joj koka,ja sam zalosna i slomljena a proslo je 1,5 god. i jos uvijek ostavljam svjetlo u kuhinji jer mislim.......ah znas sto mislim. no to ne znaci da ne mozes dalje. moras dalje jer nesmijes stati. jako ce ti biti tesko,ali vremenom postaje lakse. ne znam kada bol prestaje,kod mene je minula ali je sveko jutro u prsima i kroc cijeli da mi prodje kroz tijelo ona ostra bol. ali se smijem i veselim stvarima,ljudima,svom andjelcicu..zivim,ne mogu prestati disati mada bi rado to htjela nekada,no onda shvatim da to nema smisla i krenem dalje. moras mila,nema druge