Litala, to mi zvuči jako poznato...samo meni mama nije toliki problem nego svekiji...

I sve sam ja njima isprintala, i objasnila itd...ali onda mi ona kaže 'da, kužim, bojiš se', a on krene kako doktori nemaju pojma itd...i za autosjedalicu se vode konstantne borbe... Najjače do sad je bilo kad mi je prvi put pio iz češe, ja sva sretna zovem MMa, on nazove i kaže mami a ona mrtva hladna odgovara 'pa da, on već dugo pije vodu iz čaše kod mene'. Onda sam joj rekla - meni je svejednno da li će on prohodat kod mene ili kod vas, ali on je MOJE dijete, JA sam ga rodila, i JA sam mu mama - tako da ovo nije molba nego inzistiram da kad on napravi nešto novo meni kažete. Vi ste odgojili dva sina, pustite meni moje dijete.'

Sad bi se nadovezala jer je svekrov stav povezan sa činjenicom da svima kontrira a mene mrzi iz dna duše - ali je doguralo da sam im na najjasniji način rekla - ili ćemo milom, ili silom.

Milom je to da će se moj sin vvozit u autosjedalici SVAKI put, na relaciji od 100m ako treba, bez obzira je li se u njoj smije ili vrišti i hoće van, i da će jesti samo ono što u kalendaru dohrane piše da smije a ja ću bit informirana isti tren kad proba nešto novo.

Silom je da će se sve to provodit u svakom slučaju, ali ću im u paket posjeti s Karlom dolaziti i ja, i visit ću im nad glavom dok mu kuhaju i hrane ga, a vozit ga neće nikud i nikad dok ne napuni 15 godina.

I hvala bogu po 500000000 put da je MM u svemu tome 100% na mojoj i samo mojoj strani.