Tamo gdje bebe ne plaču
Kada sam u 6. mjesecu trudnoće pročitala priču s poroda od Felix toliko mi se svidjela da sam cijelu noć razmišljala kako bih ja rado jednom tako, a onda mi je sinulo- pa kad ako ne sad!
I tako je ta tiha želja tokom noći postala čvrsta odluka.
U 34. tjednu trudnoće uputili smo se u Graz k babici Moniki Felber na pregled. Prvi dojam bio je fenomenalan!
Kuća u prekrasnom mirnom kvartu, sa lijepim vrtom i jezercem i sjenica skrivena među raslinjem.
A zatim sama Monika Felber uz koju mi se činilo mi se da se tokom poroda ne može desiti ništa na što ona ne bi znala pravilno i brzo reagirati.
I to mi je bilo dovoljno.
Naravno, ja ziheraš, pitala sam je ima li bolnica u blizini- ima 10tak min udaljena, ako slučajno zatreba ona ide tamo sa rodiljom i s njom je tijekom poroda.
Vratili smo se u Zagreb zadovoljni i s preporukom da ne čekamo zadnji tren, već da budemo u Grazu tjedan dana prije termina. Inače, kod nje nakon poroda, uz majku i bebu mogu boraviti i otac djeteta i starije dijete.
Tako smo i došli u Graz, Tirna, MM i ja, i očekivali porod u roku par dana. Ali Noa se izgleda opustila i nije joj se žurilo. Svaka 4 dana odlazila sam kod M. Felber na pregled i tretman akupunkturom, jer sam imala nesanicu i osjećala sam se dosta iscrpljeno. Nakon 7 dana MM se morao vratiti u Zgb i poveo je Tirnu. Namjeravali su se vratiti u Graz za par dana.
Ali…druge večeri mog samotnog boravka gore, sjedile smo frendica kod koje smo bili i ja, i pričamo… i tad je počelo. U stvari prije je ona shvatila da su mi trudovi pravilni na 7 min nego ja, jer se ja uopće nisam mogla koncentrirati na štopanje.
Nazvala sam babicu da pitam što sad- da li da dođem ili da čekam dok trudovi ne postanu češći, i skroz me zbunila kad je rekla: dođi odmah i odmah nazovi muža da krene u Graz. Nisam baš taj dio sa zvanjem MM shvatila ozbiljno, činilo mi se kao da me se pokušava ubaciti u neki ubrzani film…a meni se toliko spavalo! Ali nazvala sam ga, onako, da mu kažem da ja idem babici (bilo je negdje oko 23.15) koja mu poručuje da odmah krene, ali kako se meni čini da ima još vremena i da ću mu se javiti od nje.
Sva sreća da je on bio u ubrzanom filmu, jer je nazvao moju mamu da pripazi Tirnu i krenuo oko ponoći k nama.
U to vrijeme ja sam baš stigla babici, i dok sam izlazila iz auta pukao mi je vodenjak. E pa tad sam shvatila da se neću vratiti kući spavati. Uskoro će prestati trenuci iščekivanja i ugledat ćemo se!
Nakon pregleda čekala me kada s toplom slanom vodom. Toplina vode potakla je sve jače i češće trudove, i u sljedeća 2 sata otvorila sam se sa 2 na 7-8 cm.
Babica je cijelo vrijeme bila uz mene, dodavala mi je čašu s vodom, hladila glavu s ručnikom, otvarala prozore i držala me za ruku u svakom trudu. Kroz to vrijeme par puta mi je promijenila položaj u kojem sam bila, što mi nije svaki put pasalo, ali svrha toga je bila omogućiti bebi da se brže i lakše spusti.
Za poticanje trudova uzela sam homeopatski lijek, a ona mi je u pauzi između trudova radila akupunkturu. I disala je zajedno samnom. Pokazala mi je par različitih načina disanja tokom poroda koji su mi stvarno pomogli
Oko 2.30u sobu za porod ušao je MM, onako živ i pun akcije nakon lude vožnje do Graza. Tada su mi trudovi već bili toliko bolni da sam mu se samo nasmijala, pomislila kako izgleda kao neko veliko,toplo sunce i dalje nastavila naizmjenično si puštati toplu vodu u kadu i hladiti se ledenim ručnikom po glavi. Ali laknulo kad sam ga vidjela, ipak ćemo Nou dočekati zajedno!
Nakon nekoliko sljedećih trudova, pri čemu mi je ona tajnim zahvatom pomogla da se otvorim do kraja, rekla je: uskoro ćeš roditi. Pokazala mi je u kojem položaju bi mi moglo biti najugodnije i što trebam napraviti kad osjetim potrebu za tiskanjem. A ja, onako hipnotizirano, radila sam što mi je rekla i nakon sljedećeg truda u kojem sam tiskala rekla je: evo, osjeti kosicu! Kosicu?! Bilo mi je toliko nevjerojatno kako se sve brzo desilo, da mi je trebalo cijelu vječnost da prstima dotaknem tu kosicu! boljelo me je, ali u usporedbi s prvim porodom puno manje u samoj fazi izgona. Zato sam i bila toliko iznenađena brzinom kojom se sve dogodilo.
I u sljedeća 2 truda izronila je Noa. Koji je to trenutak blaženstva ugledati malo biće na svojoj koži. Nešto najnježnije na svijetu!
Noa se brzo bacila na sisanje, i tako je nastavila sljedećih sat vremena. Svi zajedno preselili smo se u 'našu' sobu, MM i Noa brzo su utonuli u san, a ja sam se osjećala jednostavno prekrasno i bila sam tako ponosna što sam u stvari sve napravila sama. Babica je tu samo podrška sa strane, i ne miješa se u prirodan proces poroda, osim savjetom, naravno dok sve ide OK samo po sebi.
Porod je jedno prekrasno iskustvo, i za ženu izvor velike snage i samopouzdanja. Čini mi se da je zamišljeno da tako bude...ako sve pustimo da ide prirodnim tijekom.
Sljedeća 2,5 dana koliko smo ostali kod Monike Felber bila su tako nježna i mirna da smo joj rekli kako se kod nje osjećamo zaštićeno, kao da smo i sami u velikoj maternici. Bebe i mame uopće se ne bi smjeli odvajati nakon poroda. Između njih postoji jaka intuitivna veza i nitko je ne smije narušiti. Nakon što smo mi proveli svaki trenutak zajedno ta praksa u našim rodilištima mi se čini pomalo barbarska. Nadam se da će se to promijeniti. Zbog toga što smo bile stalno skupa ja nisam imala nikakvih problema s dojenjem ili sa zastojem mlijeka, bolnim i otečenim grudima i sl, a Noa nije imala razloga za plač.
Puno se trudila sa savjetima o dojenju, i jako mi se svidjelo da nije zadovoljna samo s time da beba i mama uhvate dobru tehniku, već stalno naglašava mami da je bitno da doji u udobnom položaju, naravno pokaže i kako.
Što se tiče cijepljenja- u Austriji novorođenčad ne dobiva BCG cjepivo, a vitamin K je stvar izbora roditelja.
MM je zatim u Grazu podigao rodni list za bebu, a onda otišao u Beč u hrvatski konzulat po putni list, koji služi umjesto pasoša za bebu.
...I tada smo se uputili natrag doma.
 |
|||
Odgovori s citatom
hagulkica prvotno napisa
.
