kako su prihvatili dolazak brace\seke?

[tridesetri]

m. ima 2 godine i 4 mjeseca i za koji tjedan ce dobiti bracu.

inace je odlicna u kontaktu s drugom djecom, ne pokazuje ljubomoru, jako je socijalna i opcenito pozitivna osoba, mozda ponesto osjetljivija...

cijelu trudnocu trudila sam se na ispravan nacin pripremati je na dolazak drugog djeteta. procitala sam sve moguce knjige o tome, osluskivala njezine potrebe, u svim mogucim i nemogucim situacijama (mirovanje u trudnoci i sl.) trudila sam se da joj bude sto bolje, medjutim i nakon svega nemam osjecaj da se ona bas veseli tome.
mislim ona kaze "kako voli bracu", cesto me poljubi trbuh i sl. ali nekako imam osjecaj da je to hinjeno i da to radi vise zato sto ima osjecaj da se to od nje to ocekuje nego sto ona to stvarno misli.

osim toga ljudi iz okoline su uzasno netakticni...djaba se mi toliko trudimo kad joj pridje susjeda iz parka i zlurado kaze "aaa neces ti sada vise biti glavna kad ti dodje braco" isto baka u najboljoj namjeri joj zna reci "mama te sada ne moze nositi jer ima bebu u trbuhu"...

sve u svemu imam osjecaj da je pomalo anksiozna oko svega. cak mi se cini da kad se beba rodi da ce biti bolje jer ce napokon uvidjeti da zapravo u tome nema bas nista lose. jos mi vise to tesko pada jer se cijelo vrijeme veselim kako ce biti super da ona ima brata, samo ona je naravno premalena da bi vidjela neku prednost u tome...

tako da nista ne forsiram, obavjestavam je o svemu, a s druge strane ne spominjem bebu precesto.

mene naravno pucaju hormoni sve u 16, sve mi je idilicno i sve bih dala da i njoj bude sve tako ruzicasto...

zanima me kako su se vasi malci (a i vi) nosili s dolaskom prinove i ako imate kakve savjete i pokoju rijec utjehe...

[lidac2004]

ja ti nemam sta pametno za reci.
I. se rodila kada je J. imala 21 mjesec i nije bas bilo bajno u pocetku.

ja sam bila 5 dana u bolnici i kada sam se vratila dosta me odbijala od sebe :/ .
bila je dosta nervozna i cendrava, nije se dala odvojiti od tate.....
je ona mazila seku i stalno gledala di je ali........

tek nakon nekih par tjedana se opustila i sada je ok sve, ona ju "cuva", daje joj zveckice itd.

isto smo joj stalno govorili da je seka u busi, da ce mama ici u bolnicu po seku....i tome slicno....ali ona je ipak bila premala da to shvati u cjelosti.

[Eci]

Nemoj se brinuti što ona mazi bracu bez nekih osječaja, njima je teško zaista razumjeti da je to zaista beba unutra. Vidjeti češ da će biti sasvim drugačije kada ga zaista upozna.
Erik je bio jako zbunjen kada je seka došla doma, valjda ju je drugačije zamišljao. Ali ubrzo ju je jako zavolio i nije bilo ljubiomore između njih.

Mislim da je jako važno da ju ne tjeraš od bebe, neka ti pomaže, maže guzu sa kremicom, dodaje pelene ... Ne tjeraj je da se ode igrati u drugu sobu da ne probudi bebu i sl.

I ne dozvoljavaj glupe izjave susjeda i ostalih i jasno reci da to nije tako.

i sretno!

[sladjanaf]

za vrijeme moje trudnoće, više je ignorirala, nego što je pokazivala osjećaje koje je zasigurno imala a to je prvenstveno ljubomora. znači, kao da ne postoji beba u trbuhu. mi nismo forsirali i pričali smo o bebici kad je ona to htjela.
kad se Karlo rodio, s jedne strane je bila super, dobro ga prihvatila, pomagala...a s druge je uvijek htjela nešto baš kad karlo papa i mora baš tad, kad bi karlo netko tepao ili razgovarao s njim ili o njemu ona je ili ignorirala ili nastojala doći u centar pozornosti tako što bi svi morali vidjeti kako ona pleše, što je nacrtala, koji je crtić gledala, kakve igračke ima.
nje htjela u vrtić u rujnu, mada smo zajedno bili doma od polovice svibnja.
jednom je imala izjavu "ajde sad vrati Karla u bušu, poigrali smo se".
međutim, otkad je Karlo veliki dečko, pa ju onako lagano obožava (gleda, smješi joj se, ponekad ga samo ona može umiriti), prati ju pogledom stalno, tako i ona to osjeća pa pokazuje sve više i više ljubav i nježnost.

naravno, ima trenutaka ljutnje, jer koliko god se mi trudili da stvari budu kao prije, one to više nisu, tj. nije ona više jedinica mada bi ona to htjela a mi bi htjeli da se ne osjeća zapostavljeno u bilo kojem trenutku, postoje situacije ljubomore.
no, sve manje i manje...

