Nisam udana i imam dijete od 5 godina koje je otac priznao.
To prezime je sve što od njega ima. U tih 5 godina dijete je vidio 3 (tri) puta, od čega dva u prvom mjesecu života (zbog rješavanja papirologije).
Eventualno jednom godišnje pošalje paket s kojom majicom, slatkišem i igračkom. Još par sms poruka da se raspita "kako je, što radi" i to je sve.
Cijelo to vrijeme ja gutam i mislim kako se nema smisla svađati i gubiti živce, tu i tamo mu kažem da bi mogao nazvati dijete, popričati i slično, složi se, ali nikad ništa od toga. Sad mi je već pukao film i mislim da sam mu dala dovoljno vremena. Radim i nismo "u banani" što se novca tiče, ali želim ga opalit po džepu da se bar tako jedanput mjesečno sjeti da ima dijete.
Sad me zanima što trebam učinit s obzirom na to da nikad nisam tražila alimentaciju (da je htio, dao bi i bez presude), da on nema stalni posao, da nema imovine (ali ima markiranu robu i vozi dobre aute), odnosno sve je na tuđe ime i da znam da će učunit sve da ne da ništa.
Mogu li sama sastavit tužbu, gdje je podnosim (u različitim smo gradovima) i čemu se mogu nadati? Ima li sve uopće smisla? Da li gubiti vrijeme i živce na to ili ga pustiti da prođe "lišo"?