prijateljica mi treba roditi za 3 tjedna - i pita me zašto se zapravo ne smije tiskati kad dođe nagon za tiskanje a nije još vrijeme...
je na znam, više se ne sjećam, ali znam da se ne smije.
help...
 |
|||
|
|
|||
tiskanje na porodu....
prijateljica mi treba roditi za 3 tjedna - i pita me zašto se zapravo ne smije tiskati kad dođe nagon za tiskanje a nije još vrijeme...
je na znam, više se ne sjećam, ali znam da se ne smije.
help...
jedini trenutak kojeg se sjecam da nisam smjela tiskati je bio kraj poroda - trenutak kad je trebala izaci glavica.
onako laicki, mislim da je to stoga da bi se dalo vremena medjici da je lagani (netiskani) potisak glavice uspije rasiriti dovoljno da ne pukne. ili tako nesto tome slicno.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=177&Show=1961
pročitaj ovaj lijepi tekst
thx, sad sam pročitala - ali nije mi nešto jasno. Kužim da nema potrebe tiskati bez veze, ali ako postoji nagon za tiskanjem - treba li tiskati ili ga suzbiti? jer ja sam skužila da ga sve do zadnjeg trenutka zapravo treba suzbiti, a ovdje u tekstu piše : "Naravno, to ne znači da žena treba ignorirati nagon za tiskanjem ako ga ima. Ali nikako ne mora tiskati samo zato što su joj rekli da se bebe rađaju na taj način."
a ovdje piše (i istom tekstu ali malo prije): "Tiskanje, naprotiv, može biti opasno i za majku i za bebu. Dok žena tiska, zadržava dah. Tako kisik ne dolazi do maternice, što uzrokuje jače i bolnije kontrakcije. Kisik također ne stiže do bebe. To pak može dovesti do smanjivanja otkucaja bebinog srca i mogućeg oštećenja mozga."
Znači li onda da se treba izbjeći tiskanje i suzbiti ga pod svaku cijenu ili tiskati ako postoji nagon za tiskanjem :? ?
ja mislim da ako imaš nagon za tiskanjem da je onda ok tiskati, ali ne onako krvnički nego malo po malo, da daš vremena i bebici i maternici i međici
Kada sam imala jak nagon za tiskanjem, a primalja je sugerirala da, taj trud, samo prodišem, nisam je slušala
Rekla sam da moram tiskati jer mi je, nagon, užasno jak. Onda je rekla neka se prepustim, tom nagonu, ali da ne forsiram-koliko ide-ide.
Kao kada kakaš, ali se ne napinješ, nego pustiš da proces ide sam od sebe
ja sam se 20 min suzdrzavala da ne tiskam jer jos nismo bili u bolnici, kako smo dosli i babica je rekla da mogu tiskati samo sam se opustila pa je glavica krenula van sama, jedino sam onda jos jednom trebala bas stisnuti da izadje i ostatak.
Moj drugi porod je bio ekspresni, ali sam očito u jednom momentu tiskala kad nisam trebala pa mi je beba imala hematom na glavi ( na vrhu glave veličine pola šljive) koji je prošao za oko mjesec dana.
Na drugom porodu sam tiskala jako tek kada je glavica već izašla van, a prvi dio nisam uopće tiskala namjerno, ali sam osjećala da trbuh sam tiska i da sve ide neki pritisak prema dolje. Kad su došle primalje ispostavilo se da je to glavica već skoro vani. Da je netko bio uz mene u tom periodu, vjerojatno bi mi govorio da tiskam, pa bih na silu još jače tiskala. Ovako nisam niti pukla dok je glavica izašla van sama (4550 beba), nego sam pukla kada su išla ramena koja nisu iskliznula sama, pa mi je primalja stisnula trbuh.
Moram napomenuti još da je ta glavica išla van dok sam ja ležala na boku i bila uvjerena kako lijepo prodisavam trudove. Jedan trud sam osjetila kao da ga ne mogu prodisati, nego kao nagon za tiskanjem, pa sam isputila grrrr i tada su došle primalje. Nakon toga još jedan (mislim da nisam svjesno tiskala) i glavica je bila vani.
Inače ta faza kada sam ja mislila da prodisavam trudove, ali me je istovremno nešto i tiskalo prema dolje, je trajala dosta dugo, možda kakvih pola sata. Da sam se u već u početku izgona morala okretati na leđa, tiskati dirigirano, ne znam baš da li bi tako lagano izašla.
E sad sam sve smotala, sigurno ništa nije jasno.
cure, ja sam rodila sama doma. trudovi su bili vrlo jaki skoro od početka. prvo sam hodala oko kuće režeći kao bijesna lisica, a kad sam postala preglasna ušla sam unutra i skutrila se u jednom kutu sobe u poluklečećem položaju, oslonjena na stolac na kojem su bili pripremljeni ručnici i plahte za porod. nakon nekog vremena trudovi su se toliko pojačali da sam se morala ustati - nisam više mogla biti na jednom mjestu. u jednom trenutku sam postala svjesna da tiskam. pomislila sam - ajme, ja tiskam, tko zna da li sam otvorena do kraja i pokušala sam se opuštati i ne tiskati, ali svaki put kad bi došao trud morala sam tiskati, nisam mogla ništa protiv toga. u stvari, kod prvog poroda mi se najviše zamjerilo to tiskanje, jer nisam imala svoj nagon za tiskanjem, pa mi je babica - ustanovivši da sam potpuno otvorena - govorila da tiskam, u kojem trenutku da tiskam itd. osjećaj koji mi je ostao nakon toga bila je tuga, jer je doživljaj bio da je porod bio na neki način nasilan, pogotovo za bebu. zato me je ovaj slijed događaja zatekao, jer sam si zamišljala da ću ovaj put pustiti da se sve odvija što nježnije i sa što manje tiskanja, da će beba izaći samo oz pomoć trudova. međutim, poriv je bio takav da mu se nisam mogla oduprijeti. sada, iz perspektive ovog poroda, mislim da znam zašto nisam prvi put imala prirodni nagon za tiskanjem. mislim da je bilo prerano za tiskanje, iako sam bila potpuno otvorena, ili je barem babica tako procijenila. da mi je dala da pričekam još malo i da su se trudovi još malo intenzivirali, skoro sam sigurna da bih dobila svoj nagon. mogu zaključiti da je prirodno tiskanje nešto potpuno različito od "navođenog", i, slutim, puno manje stresno za bebu. mislim da se prirodno tiskanje dešava u skladu sa pokretima bebe, koja i te kako sudjeluje i gura svojom malom, ali kao olovo teškom glavicom. može biti da ima babica toliko vještih da mogu pratiti taj "ples", ali ja nisam imala to iskustvo. mislim da, u principu, babice prate trudove i ne znam koliko je to zapravo precizno, koliko se to može baš točno natempirati kad treba početi i kad prestati tiskati, a pokreti bebe se vjerojatno ni ne uzimaju u obzir. moj zaključak je da je to ipak ples za dvoje - mamu i bebu.
no, uglavnom, nakon nekog vremena, pitaj boga kolikog, jer od početka trudova nikako nisam uspijevala pratiti vrijeme, pa sam odustala, dakle, nakon nekog vremena pomislim ja - ajde da vidim da li mogu rukom osjetiti glavicu, i zaista, bila je već sasvim blizu izlaza iz porođajnog kanala (osjećala sam ja, naravno, da glavica prolazi, ali nisam baš mogla osjetiti dokle je stigla). još sam se u jednom trenutku pokušala suzdržati od tiskanja dok je glavica izlazila, pa na par trenutak zastala između dva truda, ali kad je došao trud, opet sam morala tiskati i beba je izašla.
ne znam da li vam je ovo korisno, ali eto, tako je to bilo.
btw, već mi se par puta desilo da postam, post se pojavi, a kad sutradan idem opet pogledati dotični topic, mog posta niente?! da li nešto radim pogrešno, ili nekakvi zli patuljci po noći grickaju postove? npr. napisala sam nešto na topicu o muzici, dobila i nečiji odgovor, a sad više tih postova nema!?
ni bi li trebalo biti normalno da je priroda predvidjela trenutak kada je vrijeme da se tiska. Meni stvarno nema logike da taj trenutak određuje netko drugi. Sreća, hvala nebesima da nikoga nje bilo sa mnom osim MM-a, kada je kod mene došao trenutak da sam otvorena, jer sam 100% sigurna da bi mi govorili da tisakam kada je možda ne bih osjećala potrebu za to, jer stvarno osjetila sam potrebu za tiskanjem kada je glavica već bila na pomolu. Znači skoro je beba odradila sve sama bez moje muke.
Sigurna sam da bih se onako puno više namučila. Na ovaj način mi ništa nije ostalo u ružnom sjećanju, bolnom ili traumatičnom; osim onoga trenutka kada se pojavila doktorica i počela me šivati prije početka anestezije.
Puno je laganiji osjećaja nego kada ti babica govori da tiskaš, a još nije taj trenutak. MOžda je prvi puta kod mene trebalo pričekati samo 1 min. Nije mi jasno zašto osoblje ponekad nema niti trunku povjerenja da priroda zna svoj posao odraditi u većini slučajeva sama.
Negjde je netko napisao da u nekim narodima taj trenutak tiskanja dolazi puno nakon potpune otvorenosti (da li Odent ili Saradadevii).
Što se tiče zaustavljanja tiskanja, ja bih više rekla da bi to trebalo značiti da se ne tiska usiljeno i prejako; jer kako spriječiti taj nagon u potpunosti meni to izgleda kao nemoguća misija.
evo tu je, nije nesto post: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=683373#683373puhovi obožavaju smokve prvotno napisa
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom