Recimo, cure su ovdje spominjale da im se bebi dodje doma izvaditi krv iz pete. Sta mislite zasto to rade??? zbog screeninga nekih bolesti koji se inace redovito obavlja u rodilistu i nije nikakva zafrkancija. Ja sam za to da se zakonski stisne neodgovorne roditelje (cak i ako je porod prosao o.k) jer recimo bebi nisu radjeni ti screening testovi koji su propisani.
fancy usisavac, bitna je stvar da li ti kao roditelj to MORAS napraviti (test za fenilketonuriju, na primejr) ili MOZES IZABRATI da napravis.
U VB mozes izabrati da napravis taj test, kao i sve ostale testove, prije i nakon rodjenja djeteta, ukljucujuci vec spomenuto cijepljenje, ili da ne napravis.

Nacin na koji ti razmisljas o tome je drugaciji nacin razmisljanja nego sto zakonodavni sistemi u nekim zemljama Europe razmisljaju.
Mislim da nije stvar u stopi perinatalnog mortaliteta, nego je stvar u drugacijem poimanju gradjanskih prava i sloboda.

U mnogim zemljama "tradicija" kucnog poroda uz babicu nikada nije prekinuta, bez obzira na mortalitet. Engleska je jedna od njih, Nizozemska druga, za ostale zemlje ne znam pouzdano kakav je bio tijek historijskog razvoja.
Ali u obje ove zemlje postojalo je razdoblje kada je kucni porod bio u silaznoj putanji, u Engleskoj , naravno vise nego u Nizozemskoj, a to je bilo povezano s pomakom centra moci i zamahom medikaliziranog pristupa porodu (spomenula sam vec prije dublinske dirigente iz sedamdesetih godina prosloga stoljeca)


Dakle, pitanje koje je flower postavila "Koji su to mehanizmi u njima da imaju potrebu zadrzati svu moc?", je vazno pitanje, jer se radi o moci, a ne samo o profesionalnoj odgovornosti koji oni moraju ispostovati.

Primalje se u Hrvatskoj vec dugo vremena zalazu za svoje visokoskolsko obrazovanje koje bi im dalo veci stupanj obrazovanosti i odgovornosti. Kada bi one preuzele jednoga dana potpunu skrb tijekom nerizicne trudnoce i porodjaja, sto bi se dogodilo sa mnostvom specijalista koji se sada time bave?
Bilo bi korisno saznati broj ginekologa i broj primalja u RH, ako netko mozda zna, zamolila bih da mi javi.

Postoje podaci da se kod prvorotkinja dok se nisu dobro selekcionirale bolesnice za porod kod kuce dogadjalo i do 40% transfera u bolnicu. To vam dovoljno govori o tome da na ishod ne utjecu samo nase zelje, intuicija i nase pravo na izbor vec i neki drugi kasnije u tim istim zemljama dobro definirani parametri temeljem kojih se selekcioniraju trudnice za porod kod kuce
Opet cu pricati samo za VB. Podatak da 40 posto prvorotki koje zele roditi kod kuce i zapocnu porod kod kuce, a zavrse u bolnici, se moze interpretirati i na drugaciji nacina, ne samo time da nisu bile dovoljno dobro selekcionirane. Naime, ovdje postoje podaci da se takav veliki postotak transfera dogadja kada porodu kod kuce asistiraju bolnicke babice. Nezavisne babice nemaju tako visok transfer pa se u razloge zbog kojih se transfer dogadja moze uvrstiti i sljedece: stavovi, prosudbe i spektar iskustva babice koja asistira porodu.

Za ilustraciju da se moze raditi o necemu takvome navest cu dogadjaj koji se dogodio mojoj prijateljici douli, pri jednom porodu kod kuce na kojem su bile bolnicke babice. Obje su bile prilicno cool i ok s time da je majka bila vec barem 3 i pol sata potpuno otvorena (pregledale su je kada su dosle), a do izgona nije dolazilo. Moja prijateljica, koja je inace sam cool pri odstupanjima takve vrste, je bila pomalo zamisljena (nije bila zabrinuta), ali ono sto ju je najvise zacudjivalo je stav obiju babica (osobito jer su bile bolnicke). Nakon 4 sata od potpune dilatacije grlica maternice, mama (bivsa balerina i plesacica sitne gradje) je rodila svoje poveliko dijete, bez puknuca.
Zakljucak: njenom tijelu je za njezino dijete trebalo toliko dugo da ga rodi.
Rijesenje zagonetke zasto su babice bile tako strpljive je moja prijateljica pronasla u tome da nijedna od njih nije bila educirana i trenirana u engleskom bolnickom sustavu (nego nekom karibskom) i to sto su obje imale prirodne fizioloske porode, petoro djece sve zajedno.

Netko drugi na njihovom mjestu, poslao bi je u bolnicu nakon prvih sat ili dva.

Druga prica dolazi od para kojeg smo upoznali na antenatalnim predavanjima, zena je radjala doslovno 40 sati (sto me sada i ne cudi buduci da je imala very involved muza uz sebe ). Buduci da su unajmili nezavisnu babicu, rodila je na kraju kod kuce.
S onim bolnickima to nije cisto logisticki izvedivo, zene zele doma kada ima zavrsi smjena, a vrlo cesto je problem naci nekoga da je zamijeni.

Sat je, kako bi rekla Sheila Kitzinger, najucestalija i najmanje prepoznata intervencija pri porodjaju.