Mi piškimo vani, u lavabo, kadu, tutu ili wc.
Najdraže mu se popiškiti vani.
Prednost lavaboa je što se vidimo preko ogledala pa vidim kakvog je raspoloženja te ga po potrebi mogu animirati.
Za wc smo morali ga privikavat. Puno puta nosio sam ga sa sobom kad sam išao obavljati malu nuždu. On je gledao. Nakon nekog vremena i on je prihvatio wc kao ok mjesto gdje se može popiškiti.

Danas smo bili na Sajmu beba i išli smo piškiti u wc. Bilo je previše buke, aparat za sušenje ruku bio je prebučan i mali je bio u strahu, nespreman odvojit se od mene za piškenje. Otišli smo van na parkiralište i popiškili se.

Po meni glavna stvar kod bespelenaštva je da beba i roditelj u tome uživaju svaki tren. Ako on neće, iz bilo kojeg razloga, rađe ga pustim na miru pa nek me zapiša ak već nemre drugačije.

Velika prednost bespelenaštva- lakše kakanje. Mali ima jednu stolicu ujutro, eventualno dve ali u slučaju da prva nije dovoljno velika. Puno je lakše kakati u čučnju nego ležećki u pelenu.