ona u kolicima (onda još nisam znala za maramu ) nedovoljno toplo obučena da je vadim i dojim vani, pa kaj bumo sad...

Velim ja, odi idemo u prvi birc da je podojim i vidim na njemu da mu je je bed..pa joooj, to ti komplicirano, gubimo vrijeme, možda bu joj prebučno ili zadimljeno ili ovo ili ono..pa do doma je samo deetak minuta hoda i tak sam popustila i odjurili smo doma, a ja sam se grizla u sebi jer sam znala da radim krivu stvar

Eh..to je bilo tak samo taj prvi put :wink:
Već drugi put se nisam dala smesti i lijepo smo papali van sa samo malo nelagode u pogledu :wink:

A već treći put je bilo i meni i gosponu ocu najnormalnija stvar na svijetu i zanimljivo kako od onda uopće ni ne primjećujem druge ljude, ne diraju me ni pol posto :D

A njemu sad ne ide u glavu kak je mogao onako reagirati prvi put :D i danas recimo Leo malo kenjka vani, ja mislila da je žedna i pokušavam joj dat vode, a gospon otac klima glavom: bože bože, jadno dijete, oćeš joj već jednom dat tu cicu ili te mora moliti još pola sata :D :D :D