jos uvijek mi nije jasno kako vam se to curice penju na tobogan ili igraju u pijesku u haljinicama?
 |
|||
|
|
|||
jos uvijek mi nije jasno kako vam se to curice penju na tobogan ili igraju u pijesku u haljinicama?
Pa normalno :? , kao i u hlačama. U pijesku i tak i tak ne sjedi nego čuči.jos uvijek mi nije jasno kako vam se to curice penju na tobogan ili igraju u pijesku u haljinicama?
Zašto misliš da su haljinice na igralištu potencijalno opasne? Gdje bi mogla zapeti s njima?
pa ne znam, zara se po ljeti u haljinicama i šosićima i penjala na tobogan, i na penjalice, i igrala u pijesku i ne znam što sve još.
ne kužim u čemu je problem?
Meni je glavna loša strana haljinica mogućnost da se prehlade, a što se tiče penjanja, nije da je nemoguće, ali je u svakom slučaju komotnije u hlačama.
sigurno je komotnije, ali ako NJIMA ne smeta, što se mi onda brinemo?
Zato što smo mame i MORAMO oko nečeg brinuti!
pa naravno da bi mogla zapeti...na toboganu npr.Dijana prvotno napisa
a u pijesku, pa ne znam, m. ponekad i sjedne, ako ne u sam pijesak, onda na onaj rub dok pravi "kolace". u svakom slucaju kad izadje iz pijeska ima ga po svim dzepovima, u cipelama, a da je u haljinici vjerovatno bi ga imala i u gacama. pijesak je nerijetko vlazan, a pod hladan i moram priznat da mi je nepojmljivo da samo u gacicama ili stramplicama sjedi na tome, ili na ljuljacki, klackalici, bilo gdje.
cak mislim da niti sve hlacice nisu prakticne, npr. ja uglavnom za van ne oblacim trenirke nego one deblje, glatke i cvrste materijale poput trapera, kepera, samta. sa njih pijesak dobro klizi (cak i ako je malo vlazan) ako padne u takvim hlacicama, ne dogodi se nista. ako padne u haljinici izderat ce koljena ili barem strample.
fakat mi nije jasno kako vam to moze biti prakticno :shock:
to što meni haljinica nije praktična, nije mi nikakav argument da ne dam zari da ne ide u njoj u park - njoj očito ne smeta.
pijesak u gaćama, hladni i mokri podovi, izderana koljena i štrample, gutanje golubljeg govna,..., su stvari o kojima ja uopće ne razmišljam.
ja sam nemajka
ja nisam rekla da ne dam, ili da treba zabraniti curicama da idu u park u haljinicama nego sam se samo cudila sto je vama to prakticno i uopce izvedivo. odnosno vi ste se meni cudile zasto to ne bi bilo prakticno. a nama fakat nije. voljela bih da je drugacije...
ostatak tvog posta nisam shvatila, osim da si necim iziritirana...
Sonja nikada ali baš nikada nije zapela haljinom za tobogan, ali joj je nekoliko puta zapela špagica od trenirke i jakne. Od 12 mjeseci godišnje ona je 10 mjeseci u suknjicama i u njima se puuno bolje osjeća nego u trapericama. Za poderane štrample, hulahopke i ostalo me brine niti brojim. I ja sam nemajka.
ne kužim na kaj misliš?
fakat ne razmišljam o tim stvarima, i ima nas par takvih na forumu i uvijek se zezamo da smo nemajke :?
ljetos sam se isla naci s prijateljicom koja ima kcerkicu isto staru kao moja m. i obukla sam joj suknjicu, mislila sam da cemo se samo setati po gradu.
medjutim zavrsile smo u parku, pijesku, i sjecam se da su joj nakon toga sva koljena bila izderana i da sam se osjacala totalno neadekvatno (kao da otprilike ides na sljeme u stiklama) i blesavo sto nisam u torbi imala neke rezervne hlacice. u svakom slucaju to mi je bila pouka da je tako vise ne oblacim.
no, ocito nas ima razlicitih. bilo kako bilo, hvala bogu m. uopoce ne preferira haljinice. tako da mi s tim nemamo problema.
33, nije praktično, ali kad ona hoće...kad zapne, šta da se radi?
Ako baš hoće sjediti u pješčaniku ja joj podmetnem nekakvu sjedalicu pod guzu (ako smo ponijeli). Ako ne, podmetnem joj svoje noge, pa sjedi na njima.
A za izderana koljena mene jest briga, i nerviram se kad trči po kamenju u haljinici jer si je par puta zbilja razderala koljena. Ali opet, šta da se radi kad zapne...
Kad idemo na more skoro uvijek smo na pješčanoj plaži. Da ti ne pričam koliko pijeska joj naveče isperem iz guze
To naravno NIJE isti pijesak kao u pješčaniku (gdje nažalost dođu i psi i uopće mi ne mili da se tamo igra), ali ipak je pijesak.
Eva Marija je s 3-4 godine ginula za haljinicama "što se vrte". dakle, puni krug i udri se vrtiti. danas (6,5) godina ne bi to na sebe ni u ludilu navukla, najsretnija je u trapericama.
Super su ove naše cure koje bi se same oblačile.
Meni je ovo super faza i mogu reći do sada najdraža.
