tko bi bio sretniji od mene kad bi on htio dojiti? ja sam mjesecima pokušavala, čekala da mi rane zarastu, pa ga vraćala na dojku, ali nikad nije profunkcioniralo.
on više uopće ne želi dojku primiti u usta,. kad mu pokušam "uvaliti" ili mi se smije i upitno me gleda, ili okreće glavu.
sad je vjerojatno prevelik da ga iznova učim, a iskreno, nemam više snage i živaca. opet sve proći ispočetka i riskirati da dobijem mastitis ili slom živaca.
izdajanje je koma naporno, to je valjda kao da dojiš blizance, ali ja sam se uhodala i više se ne žalim. osim toga, nekad sam se izdajala po devet-deset puta dnevno, a sad je dovoljno 3-4.
drugo dijete ću zasigurno moći dojiti jer su mi bradavice sad imune na slonovska ustašca, a kamoli na dječja.