 |
|||
jednoroditelj uskoro
Molim savjet ili pomoć iskusnih... Kako mogu natjerati ili nagovoriti ili suvislo zamoliti sadasnjeg da iseli... Ne da se van....
Kako mu objasniti da i on mora popustiti kod podjele imovine? Ima nekoliko puta vecu placu od mene a ne da niti kune van.... Ma zelim zavrsiti to natezanje ali ne znam koja su moja pravna prava.... Mogu li ga izbaciti ili mu prijetiti da ako ne potpise sporazum da cu ja .... e ne znam sto...
Ima li koga sa iskustvom?
uffffffff
ne znam
sa svakim novim postom na jednoroditeljskim sve sam malodusnija
mozda se ne da jer nema u biti kam otic
ja si bas meislim kakva je sreca sto si je MUBM kuipo visku pa je, kad sam mu rekla da nemrem vise, bar imao kam otic, inace mislim da bi isto pisala ko ti...
Uglavnom - sve steceno u braku dijeli se na pola, tak veli zakon... kak je u praksi ne znam.
ako nece sporazumno odi na sud, tuzi ga i rjesavaj razvod tak
ja mislim da od prijetnji nikad nis osim sto se stvara jos veci otpor s druge strane
nemoj prijetit, pokusaj mu razumno razloziti situaciju
pozovi se na njegov zdrav razum i sl.
probaj nazvat b.a.b.e. na njihov telefon u dane kad imaju pravnika pa pitaj za prava (www.babe.hr)
Hvala na odgovoru...
Moram priznati da nije baš tako sve crno.... Ima on di iselit... Na kraju krajeva nek se vrati mami jer ja na tom području očito nisam uspjela. Ubija me to što se svaka dva mjeseca praktički seli. Napokon sam u sebi prihvatila odluku o rastavi i ne mogu više bit u njegovoj blizini. Imam osjećaj da on to zna i da me tako prisiljava da potpišem sve što mi servira. A ja se osjećam totalno nezaštićeno... mislim pravno.
Već sam probala sa svojom pravnicom. Pa rekoh sebi, a možda ona ne zna... a postoji način.... il da joj vjerujem.
joj gle ovako.nema moliti,sad cu biti gruba. ti imas pravo kao i tvoje dijete kao i on na svoj privatan zivot i mir. da bi to imala svako na svoju stranu ide ako ste se odlucili. on ako nema gdje to je njegov problem a ne tvoj ako je stan tvoj,ako je zajednicko prodaje se i dijeli popola ili ga isplatis. ako se neda nagovoriti za alimentacija,a ja ti preporucam da to sama ne radis-odi na soc rad kako je najbolje i pravno rijesi vidjanja i alimentaciju i diobu. mozes vansudski nagodbom,a ako on se inati i nece,onda se ide sudski. jako je sve to tesko ali ako ne rijesis pravno uimati sec problema-ja sam osobno iskusila sto je sve moglo lose biti da nisam pravno sve postavile...i ne radis to zbog sebe ili njega vec djetea.oprosti ako sam gruba,zivot nema milosti a ti moras imati sigurnost vjeruj mi.sretno.ako sto tebas javi se
[quote]Na ovoj stranici pokušati
a da promijeniš bravu dok je na poslu ili negdje vani, spakiraš ga i ostaviš kofere pred vratima?
zvuči grubo, ali možda shvati :/ ...
ma i ja kazem.moj je do prije tjedan-dva imao stvari kod mene i nokako da odseli skroz a drugu subotu se zeni,pa sam konacno ja to dostavom njemu u firmu. nema milosti-grubo zvuci.ali ako oni imaju pravo kad te ostave imat privatan zivot imas i ti na to puno pravo,vjeruj mi. ja sam gutala 1,5 god i sad je dosta.da ne kazem kako jos dolazi posta i racuni i kako me zovu banke i kartice jer je duzan ko grcka a toliko je bezobrazan da je za kontak ostavio moj telefon i adresu a ja to ne mogu promjeniti samo on.sad se spremam slati dopis pa ako ne prestanu idem odvjetniku.eto kad malo popustis...pocni zivjet svoj zivot.uzmi dobrog odvjetnika postavi stvari,zalijeci rane i glavu gore
Hvala cure na podršci... Stan je u kući mojih roditelja i zapravo nema nikakva prava na i najmanji kvadrat... Niš nije grubo... to je jedini način. Ma priznajem da još ne mogu vjerovat u što se pretvorio čovjek za kojeg sam se udala, s kojim sam provela podosta godina i s kojim imam dvoje prekrasne djece. Klinci su dosta veliki (12 i 10) i štošta razumiju a nikako ne želim da preko moje mržnje zamrze oca... Od tuda tolerancija...
Nije zaslužio... al ne mogu si pomoći... ah dobro... to je malo mog monologa...
Svejedno, u međuvremenu sam stisla preko odvjetnice i kaže do kraja mjeseca. Ak ne, kao što i predlažete... spakirat i ostavit ispred vrata...
Jeb**** koliko posla oko jednog jeb....covjeka koji ti je unistio zivot....i sada treba proc milijun godina da ga se rijesis fizicki pa jos milijun da ga se rijesis psihicki jer te je previse iscrpio da ga zaboravis tako lako....Originally Posted by jassi
ma i ja kazem.moj je do prije tjedan-dva imao stvari kod mene i nokako da odseli skroz a drugu subotu se zeni,pa sam konacno ja to dostavom njemu u firmu. nema milosti-grubo zvuci.ali ako oni imaju pravo kad te ostave imat privatan zivot imas i ti na to puno pravo,vjeruj mi. ja sam gutala 1,5 god i sad je dosta.da ne kazem kako jos dolazi posta i racuni i kako me zovu banke i kartice jer je duzan ko grcka a toliko je bezobrazan da je za kontak ostavio moj telefon i adresu a ja to ne mogu promjeniti samo on.sad se spremam slati dopis pa ako ne prestanu idem odvjetniku.eto kad malo popustis...pocni zivjet svoj zivot.uzmi dobrog odvjetnika postavi stvari,zalijeci rane i glavu gore
Zato se ja NE ZELIM vjencati....i svi me pritiscu a ja nekako znam da ova moja veza nije konacna....i pitam se zapravo koliko malo ljubavi izmedju muskaraca i zena postoji na ovom svijetu. Ma da je i najbolji nekako se zasitite, pogotovo od trenutka zajednickog zivota gdje ti nisi spremna zauvijek cistiti njegova govna...
Moji roditelji imaju uzasan brak i ja sam s njima prolazila najgore nocne more pa me je to dobro opalilo po glavi ali i ostavilo gadne traume...I sad kad ih pitam zasto se konacno ne rastave kazu da kada bi to ucinili svu bi imovinu trebali podijeliti po pola tako da na kraju ne bi imali nista ni jedan ni drugi...pa se trpe....UZAS!!!!!!
draga ja te kuzim,no ne mora biti kao kod tvojih staraca ali ti osijecas kako je. moji su imali koma brak i ja sam zelila sve samo ne to i kada sam ostala trudna irodila mislila sam -konacno-a kad tamo figa. ko zna da je bio netko drugi mozda bi se danas budila uz njega i mozda bi moj malisan bio sretniji ili ne znam ...bilo bi drugacije...ne znam ja a ni ti. u svakom slucaju drzi se ma sto odlucila-to je tvoj zivot i jednom ha zivis
drage moje, dugo nisam ni otvarala jednoroditeljsku, jer kao što i Mukica kaže, svaki put me sve više ukomira. no, što god i kako god napravite, znajte da nas ima puno i da navijamo za vas i podržavamo vas, jer time to i sebi činimo.
zajedno smo jače, zar ne?
naravno, sve se ovo odnosi i na dečke s jednoroditeljske!
Evo i mene nakon moje žalopojke... Dakle pod prisilom odvjetnice (fakat je puno plaćam) on je iselio... kao što je abonjeko gore rekla na jedan otvoren način - iselio iz stana al još će mu trebati da iseli iz života...
voljela bih naći način da to što prije prođe. Još riješiti ovaj teret krivnje na leđima i objasnit djeci da nisu kriva...
Želim se veseliti budućem životu.... Gledam na ovo kao na početak i drugu priliku... Sad jako dobro znam što neću. I to je nešto.
Zašto sam žalosna onda? :?
hura za sve jednoroditeljske-jako ste hrabri, i hura za one u kompletu-i vi ste hrabri jer sre opstali-ljubavi zelim svudaaaaaaaaaaaaaaaaaa
da nisi sad žalosna, ne bi bila ljudsko biće. a to jesmo, drugo ne možemo biti.
vrijeme će ti pomoći, koliko god da to živcirajuće i klišeizirano zvučalo!!
