Kako podnosite dječje rođendane?

[BHany]

Drage moje…kako to izdržavate?
Jučer još jedan dječji rođendan…baš nas je zaredalo zadnjih tjedana…
Hana je izuzetno osjetljivo dijete koje se neugodno osjeća u velikoj grupi djece, pomalo se boji…pogotovo velike galame i buke…i vrlo često traži da idemo doma. Nama je to normalno…vodimo je svejedno…gotovo cijelo vrijeme smo s njom i potičemo i upoznajemo sa drugom djecom, ponekad nam uspije da se zaigra s nekim (uglavnom kad se smanji gužva), a vrlo često se, ipak, mi igramo s njom. Naime, ne želimo joj stvarati/pojačavati traumu, ali želimo joj, ipak, pomoći u socijalizaciji, jer će se prije ili kasnije morati uključiti u neku socijalnu grupu (vrtić pokušali i odustali, vjerojatno ćemo morati pokušati slijedeće godine opet)…

Ali što me zapravo smeta i zašto se na kraju ja osjećam neugodno i nervozno na tim proslavama, gdje nisu nužno moji prijatelji, već, češće prijatelji mojih prijatelja ili, do tada meni nepoznati, roditelji pozvane djece…

1. Roditelji koji, blago rečeno, imaju drukčije stavove od mojih i onda mene (i moje dijete) pokušavaju savjetovati.
Primjer: Gledaju moju Hanu i njeno ponašanje…Da takva ti je zato što ne ide u vrtić…ostavi ti nju u vrtiću mora ona otplakati svoje…nakon toga će ti biti društvenija, nećeš više imati problema. Da kažem ja, ali vrlo je osjetljiva, uz problem prilagodbe, imamo i problem bolesti zbog kojih uvijek završimo, doslovno na infuziji i injekcijama. Slijedi klasičan odgovor…pa šta, mora to tako…par mjeseci će se mučiti i onda će očvrsnuti.
Ili…šta si stalno tamo…dođi, sjedi s nama…pa smije ona malo plakati…(po sistemu…samo te voza) .

2. Svi ti roditelji (ili većina) sjede u dnevnoj sobi (piju, jedu i puše) i očekuju da se njihova djeca igraju sama, tamo negdje, i tek s vremena na vrijeme povire što djeca rade…To, naravno, rezultira dodatnom bukom, svađom i tučnjavom, gdje moje dijete nenaviklo na te situacije izvuče deblji kraj…
Primjer1.: Hana, od hrpe balona, želi za sebe jedan balon. Sjedi u toj sobi za igranje čuvajući svoj balon…ja oko metar od nje, kao podrška…Djeca nekontrolirano galame i viču…penju se po namještaju…na kraju odluče ispucati sve balone…Hana sa strahom gleda…u jednom trenutku se i rasplače…ohrabrim ju, zagrlim i s veselim izrazom na licu ubijedim da to nije ništa strašno…ali onda žele njen balon…i njih deset navale na nju želeći joj oteti balon…naravno da interveniram…ali samo ja i mama male slavljenice (jer nikog drugog i nema u blizini)…Rezultat - Hani ostaje njen balon, ali je još uplašenija .
Primjer 2: Jedan dječak "terorizira" drugu djecu…otima im stvari i tuče ih…njegovi roditelji sjede i ne reagiraju (samo ga nekoliko puta iz daljine opomenu…onako preko volje). Nakon gotovo dva sata i nakon što je dječak prešao sve granice (ali nije bio prikladno opomenut, niti mu je posvećena dovoljna pažnja), njegov tata se diže, dođe do njega i bijesno ga povuče za uho :shock: (i to jako, i to dugo)…Strašno.
Primjer 3. Hana se jučer na kraju popodneva odlučila približiti jednoj djevojčici…nakon što ju je par puta zamolila da joj posudi kolica za bebu "da ih provoza samo do ulaznih vrata i onda će ih vratiti", a djevojčica joj ih nije dala, pita mene…"mama zašto mi ne da, jel' da da moramo dijeliti naše stvari". Ja kažem da, ali djevojčica odgovara…"ne, 'ko prvi njegovo je" :shock: ...Roditelja ni traga, a to je, vjerojatno, čula od njih…
U svim tim primjerima, to su isti oni što mene savjetuju, sjede, jedu i puše, a koliko se posvećuju svojoj djeci vidi se iz ponašanja te djece. A posebno mi je žao i njih, te dječice, koja se u većini slučajeva tako ponaša zbog toga što im se ne posvećuje dovoljno pozornosti i što se nedovoljno razgovara s njima…i onda još u najdrastičnijim slučajevima…umjesto bilo koje druge reakcije, izvuku batine .