[anki]

osim toga ljudi iz okoline su uzasno netakticni...djaba se mi toliko trudimo kad joj pridje susjeda iz parka i zlurado kaze "aaa neces ti sada vise biti glavna kad ti dodje braco" isto baka u najboljoj namjeri joj zna reci "mama te sada ne moze nositi jer ima bebu u trbuhu"...

a kaj kad je to sve u stvari istina...možemo se svi mi praviti da nije i da ćemo se truditi oko starije djece maksimalno, ali budimo realni: beba će biti No.1 sljedećih nekoliko mjeseci dok se svi ne uhodate i dok se svi skupa ne priviknete jedni na druge. a to je za starije klince šok, što je i normalno.
mislim da je ona još previše mala da bi se iskreno veselila bebi jer ne shvaća i ne može shvatiti "kaj je to" dok ti ne dođeš doma s bebom u rukama.
moj mali ima 8 god., pa mi još uvijek ne vjeruje da sam trudna jer nemam veliki trbuh.....tak da mislim da je previše za očekivati od jedne dvogodišnjakinje da sa istim žarom kao i vi očekuje bebu...

[anki]

I ne dozvoljavaj glupe izjave susjeda i ostalih i jasno reci da to nije tako.

ja ne vidim kaj je glupo u izjavi da mama ne može nositi starije dijete jer ima bebu u trbuhu :?

[tridesetri]

I ne dozvoljavaj glupe izjave susjeda i ostalih i jasno reci da to nije tako.

ja ne vidim kaj je glupo u izjavi da mama ne može nositi starije dijete jer ima bebu u trbuhu :?

anki radi se samo o tonu. uopce nema potrebe to na taj nacin naglasavati, narocito kod tako malog djeteta koje tesko moze shvatiti te stvari. ja sam to s nenosenjem uspjevala sasvim neprimjetno odraditi, mazila bih je tako da bi je posjela sebi u krilo, izmislila sam si svu silu pomagala, stolicica za izlazak iz kade, za penjanje u hranilicu i sl. uopce nije morala povezivati stvari na nacin da je ona za nesto uskracena jer mama ima bebu u trbuhu. takodjer mi ide na zivce ta negativnost i zluradost okoline. rijetko tko je npr. primjetio da ce m. dobiti brata i da je super da ce se uvijek imati s kim igrati i kasnije imati suputnika u zivotu. ja to gledam s te strane

[Winnie The Pooh]

E to bih i ja isto odgovorila!

Ono što mene muči je sljedeće:
Mi nismo pitali za spol - nismo ni prvi puta, pa eto, ostalo tako i sada.
Sa Laurom uvijek pričamo o tome kako će dobiti brata ili seku, nikada ne spominjemo bebu, nego uvijek brat ili seka. U zadnjih mjesec dana, ona je počela izdvajati seku. Kada joj napomenemo da ne znamo što će biti, možda bude seka, a možda bude braco, njen odgovor je "Da, da, braco ili seka! A možda ipak bude seka!"
Bilo bi mi žao da se razočara.

[brane]

Tino je imao 3,3mj kad se rodio Luka
kroz čiutavu trudnoču je bio opsjednut mojim stomakom, stalno me je mazio, grlio i ljubio...koristio je svaku priliku da me pomazi po stomaku, nedao bog da se ja saginjem po nesto..."mama ti imas djobu, nemoj ti ja cu"

Lu. se rodio 5 tjedana ranije...ja sam izišla treći dan iz rodilišta a Luka je ostao na neonatologiji ... svaki dan nam je glavu puno..."di je braco, kad će braco amo po bracu.,.." a oduševljenje kad smo otišli po bracu, taj zaljubljeni pogled, ta briga koja traje i dan danas...to se riječima ne može opisati...obožavaju se...

[cinderella]

bravo!!! :D[/b]

[NatasaM...]

Ni ja Ledu nisam smjela nositi u trudnoci, imala sam uzasne bolove. Takodjer sam zabranila bilo kakve komentare na bebu, nego "mama te ne moze nositi, boli je stomak" je sasvim dovoljno. Onako ispada da je beba nesto kriva.

Objasnila sam joj da se ne treba previse veseliti, jer su male bebe jaaaako dosadne: samo placu, sike, kake i spavaju. Nista drugo ne rade. Ona se svejedno veselila seki i puno joj je znacilo to sto joj je izabrala ime.

Medjutim, kad se seka rodila skuzila je koliko je dosadna i trazila je moju paznju stalno, ne iz ljubomore na seku, vec iz dosade ako nema druge djece u blizini.

Sad, kad je Lana veca i veseli joj se, nema problema s Ledine strane, povremeno ih ponesem obje (na kratko), druzimo se, setamo, igramo se, ali sada je Lana ljubomorna na Ledu! Kad slucajno netko drugi ponese Lanu, ja malo uzmem Ledu, a Lana poludi, pocne vikati na sav glas. Valjda ce je proci.

