PMS se prije moje trudnoće, nekoliko prethodnih godina, pretvorio u jedan od mojih najstrašnijih problema. Ta njegova strahotnost se sastojala u tome da je postajao sve gori, sa sve više i više simptoma, protezao se na sve veći broj dana i ono najgore - gubila sam svaku bitku s njim, svi pokušaji da ga riješim ili ublažim su bili apsolutno bezuspješni, osim jednog - Yasmin kontraceptivnih tableta - koje su malo ublažile problem.

Praktički je PMS počinjao odmah nakon ovulacije i trajao 2 tjedna - do sljedeće menstruacije, s tim da su svaki dan simptomi bivali sve gori i sve brojniji. Fizički simptomi su pjesma u odnosu na depresiju, nesanicu i nervozu. U trenutku kada dobijem menstruaciju, kao da se upali svjetlo u mraku i sljedećih 14 dana ja sam sretna žena.

Trudnoća mi je divna, između ostalog i zato jer nema PMS-a. Užasavam se pomisli da će se vratiti. Zaista me jako, jako strah. Ne želim ni pomisliti da do menopauze moram živjeti u tom bipolarnom stanju: pola mjeseca sam normalna, a pola nisam. Slobodno mogu reći da mi je PMS zadnjih godina upropaštavao život. Nisam pretjerala.

Uvjerena sam da je uzrok neka hormonalna neravnoteža što dokazuje i činjenica da se u trudnoći osjećam dobro kao nikada u životu. Ne samo psihički, nego i fizički.

A kamo se obratiti za pomoć, koji će liječnih ozbiljno shvatiti ovaj problem? Tko će mi pomoći ako opet padnem u glib PMS-a, stvarno ne znam...