Hvala Pikra... da, vrijeme će svakako učiniti svoje ali lijepo je znati kad netko navija za tebe da preživiš dan i da ideš dalje... Pa tako jedan po jedan...
zalosna si jer nisi htjela da bude ovako
htjela si da bude bolje i/ili drugacije
i sad si zalosna
to je normalno
treba zalovat i odzalovat sve pa tak i to
Slažem se... čak sam se osjetila kao da se vraćam sa pogreba kad sam dolazila od javnog bilježnika. Onako tupo i prazno...
Bit će da je to to... i mislim da je bolje nego bijes i mržnja...
Ne želim ga mrziti... bez obzira na sve.
Ipak je otac moje djece.
joj koka,ja sam zalosna i slomljena a proslo je 1,5 god. i jos uvijek ostavljam svjetlo u kuhinji jer mislim.......ah znas sto mislim. no to ne znaci da ne mozes dalje. moras dalje jer nesmijes stati. jako ce ti biti tesko,ali vremenom postaje lakse. ne znam kada bol prestaje,kod mene je minula ali je sveko jutro u prsima i kroc cijeli da mi prodje kroz tijelo ona ostra bol. ali se smijem i veselim stvarima,ljudima,svom andjelcicu..zivim,ne mogu prestati disati mada bi rado to htjela nekada,no onda shvatim da to nema smisla i krenem dalje. moras mila,nema druge
Puno ti hvala.... moram priznati da su mi suze potekle... dakle tuga... al draža mi je od agresije i bijesa...
Stea potpuno te razumijem jer sam i ja sada u takoj situaciji da se muž neće iseliti iz kuće.
Držim ti fige i sretno!
A i djeci će sigurno biti bolje jer neće gledati vaše svađe.
Još jednom sretno i glavu gore!
drzi se draga,jako je to tesko,ako trebas razgovor ili bezveze da se dopisujes,ja sam tu ,salji om i ja cu ti odgovoriti. nije lako,nikada ne prodje skroz ali se nauci zivjeti s svim time
drzi se draga,jako je to tesko,ako trebas razgovor ili bezveze da se dopisujes,ja sam tu ,salji om i ja cu ti odgovoriti. nije lako,nikada ne prodje skroz ali se nauci zivjeti s svim time
Muž je iselio i sad pripremamo prvi Božić službeno u troje iako ih je do sada bilo dosta takvih i ne vidim neke velike promjene...
Kad vidim kakve muke druge cure prolaze, sretna sam što nismo imali velike borbe i velike svađe.... i da je sve to prošlo civilizirano. Znao je odmah da neće djecu, ili da ne može.... i pristao na alimentaciju....
Jassi hvala ti na otvorenosti i podršci... I sam forum mi puno znači... dijeliti malo svoje suze sa drugima koji to razumiju. Ma imam podršku obitelji ali ne vjerujem da znaju točno kako mi je kad odem leć...
ne znaju jmila ako su sretna obitelj.znaju oni koji lijezu i bude se s kamenom na srcu. ja tako lijezem i jos uvijek sam u suzama,eto i to svjetlo u kuhinji jos gori.ali znas imam neki svoj mir.jer mislim si uz save ovo sto sad moj bivsi mm radi,uz probleme,skrivanja ,odlaska iz hr,sto ga traze sudovi,duzan je,nema prijatelja,nitko ne zna dokle je sve otislo...koliko mi je jos stalo.a stalo mi je .nisam sigurna dal bi se osudila povjeriti moj i djetetov zivot u njegove ruke. eto to ti kazem najiskrenije.on je u meni moja ljubav,moj muz po tijelu i otac mog djeteta,moja rana ali ne vjerujem njegovim rijecima.srcu i rukama i mislim da ne bi bila sigurna.
prema tome,makar bol trajala onako potiho do kraja zivota,mogu udahnuti i podignuti glavu i krenuti naprijed sa svojim djetetom,jer .kako bi sad zivjela s tim problemima.mislim da kad uvidis da ti netko pocinje raditi lose moras se maknuti ma koliko ti bilo tesko i ma koliko se nadala da ce se netko promjeniti...rijetko se nazalost promjeni.
dugo ce biti tesko,ali uz sve to u sebi doci ce dan da hodas visoko dignute glave.
budi jaka zbog djece i sebe.jer tko voli sebe voli i druge,ako se ne volis i pustas da te drugi muce ne mozes voliti iskreno druge.
sretno mila,i ....biti ce lakseg lijeganja u krevet i budjenja...daj si vremena i pusti suze da teku koliko god zele.neka ti se dusa i srce olaksaju
Posting Permissions
Reply With Quote