[Hana_Sara]

haha, ovo me podsjetilo na jednu anegdotu. kad sam bila trudna sa svojim drugim djetetom, moja velika curica me pazljivo saslusala kad sam joj objasnjavala da imam bebu u trbuhu, da ce trbuh rasti i beba, konacno, iz njega i izaci van. njena je trogodisnja reakcija bila "wow mama, a sta imas u koljenu?"

[tridesetri]

genijalno
m. isto ima brdo provala:
- kako svi govore da mama ima bebu-bracu u trbuhu tako me ona neki dan upitala "mama a kad ce izaci beba i braco da se igramo" kao da cu ih roditi dvoje
- u zelji da joj sto bolje razjasnim situaciju koja ce nastupiti kad dodje vrijeme za porod (mama i tata idu u bolnicu, baka je dolazi cuvati...) pitam je ja "jel ti znas kako ce mama roditi?", a m. veli "znam" podigne majicu i pocne izvoditi neke kontrakcije s trbuhom, kao neki trbusni ples

[Mejra's mommy]

Mejra 2 g 2 mj. dobila bracu. 100% bolje nego sto sam mislila. Mejra je mamina cura do bola. I mislila sam da ce biti ljubomorna kada se braco rodi. Skroz me iznenadila. Nije voljela da place, donosila mu dudu. tjesila ga.

E sada kad on klepa njene igracke to je druga prica.

[NatasaM...]

I Leda ima provalu:
"Mama, zasto koza ima 7 kozlica, a ti samo 1 bebu u trbuhu?"

Mejra's mommy, moje su se cure pocele svadjati oko igracaka - Leda ne da svoje, a Lana vristi na sav glas i pokusava Ledu zakacit noktima.

[She Devil]

Razlika među mojim curama je 2 god i 4 mjeseca. Starija je krasno prihvatila seku. Možda i peviše emocionalno doživljavala, njezina, raspoloženja. Čak je i plakala kada bi seka, plakala-"mama, zašto moja seka plače?!" ili "mama, daj joj cicu, neka ne plače!"...Inače, u trudnoći, starija, je svaki UZ bila samnom kod ginekologa i gledala kako "joj seka maše" Bila je i, po seku, u rodilište i pomagala tati nositi košaru sa sekom.
Iz rodilišta joj je, seka, poslala gumene bombone, koje najviše voli, i paket "Sretna beba" (koliko god bio omražen, meni je super došao kao poklon za stariju kćer )...
Starij ami je, uvijek, pomagala oko seke i potrudila sam se da se osjeća važno, odraslo...Kao da ništa ne mogu napraviti bez nje i kao da mi je njena pomoć oko presvlačenje, mijenjanja pelena, kupanja, od životne važnosti Učinila sam sve da se ne osjeća zapostavljeno. bilo je naporno, iskreno. Čak sam, malenu, držala na prsima, a većoj sam brisala guzu, drugom slobodnom rukom
Ako nešto nisam mogla napraviti odamah i sada, nikada nisam, seku, navodila kao razlog.
Sve je bilo super do kada, starija, nije krenula u vrtić-s 3 i pol god). To joj je bilo prvo, veće, odvajanje od nas i postala je nervozna, grintava, čak se i agresivno ponašala prema seki...No, to je već priča za neku drugu temu

[Anita-AZ]

Moja Omi obožava Liama (razlika 7,5g) ! Od prvog dana! Mislim da ima tu i tamo faze (povećanih potreba) kada zna naglasiti da joj falimo (ali ne krivi njega za to) pa joj je tada drago čuti da nam je ponekad teško s njim ili da nam i on nekad zna ići na živce i slično. Izuzetno joj je važno da se i na njega možemo "naljutiti"... tako da mi to nekad malo i odglumimo.

Zna ga pričuvati i to izvrsno! Kad se vrati iz škole on usklikne od sreće i nabaci smile samo za nju, jedan poseban, zaljubljen. Kad je nešto nezadovoljan a ja nisam u istoj prostoriji, nego je ona sama s njim onda viče :"Mama, nije više zadovoljan!".... a jednom kad je jače zaplakao (nosila sam ga u rukama) trčala je ljutito u sobu i hodnikom (prije nego nas je vidjela) viče :"Mama, što je tebi, što si ga pustila da plače?"... i onda kad nas je vidjela onak zbunjeno zastane i kaže "A-ha.. mislila sam..." i okrene se nazad prema svojoj sobi... Uglavnom, jaako brine za njega i jako ga voli. Svako jutro mu dodje u sobu ljubiti ga i igrati se s njim. Jedino me malo brine što ga zna prežestoko grliti i ljubiti. Jednom je bio sav crven po licu od ljubljenja. To pokušavamo regulirati, a i ona sama. Vidim da bi ga najradije pojela pa se onak sva zgrči da to ne odrazi na njegovo malo tijelo koje bi zdrobila od ljubavi.

Super!

Dalje ćemo vidjeti.