3. Da i pitanje pušenja…ovo nije uvijek slučaj…ali jučer se dogodilo…roditelji slavljenice su nepušači…međutim našao se netko tko je zapalio (u prisutnosti 15-tak djece:shock: ), na što je puno drugih prihvatilo…za tren se stan napunio dimom i kad smo došli kuće sve na mom djetetu (i kosa) smrdilo je na dim. Da se razumijemo i ja sam umjereni pušač …ali nikad otkad se Hana rodila nisam zapalila u svom stanu, niti u tuđem stanu gdje ima djece (ili gdje se ne puši)…nisam pušila ni u trudnoći, niti dok god sam dojila…znači s još većom odgovornosti tvrdim da čovjek sebe može kontrolirati.

Dakle…s nekog rođendana mogu otići (kao što sam sinoć vrlo brzo otišla), na neki ne moram doći, ali ipak mislim da dijete moram voditi među drugu djecu, a gotovo na svakom od tih rođendana nađe se neki od gornjih primjera…
E sad, na kraju, ne Hani, nego meni polako postaje muka od tih rođendana…

[Lutonjica]

ja ju na tvom mjestu ne bih uopće vodila: može joj samo odmoći, a ne pomoći, u socijalizaciji to što je forsirano vodiš u situaciju koja joj se ne sviđa.

eventualno bih je vodila na rođendane na kojima poznaješ većinu djece i roditelja, i na koje ona sama izrazi želju ići.

sve drugo će ti biti kontraproduktivno.

ja imam sreću da imamo široko društvo prijatelja s djecom koji se svi međusobno više-manje poznajemo, te koji imamo vrlo slične stavove o odgoju djece, a i svi se skupa igramo na svakom tulumu - tako da je na svim slavljima uvijek manje-više ista, odlična i već uigrana ekipa.

ja sam do sada zapravo samo jednom bila u situaciji otići sa zarom na rođendan gdje zapravo nikog nismo znali (pozvala ju je prijateljica iz parka), ali i tamo nam je bilo odlično.

[Lutonjica]

dođi ti k nama u zagreb na rođendane :D

[ms. ivy]

prva reakcija mi je bila "podnosite, kako to misli??"

naši zpd-tulumi su pravo veselje za dječicu i roditelje :D

ovo što opisuješ bilo bi mučno i meni, a kamoli ne tvojoj nježnoj curki.

[BHany]

Namamo vam mi baš toliko izbora...imamo nekolicinu prijatelja s kojima se družimo (oni imaju veću ili manju djecu...ili još nemaju djecu...btw. družimo se s puno ljudi koji imaju problema sa začećem), a oni imaju svoje dječje prijatelje iz vrtića, sa svojih igrališta i sl...kad i nastaju ovakve situacije. I Hana ima dvije svoje prijateljice s kojima se lijepo igra, ali i na njihove rođendane dolaze druga djeca (rođaci, prijatelji iz vrtića i sl.). Zato sam baš i spomenula rođendane...jer ih s jedne strane ne mogu u potpunosti izbjeći (inače bi ju radije vodila na neobavezna druženja) i jer s druge strane...skupi se svakakvih ljudi.

[BHany]

prva reakcija mi je bila "podnosite, kako to misli??"

[Zdenka2]

Nama su tulumi isto pravo veselje.

Moje pravilo kod toga je da dijete ne mora ići ako ne želi i ne mora nikoga pozvati koga ne želi. Od tog pravila izuzete su samo sestrične i prva susjedica, a ostale zove koga hoće i odaziva se kome hoće. Dogodilo se da iz nekog trenutnog razloga nije htio pozvati nekoga od svojih dobrih prijatelja i ja ga nisam silila, premda mi je bilo žao. Ali, to je njegovo iskustvo - poslije mu je samome bilo žao što ih nije pozvao. Škola za drugi put.

Tvoja curica je još mala, ali već možda sljedeće godine, napravite isključivo dječji rođendan. To ja radim i onda se posvećujem djeci i zabavljam njih, a ne mame i tate. Onda sam ja in charge i što se tiče ponašanja djece. Lakše je i ljepše!

[ms. ivy]

... a i ne mora biti rođendan, organiziraj za vikend mali tulum za djecu s kojima se hana voli družiti i čiji ti se roditelji sviđaju. manji broj djece u poznatom okruženju pomoći će joj da se pomalo oslobodi.

[BHany]

Cure, to štima kad je kod mene...onda sam ja šefica ...i mi zovemo koga hoćemo...i ja pravim red .
Problem je kad smo drugdje...

A inače, Hana vam doslovno nikad ne želi ići bilo gdje u posjetu (osim kod te dvije svoje prijateljice i bake i dide - i to samo jednih)ili bilo gdje gdje ima više ljudi/djece...Voli izlaziti s nama bilo gdje...ali samo kad smo nas troje sami. Nije mi to osobit problem...ali sve češće dolazimo u situacije kad ona na neki način mora djelovati u nekoj skupini...a mi joj moramo, na neki način, pomoći u tome...da u svojoj snezibilnosti, ipak, prihvati da nije sve kao kod nas doma...Možda je još rano...ali bojim se da će je to zaskočiti prije ili kasnije?

Lutonjice, malo si nam nezgodna, ali rado bi došli .

