Ja nemam problema sa svekrvom (prednost jednoroditeljske obitelji ), a kad sad pogledam unatrag nisam imala previše 'bisernih' situacija niti sa svojim roditeljima. Naravno da je bilo pokušaja, ali brzo su odustajali jer nisam odustajala od stava 'to je moje dijete i bit će onako kako ja kažem' (e tu je najviše pomogao moj brižljivo građeni image vještice s oštrim jezikom s kojom se ne isplati svađati )

Ali, kad je riječ o hrani definitivno mi je najveća pomoć bila sestra, koja je po struci medicinska sestra sa 10-godišnjim stažom u dječjoj bolnici i koja se nagledala svega i svačega zbog 'prehrambenih bisera' kojima su bebe i mala djeca izloženi. Njezini primjeri iz prakse bili su najbolja 'brana' bilo kakvim pokušajima uvođenja 'špeka, luka, glodanja kostiju ili sličnog' u Nininu prehranu a bome je uspjela smanjiti i tamanjenje smokija kod djece u susjedstvu