i ja sam se nadala da će sve naše muke nestati s prelaskom u sjedalicu u smjeru vožnje. ali ništa od toga.

nema pomoći. ne može zaspati. jedno vrijeme pali neka igračka ili papica (puno puta i moja cica), ali od dužih putovanja odustali smo već davno.

put do zagreba /sat i pol, dva/ bio je prava noćna mora. 15 minuta ok, a onda...

mislim da tu nema pomoći, neka djeca podnose as, a neka jednostavno ne. ja ne podnosim njegov plač, pa sam odustala od takvih putovanja