[BHany]

A inače, Hana vam doslovno nikad ne želi ići bilo gdje u posjetu (osim kod te dvije svoje prijateljice i bake i dide - i to samo jednih)ili bilo gdje gdje ima više ljudi/djece...Voli izlaziti s nama bilo gdje...ali samo kad smo nas troje sami. Nije mi to osobit problem...ali sve češće dolazimo u situacije kad ona na neki način mora djelovati u nekoj skupini...a mi joj moramo, na neki način, pomoći u tome...da u svojoj snezibilnosti, ipak, prihvati da nije sve kao kod nas doma...Možda je još rano...ali bojim se da će je to zaskočiti prije ili kasnije?

Jao kakva zbrkana rečenica ...i ima grešaka !

[rinama]

Izbjegavamo nažalost rođendane tog tipa jer su mi bezvezni zbog mnogo stvari, npr. većinu puta su proslave bile za radnih dana što mi nikako ne odgovara jer imamo i mi i klinci svakodnevne obaveze oko posla, škole, kuhanja i sl., drugo što me smeta je bilo to kad sam došla po maloga i otvorila vrata unutra je smrdilo po prašini i po znoju, tako kad smo došli doma svu odječu sa njega morala sam prati, a da ne pričam o kosi i tome kako sve to što je u zraku pada po tim grickalicama i sokovima čime se časte.
A i djete baš nije nešto specijalno oduševljeno, više se veseli nekoj šetnji i igri u parku na zraku, nego tamo. Bar tako kaže.
Tako da ja uvijek zahvalim roditeljima na pozivu, ali se isto tako ispričam da neće doći i gotovo. Druga stvar su ročkasi na kojima smo i mi roditelji prisutni i ako je kod nekog doma i ako znam da nema pušenja, ok.
Svojoj djeci pripremam proslave kod kuće, tako da oni odluče koga če pozvati od svojih prijatelja, kumovi i bake i djedovi i to je to.

[tanja_b]

Naš krug ljudi s kojima se viđamo prilično je mali, tako da jedva čekam dječje rođendane da se vidimo. I obično je mali broj djece i dobro se zabavljaju (čak i moje nedruštveno dijete )

[makka]

I meni su rođendani (ali i druga druženja) pomalo teški.

Prvo, jer tamo bude hrpa slatkiša, coca-cole i drugih "radosti" što marko ne jede, ali kako je veći sve mi teže da mu ne dajem takve stvari.
Sokove još uspješno izbjegavamo, ali kad vidi da druga djeca tamane kojekakve kindere, i on bi...
Čini mi se da nitko zapravo ne razumije zašto on to ne jede/pije, iako uvijek pokušavam objasniti.
Ali kako reći "ne želim da mi dijete jede smeće", kad time automatski govorim njima kako oni to svojoj djeci daju.

Drugo, ne volim kad nastupi otimačina oko igrački. Marko uvijek hoće dati i dijeliti, ali nekad mu baš prkose sa onim "ne dam!!" pa igračku iza leđa.
I sad je i on to počeo raditi, ali kad je sam kod kuće i igra se

I najgore mi je ovo sa pušenjem,
kod nas u stanu se ne puši, i hvalabogu, zasad još nitko nije izrazio želju da bi zapalio (jer znaju da se ne puši),
ali kod drugih to nije tako. A meni se digne kosa na glavi kad dođem u prostoriju gdje se uz bebe do godinu dana bez je..mti puši!
Takva mjesta vješto izbjegavam.

No, kako živimo u malom gradu, ne mogu baš birati s kim ću se družiti, jedino da izaberem da se ni s kim ne družim,

a marko je baš društveno dijete, i obožava drugu djecu

[Točkica]

I kod nas je slično..... Lea je isto prilično povučena mada se sve više oslobađa, drži se isključivo mene na rođendanima i želi da svuda idem s njom i da sam blizu što i činim. I sama sam puno sigurnija kad sam uz nju, nedavno je npr. za valjda 1 cm izbjegla udarac nogom u glavu 4-godišnjeg sina naših prijatelja jer sam je navrijeme povukla.
Želim da se socijalizira ali to postižemo postupno družeći se često sa prijateljima koji imaju dječicu njene dobi, rođendani mi nisu toliko važni jer se tu nađe i puno starije djece, bogme vrlo često i prilično agresivne.
Mene s druge strane užasno živcira činjenica da smo mi valjda svaki mjesec na makar dva rođendanska tuluma i to vrlo često kod ljudi s kojima se i ne družimo ili s kojima smo se nekad družili.
Jučer me npr. nakon 100 godina nazvala jedna prijateljica i zvala na rođendan jer "oni nemaju baš puno djece u svojoj okolini pa da eto, rođendan ne bude bez djece......." Dakle, da popunimo dječju kvotu.
:/

[Mima]

Pa ja bome ne bih vodila dijete na takve rođendane.

Meni je jedini problemčić u vezi rođendana to što su djeca uglavnom starija od Lee, pa joj moram biti konstantno za petama jer veća djeca dosta divljaju. Lei to ne smeta, ona se super provodi na rođendanima.
Njene sestrične i bratići su svi puno stariji, pa se onako zatvaraju po sobama (cure i dečki posebno), a Lea im upadne i smeta, a i ja skupa s njom Meni je super kako se ona njima bez pardona uvaljuje i imitira ih.

Ali pušenje :shock: to mi je grozno, kod nas toga nema. I srećom nema niti grickalica na rođendanima.

[BHany]

E, o tome ja pričam...kad si prisiljen (kod nas - nekoliko puta godišnje) otići na rođendan (zbog prijateljskih ili rodbinskih veza) na kojem znaš da će biti neka od navedenih situacija ili ideš kod ljudi i djece koji su inače OK, ali dođu neki drugi ljudi ili djeca (iz neke druge njihove priče) koji opet izazovu neku od navedenih situacija.
Mislim, meni je tu i dodatno sporna situacija, jer Hana ni u kojim kombinacijama baš nije oduševljena velikim društvom.
Sretna sam što Hana nije luda za junk foodom, skoro ju nikad ne traži (iako joj nikad nisam zabranila kad je izričito željela)...uglavnom se zadovolji s par smokića i jednom kindericom...što je meni prihvatljivo u tim situacijama...ona je dijete koje voli slano i konkretno .
Ono što mene, ipak, najviše smeta je agresija/otimačina/vrištanje te druge djece...a primjetila sam dai čak i ona dječica koja su inače OK s mojom Hanom uz ove druge postaju agresivnija...Hana redovno ostane osopnuta :/ .
Pitam se ponekad otkud tolika količina agresije kod neke djece (a čini mi se i jako puno njih) . Ne mogu vjerovati da roditelji tu ne mogu ništa učiniti, a s druge strane, ne mogu vjerovati ni da toliki broj roditelja ne mari za agresivno ponašanje svoje djece.

[Zdenka2]

Pitam se ponekad otkud tolika količina agresije kod neke djece (a čini mi se i jako puno njih) . Ne mogu vjerovati da roditelji tu ne mogu ništa učiniti, a s druge strane, ne mogu vjerovati ni da toliki broj roditelja ne mari za agresivno ponašanje svoje djece.

Ne bih rekla agresija nego energija. Nisam za negativno etiketiranje djece samo zato što im je teško da budu mirni. Puno klupka energije nađe se na istom mjestu i energija se oslobađa. Jedino pravo rješenje je da rođendan bude unaprijed osmišljen i vođen, da se ta njihova energija kanalizira u određenom smjeru. Jučer sam bila na jednom takvom rođendanu, gdje su većinom bili šestogodišnjaci i stariji i nije bilo nikakvog divljanja, a djeca su se odlično zabavljala.

[Sanja]

BHany, mi nemamo takvih rođendanskih iskustava, no imamo vrlo slična iskustva iz raznih igraonica, pa te razumijem.

Slažem se sa Zdenkom, problem nije u djeci, ona su razigrana i prepuna energije i to treba prihvatiti kao takvo, problem je u roditeljima koji djeci, osim prostorije pune igračaka i ugljikohidrata, ne pruže nikakvu osmišljenu aktivnost. Dapače, čini mi se da jedva dočekaju da netko drugi preuzme brigu o njihovoj djeci kako bi oni mogli malo brbljati u odraslom društvu. Nije da ih ne razumijem, i ja bih se ponekad rado zavaljala u fotelju i u miru popila kavu i vodila "odrasle razgovore", ali naravno da to u takvoj situaciji neću učiniti.

Ne znam što bih ti rekla... Možda da probate smisliti neku ispriku za nedolazak na rođendan i dogovorite čestitanje i prigodno druženje u nekom drugom terminu? Tada će tvoja Hana i djeca tvojih prijatelja biti jedan na jedan i ne bi trebalo doći do nezgodnih situacija.

* * *

Off topic, kratko bih komentirala ono "ja sam prvi uzeo igračku, sad je moja". To je zapravo način postavljanja prema igračkama i drugoj djeci na koji, barem ovdje, djecu uče u vrtiću. Poanta je u tome da svako dijete ima pravo dati ili ne dati "svoju" igračku drugom djetetu. Dakle, ako ju prvi skuži i uzme (bez makljaže, naravno ), može se igrati s njom koliko god želi. Može ju podijeliti, ali i ne mora i nitko mu je ne smije uzeti bez pitanja. Međutim, kad ju jednom ostavi, ona postaje "javno dobro" i može ju uzeti bilo tko. U prijevodu, nema "rezerviranja" ogromne hrpe igračaka s kojima će se možda poigrati, nego svako dijete ima jednu koja je u tom trenu "njegova". Naravno da se klince potiče na dijeljenje, zajedničko igranje, pa i pregovaranje o podjeli igračaka, no ako je trenutno ne želi dati, to se ne smatra nikakvim grijehom ili prijestupom.

Mojoj Fioni je bilo jako teško funkcionirati u igraonicama prije nego što je savladala to pravilo. Ona bi prilazila djeci i nudila svoje igračke, a ona joj često nisu nudila ništa zauzvrat, ali bi uzela njezine. Kad je skužila pravilo, naučila se zauzimati se za sebe, puno je samostalnija (sama pregovara oko podjele), zna donositi odluke (s kim se želi, a s kim ne želi igrati) i slično. Ponekad je čak i ona ta koja kaže "ne dam", što meni osobno zna biti dosta neugodno, jer ju zaista uvijek učim da dijeli, ali opet - ako ne da, ne da. Njezina igračka - njezino pravo. (Ni ja ne bih nepoznatoj osobi koju upoznam u kafiću ili kod frendova na rođendanu, koliko god simpatična bila, posudila svoj auto. A djeci su njihove igračke jednako vrijedne kao nama naši auti.)

[BHany]

Slažem se i ja sa Zdenkom u većini slučajeva (skakanje penjanje, vrištanje i sl.), ali ne znam da li bi udaranje, izmicanje stolca, otimanje igrački i tjeranje iz igre nazvala samo energijom...u najboljem slučaju, kako si i sama rekla, nekanaliziranom i slabo vođenom energijom, i to ne samo na rođendanima, već i u njihovom svakodnevnom životu.

Sanja, nisi OT, to sam isto spomenula, i to nam je isto jedan od problema...mene malo rastuži (jer i nju rastuži) kad joj dijete, unatoč njenom iskrenom i dobronamjernom "djelilačkom" pristupu, ne da nešto...po ovom sistemu...

Ona bi prilazila djeci i nudila svoje igračke, a ona joj često nisu nudila ništa zauzvrat, ali bi uzela njezine

ali to mi je manji problem (i ona to nekako lakše prihvaća), a veći je, kad dođe drugo dijete i njoj jednostavno otme igračku, bez obzira što je ona ne želi dati (a koliko sam te shvatila, to ne uče u vrtiću), osim ako ja to spriječim na način da im nađem drugu zabavu ili postignem neki drugi dogovor.

[Sanja]

Razumijem te, to je i mene užasno dugo bediralo. Gle, rješenje je to da budeš uz svoje dijete (i baš te briga što te drugi roditelji gledaju kao vanzemaljca) i da ju štitiš. Pokušaj joj unaprijed, prije nego što dođete na rođendan, objasniti pravila (svaki put iznova, dok joj ne sjedne) poput "ne smiješ nikad nikom uzeti igračku, ali ni dozvoliti da ju drugi uzmu tebi, ako ti ju netko pokuša uzeti, traži natrag, reci da se to ne radi, da ćeš mu dati igračku kad se s njom poigraš" i slično. Neka proba takve situacije rješavati sama, znajući da si ti prisutna u pozadini kao njezina potpora. Ako ne ide (a prvih puno puta neće ići, neka te to ne obeshrabri), umiješaj se i mirno (ali odlučno) reci klincu koji joj je uzeo igračku "s tim se sad igra Hana, ili ju pitaj hoće li ti ju posuditi ili joj vrati", ako klinac neće vratiti, ponavljaj mu to do besvijesti i mirno prebaci igračku iz njegovih ruku u njezine. Sumnjam da će baš napraviti scenu, takvi klinci na žalost često imaju agresivne roditelje, pa su naviknuti na deračinu, pljuske i slično, ali nisu naviknuti na lijep pristup i objašnjavanje, pa se sasvim zbune i postupe kako im kažeš. Naravno, pri tome prvenstveno pokušaj oboje klinaca, i Hanu i "otimača" (joj, koja riječ ) motivirati da se igraju zajedno i da dijele igračku. Ali nemoj nikad dozvoliti da se Hana povuče, jer će cijeli život dozvoljavati agresivcima da ju tlače (govorim iz vlastitog iskustva).

[tatek]

Razumijem te, to je i mene užasno dugo bediralo. Gle, rješenje je to da budeš uz svoje dijete (i baš te briga što te drugi roditelji gledaju kao vanzemaljca) i da ju štitiš. Pokušaj joj unaprijed, prije nego što dođete na rođendan, objasniti pravila (svaki put iznova, dok joj ne sjedne) poput "ne smiješ nikad nikom uzeti igračku, ali ni dozvoliti da ju drugi uzmu tebi, ako ti ju netko pokuša uzeti, traži natrag, reci da se to ne radi, da ćeš mu dati igračku kad se s njom poigraš" i slično. Neka proba takve situacije rješavati sama, znajući da si ti prisutna u pozadini kao njezina potpora. Ako ne ide (a prvih puno puta neće ići, neka te to ne obeshrabri), umiješaj se i mirno (ali odlučno) reci klincu koji joj je uzeo igračku "s tim se sad igra Hana, ili ju pitaj hoće li ti ju posuditi ili joj vrati", ako klinac neće vratiti, ponavljaj mu to do besvijesti i mirno prebaci igračku iz njegovih ruku u njezine. Sumnjam da će baš napraviti scenu, takvi klinci na žalost često imaju agresivne roditelje, pa su naviknuti na deračinu, pljuske i slično, ali nisu naviknuti na lijep pristup i objašnjavanje, pa se sasvim zbune i postupe kako im kažeš. Naravno, pri tome prvenstveno pokušaj oboje klinaca, i Hanu i "otimača" (joj, koja riječ ) motivirati da se igraju zajedno i da dijele igračku. Ali nemoj nikad dozvoliti da se Hana povuče, jer će cijeli život dozvoljavati agresivcima da ju tlače (govorim iz vlastitog iskustva).

Lijepo receno, podrzavam sve napisano.
A isto tako i ono prije o rodjendanima - ako je to zbilja takav kaos i maloj (i tebi) se ne dopada, tad zbilja nemate razloga tamo ici.

[BHany]

Zapravo da, prvo bi ja u trebala u svakom trenutku naučiti ispravno reagirati :/ .
To je možda i bila poanta mog prvog posta...da je i meni muka od svih navedenih situacija, i neprimjerenih savjeta, i neprimjerena hrane, i neprimjerene atmosfere, i neosmišljenih tuluma, i nebavljena djecom, i moje stalne koncentracije da ispravno odreagiram u sukobima i...sve je to zamorno...ali sad sam se već otpuhala ...

Tatek, sve pet... istina...ali stvar je u onima na koje moraš ići ili te društvo, jednostavno, iznenadi...

[Lutonjica]

BHany, ja i dalje ne razumijem te proslave na koje moraš ići.
nema te proslave na koju ja moram ići ako neću, pa makar i moja vlastita mama slavila rođendan.
ja ti to jednostavno ne razumijem i nikad u životu nisam bila ni na jednom rođendanu/ vjenčanju/ blagdanskom ručku samo zato jer sam, eto, morala.
ako iz bilo kojeg razloga ne želim ići, onda ni ne idem.

[tatek]

BHany, ja i dalje ne razumijem te proslave na koje moraš ići.
nema te proslave na koju ja moram ići ako neću, pa makar i moja vlastita mama slavila rođendan.

To je poanta.
Nekad sam i aj znao otici na kojekakve prigode, jer sam kao "morao" i onda sam skuzio da je to samo mucenje, sto cu ja tamo ... i posljednjih 7-8 godine nema vise toga.
Osobito mi idu na zivce svadbe, pogotovo one "tradicionalne" (trebam li spominjati da smo mi nasu slavili rostiljem na Jarunu? ), odbio sam barem 5-6 poziva na svadbe jer mi/nam se nije islo.
Zadnjih godina sam bio samo na jednoj, svojoj kumi, jer je bila zamisljena kao klasicna vecera ... da je bilo "tradicionalno" i ona bi dobila kosaricu.
Reci "dosta" i prestani ici - vrlo jednostavno.
I da, nadam se da imas podrsku TM, ako nemas, objasni mu o cemu se radi.

[Brunda]

Potpisujem Sanju od riječi do riječi
Pogotovo onaj dio o vrtiću i "vrtičkom zakonu" oko igračaka.

[BHany]

Ma shvaćam ja što vi govorite, ali jednostavno je...
Kao doslovni primjer, ovdje gdje ja živim sve su svadbe tradicionalne (barem one za koje ja znam da se događaju), a što se dječjih rođendana tiče...da li vam moram nešto govoriti kad sam na ovom Forumu skužila samo još dvije osobe iz mog grada...svodi se na to da ili praviš kompromise (za mene su to kompromisi do određene granice) ili si k'o "Pale sam na svijetu"...i ja (i MM) i moje dijete.
Ovo što pišem zvuči malo radikalno...ali tako je...
E sad ja ne bih mogla funkcionirati potpuno sama...dopuštam da griješim, ali šta ćeš...takva sam.

[Sanja]

Pa ne znači da ćeš prekinuti sve kontakte s tim ljudima, nego da ćete se viđati u drugačijim prilikama. Znači, kad je masovka, pristojno se ispričaš (ako ti je lakše, ne moraš navoditi razloge, barem nećeš dobivati hrpe nebuloznih savjeta tipa "razmazit ćeš ju") i svakako pitaš kad možete navratiti čestitati rođendan. Znači, i dalje održavaš kontakte i družiš se s ljudima, ali pritom izbjegavaš situacije koje su tvom djetetu stresne.

[makka]

BHany, znam kako ti je...ja ovdje nisam pronašla nikoga tko barem slično razmišlja kao ja.
A što se tiče tih rođendana, ja se ispričam da ne mogu doći (uglavnom smuljam nešto ), nego dođem drugi dan (da, pitam kada mogu doći), odnesem poklon, popijem kavu, a marko se lijepo igra.
Bez gužve i dima.

Sva veća događanja poput svadbi (a to je ovdje barem 250 ljudi )sam, otkad se m rodio, preskočila.
Već stoput sam čula ono "pa nije red", ali meni je jedini "red" moje dijete.
Još uvijek me ne razumiju, ali....šta da im ja radim

[Zdenka2]

Ma shvaćam ja što vi govorite, ali jednostavno je...
Kao doslovni primjer, ovdje gdje ja živim sve su svadbe tradicionalne (barem one za koje ja znam da se događaju), a što se dječjih rođendana tiče...da li vam moram nešto govoriti kad sam na ovom Forumu skužila samo još dvije osobe iz mog grada...svodi se na to da ili praviš kompromise (za mene su to kompromisi do određene granice) ili si k'o "Pale sam na svijetu"...i ja (i MM) i moje dijete.
Ovo što pišem zvuči malo radikalno...ali tako je...
E sad ja ne bih mogla funkcionirati potpuno sama...dopuštam da griješim, ali šta ćeš...takva sam.

Možeš napravit selekciju. Napravi listu onih koje nikako ne možeš ili ne želiš izbjeći, a ostalima se zahvali na pozivu. Onda pokušaj utjecati na one koji su na prvoj listi i na svoje dijete. Meni se pokazala kao dobra taktika da se obratim samoj djeci za koju mislim da se loše ponašaju. Oni uglavnom hoće biti kooperativni.

[BHany]

Kao što rekoh...do danas sam se već ispuhala...i mislim da ću prihvatiti neke od ovih savjeta o balansiranju između dolazaka i nedolazaka, odnosno dolazaka koji drugi dan.
...a možda i ovo što je Zdenka predložila:

Onda pokušaj utjecati na one koji su na prvoj listi i na svoje dijete

Nadam se da će bar nekad uspjeti.

[saška]

Ne znam što bih ti rekla... Možda da probate smisliti neku ispriku za nedolazak na rođendan i dogovorite čestitanje i prigodno druženje u nekom drugom terminu? Tada će tvoja Hana i djeca tvojih prijatelja biti jedan na jedan i ne bi trebalo doći do nezgodnih situacija.

Eto, bezočno laži, reci da imate virozu i da nikako ne želite zaraziti drugu djecu...

Ja te u potpunosti razumijem i za razliku od nekih sam odmah shvatila naslov topica. I sama majka kompliciranog škorpiona prošla sam sve faze od straha, preko agresivnosti (mojeg djeteta) do plača.
U susjedstvu se već zna da ja dođem sama na pola sata i ostavim poklon ili dođemo drugi dan i svi (bar mi) sretni i zadovoljni.
Kada je njegov rođendan - gužvu podnese do određene granice, a onda se zatvori u sobu (ugl. sa bakom) i lijepo se igra i dođe pozdraviti goste na odlasku...
Najveći mi je problem to što ne podnosi sina od naših kumova. On je pola godine stariji i prije dvije godine ga je udario (ovaj mu je to zapamtio do kraja života) i od onda kad je mali u blizini - vriska. Ove godine smo se s njima vidjeli jednom... To mi je baš bed, ali druženje jednostavno nejde i čekamo bolje dane...
Od kada je krenuo u vrtić zaista je situacija drugačija i ugodno sam iznenađena njegovim ponašanjem u gužvi. Prošli smo tjedan bili u šopingu poslije podne i igraonica je bila krcata, a on je bio nevjerovatno slobodan i društven. MM i ja nismo mogli vjerovati. Inače je jedno od nas moralo obavezno biti uz njega, a sada smo stajali sa strane, a on je tek svakih par minuta potražio kontakt očima ili poneko "vidi me" i ostatak se vremena igrao u toj gunguli.
Znam da Hana neće još u vrtić, ali kod nas postoje igraonice poslijepodne u sklopu nekih vrtića. Tamo je teta i igra je vođena i smislena, a roditelji mogu biti tamo. To traje nekih sat vremena, a ako joj je to previše mogli bi ranije otići...

Da zaključim - svako je djete individua za sebe i ne možemo od svih očekivati da budu društvena, ovaka, onaka, bar ne u svim fazama života. Svakako će doći vrijeme kada će Hana uživati u velikim društvima (a ti ćeš štrikati kod kuće i gledati na sat ), a do tada najbolje je ne traumatizirati djete. Dogovorite se ti i TM i uzmite si slobodno sat-dva, pa jednom ti na kavu na rođendan, drugi put on, treći put dođete sutra (dok još ima kolača) i to je to.

[Deaedi]

A što se tiče tih rođendana, ja se ispričam da ne mogu doći (uglavnom smuljam nešto ), nego dođem drugi dan (da, pitam kada mogu doći), odnesem poklon, popijem kavu, a marko se lijepo igra. Bez gužve i dima.

Ja nekako ne volim ovako napraviti. Naime, ako se stavim u poziciju druge strane, dakle mame koja organizira rodjendan, znam da je opterecenje ako ti gosti dolaze u vise navrata, kapaju jedan po jedan kroz par dana. Onda je opterecenje da moras stalno pospremati, imati nesto za ponuditi, svoje planove prerasporediti...Zato se rodjendani i organiziraju da sve "obavis" odjednom...mislim, nitko nece reci iz pristojnosti da ne mozes doci, ali ako gledam kako bi meni bilo, sigurno mi ne bi pasalo da mi gosti tako kapaju...Nekako bi se osjecala da sam svoj problem rijesila tako da sam drugima stvorila novi problem :?

[makka]

Ma mislim ja i na to.
Ovdje govorim o rođendanima kada se prave cijeli ručkovi za rodbinu koje uglavnom ima puno i kada znam da je za tu mamu već i to puno ljudi, ali se, eto, moraju pozvati.
To su mi prijateljice s kojima i inače tako, dođemo jedna drugoj na kavu, a klinci na igru, pa ni ovo nije drugačije.
Nema tu nikakvog ponovnog služenja bilo čega (osim kave )

Prije par dana je bio i markov rođendan i neke cure su mi rekle da će vjerovatno doći drugi dan, ali su ipak došle na taj dan.
Bilo nam je super, ali bila je gužva, tak da nisam sigurna ni da li sam sve dobro poslužila ,
a na kraju smo se zaboravili i slikati, tak ih svejedno nemam sve na fotkama

[BHany]

ali kod nas postoje igraonice poslijepodne u sklopu nekih vrtića. Tamo je teta i igra je vođena i smislena, a roditelji mogu biti tamo. To traje nekih sat vremena, a ako joj je to previše mogli bi ranije otići...

E, ovo smo probali, u varijanti koja postoji kod nas, pa su nas "izbacili"...Išli smo u plesnu igraonicu...jedinu aktivnost za tako male kod nas...nakon mjesec dana što sam bila s njom unutra teta koja vodi igraonicu je zatražila da roditelji polako počnu odlaziti jer da ona ne može raditi s djecom koja svako malo trče roditeljima...sva su djeca ostala bez problema...Hana je, nakon naših pregovora, jednom uspješno ostala...i nakon toga nikad više...nakon 1,5 mjesec teta mi je rekla da nikad nije vidjela tako nedruštveno dijete, da ona ne može raditi s grupom od nje (i mene) i da nas moli da jedno vrijeme ne dolazimo dok Hana ne bude spremna za druženje ...kao da bih nakon toga i dolazila.
Igraonica, gimnastika i sl. tek za djecu od 4-5 godina.

Inače, u neku ruku se slažem i sa Deaedi jer mislim da se ljudi, bez obzira na to što inače pijete samo kavu ili čaj, za rođendan osjećaju kao "dužni" poslužiti nešto više...Ali dobro, uvijek se može naći neko rješenje između...Kao što Zdenka napisa:

Možeš napravit selekciju. Napravi listu onih koje nikako ne možeš ili ne želiš izbjeći, a ostalima se zahvali na pozivu.

...i ja bih, onda kao i cure, dodala...ili dođi u drugo vrijeme...

[tatek]

Evo, sve si cula, vjerujem da ces naci dobro rjesenje ...

Ja bih samo dodao da ipak ne podrzavam ideju sa muljanjem tipa "ima temperaturu" i slicno, sto zbog osobnog osjecaja (svi se mi ipak pomalo neugodno osjecamo kad muljamo, zar ne?),a sto zbog toga sto te jednom ipak netko moze skuziti (Npr. kazes da je bolesna, a vide vas kako se secete po vani) pa se onda tako mogu bez veze pokvariti odnosi.
Na tvom mjestu bih jednostavno rekao da ona ne podnosi guzvu i da cete radije doci dan kasnije ili ranije ili kad vec bude zgodno.

[Sanja]

Ja bih samo dodao da ipak ne podrzavam ideju sa muljanjem tipa "ima temperaturu" i slicno, sto zbog osobnog osjecaja (svi se mi ipak pomalo neugodno osjecamo kad muljamo, zar ne?),a sto zbog toga sto te jednom ipak netko moze skuziti (Npr. kazes da je bolesna, a vide vas kako se secete po vani) pa se onda tako mogu bez veze pokvariti odnosi.
Na tvom mjestu bih jednostavno rekao da ona ne podnosi guzvu i da cete radije doci dan kasnije ili ranije ili kad vec bude zgodno.

Ni ja nisam za muljanje.

Kad sam napisala "smislite ispirku", mislila sam da smislite neki neutralan način da objasnite zbog čega nećete doći, a da to ne izazove neke beskrajne diskusije.

Ili jednostavno recite "nikako nam ne odgovara" i ne objašnjavajte previše.

[vilma]

...nakon 1,5 mjesec teta mi je rekla da nikad nije vidjela tako nedruštveno dijete, da ona ne može raditi s grupom od nje (i mene) i da nas moli da jedno vrijeme ne dolazimo dok Hana ne bude spremna za druženje

pa, ne mogu vjerovat da takvi rade s djecom
mi smo isto isli u igraonicu i teta je takoder poticala da roditelji odu, jer onda djeca vise suraduju. ali nikad nije inzistirala, neka su djeca htjela ostat neka ne, pa su cijelu godinu dolazili s roditeljima. i svi sretni i zadovoljni. i ovi koji su bili sami i ovi koji su bili s mamama ili tatama i teta...
koja glupa ideja, nek djete ide doma i bude samo, a drustvenost ce mu doc sama od sebe.
koja zatucana... necu dalje

ja mislim da bi ti osnovno mjerilo za te rodendane trebalo bit da li hana od njih nesto profitira.