U ormaru stoji zimska/ljetna toba i Inja nosi sve što poželi u najgorim varijantama i uopće se ne zabrinjavam jel vani zima, snijeg, ljeto, zima. Da li će se u parku igrati u haljini, hlačama, poderati se!!!
Pa toliko robe dobije da ni ne znam kad će to iznositi.
Inaće jednom je na užasnoj hladnoći poželjela izaći u šetnju u haljinici, najlonkama, cipeličicama i kišnoj kabanci. Ja lijepo obukla sebe i sina u debele jakne i mi fino krenuli u šetnju. Nakon nekih 5 minuta Inja meni kaže "mama, ajmo kući po drugu robicu meni je zima".
I tako se mi vratili. Jednostavno sam znala da će se to dogoditi jer mislim da klinci imaju nepogrešivi osjećaj za vručinu/hladnoću.
Mislim da ništa ne bi postigla natezanjem da se MORA obući. Mislim da je iskustvena metoda najbolja.
I nije se razbolila, niti joj je curio nakon toga nos.
Možda je i to trauma iz mog djetinjstva jer je moja mama uvijek govorila da se oblačimo da nama ne bude zima.
Mislim da djeca znaju kad ima je hladno bolje od nas. Pa nismo mi u njihovoj koži.
Dakle, ja sam još jedna nemajka!
Mejra je odavno usla u tu fazu modiranja. Mada ona ne kuzi da nije slozila boje kako treba. Ili inzistira da obuce cipelice i trenirku.
Pustim ju da obuce sta hoce. Pazim da joj nije prevruce ili hladno. Ako nas cudno gledaju kratko objasnim 'sama se obukla' i fertig. Ne zamaram se previse, naprotiv tako mi je drag njen taj djeciji naivitet.
Moje sunce najljepse. (MM ju je nocas uspavao, nisam bila kuci za to, pa tuliiiiiiiiim)
Podižem svoj stari topic s nostalgijom se prisjećajući dana kad je jedini problem bio kako je uvjeriti da obuče hlače dok vani pingvini žicaju za čaj.
To je bilo "piece of cake" naspram sadašnje situacije.
Naime, uz puno živaca, strpljenja i kompromisa uspjeli smo saživjeti s "problemom". Sve je bilo manje-više OK do nedavno kad je počela svoje modne prohtjeve usmjeravati prema proljetno-ljetnoj kolekciji. Znam, reći ćete da moram skloniti sve ljetne odjevne predmete, ali stvar je malo kompliciranija od toga. Budući da obožava Jagodicu Bobicu, kupila sam joj nekoliko majica (ali bilo je samo s kratkim rukavima) i dogovorili smo se da će ih nositi ali preko majice s dugim rukavima. Kompromis je postignut i svi smo bili sretni i zadovoljni. Nadalje, dobila je haljinu za Snjeguljicu ispod koje je također nosila duge rukave i štramplice i papučice... ALI više nema šanse da obuče ispod Jagodice duge rukave, nema šanse da ispod Snjeguljice obuče išta (osim gaćica i potkošulje)- neki put joj popustim jer bude toliko uporna da jednostavno ne mogu protiv nje (osim silom), pa budem ljuta na samu sebe kad vidim da su joj ručice hladne... a neki put me i zna prevariti- obuče "snjeguljicu" s obećanjem da neće skidati štramplice i papučice, a onda kaže da "ide nešto obaviti u sobu", da bih nakon x minuta skužila da je gospodična bosa, samo što skriva nožice ispod duge suknje.
Savjete da "ona najbolje zna da li joj je hladno" nikako ne mogu prihvatiti, jer nema šanse da joj nije hladno bosih nogu ili golih ručica- čak ako joj i nije, to je savršen način da navuče neku upalu ili prehladu.
Jučer sam sve kratke majice (uključujući i Jagodice) sakrila i danas me zove teta čuvalica da je doma ludnica, čujem je da plače, ne želi razgovarati sa mnom, ljuta je, tužna... čujem je kako jeca "Gdje su moje Jagodiceee?"
Kaj da radim?!
suosjećam s tobom.
K. se isto stalno skida i stalno izvlači ljetnu robu (ali još nije tako kritično, kucam u drvo).
njoj je pak teta u vrtiću nalakirala nokte (jedna curica je donjela lak) i onda me to popodne toliko gnjavila dok nismo otišle do dućana kupiti lak za nokte (znači nije vidjela mene s nalakiranim noktima).
I već tjednima u vrtić ide isključivo u haljini ili šosu.
Ah, lak za nokte nam je već stara priča. Ja vrlo rijetko lakiram nokte (ne zato što mi je to ružno, nego jednostavno nemam vremena za prčkanje po noktima) i ne znam kad sam si zadnji put kupila lak, ali zato ih moja milostiva ima desetak- skoro svaki put u DM-u užica onaj jedan mali lakić kod blagajne (to mi je ipak draže nego da žica lizu ili neke junk- slatkiše) i jako pazi da uvijek ima uredno nalakirane noktiće. Čim joj se malo zguli, odmah moramo skidati i lakirati ponovo. Prava mala žena.
Stvarno nemam ništa ni protiv šminkanja, ni lakiranja noktića, ni šoseka, ni haljinica, ali gole ručice i nožice... a njoj je to toliko važno i toliko tužno moli da joj dopustimo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom