U zadnje vrijeme svugdje srećem mame dojilice - ili ih možda privlači moja neodoljiva dvoipogodišnjedojeća aura, tko zna?
Evo samo posljednjih par dana (svi susreti su iz Zg): bila sam obaviti nešto poslom kod jedne gospođe s kojom sam se raspričala o djeci, da bi mi ona, ničim izazvana, rekla da je svoju curicu dojila pune četiri godine i da su pritom obje uživale. Naravno, okolina je bila zgrožena, dobivala je hrpu pitanja tipa "zar ti još uvijek imaš mlijeka" i sve u tom stilu, čak se svađala i s pedijatricom, ali nije odustala dok malena nije sama prestala tražiti podoje.
Danas sam srela frendicu iz kvarta koja doji svoju skoro dvogodišnjakinju i nema ni najmanju namjeru prestati.
U razgovor nam se uključila trostruka mama koja je također dugo dojila svoje troje djece i ponosno rekla "nema ljepšeg komplimenta od velikog i zdravog djeteta, a ti znaš da je to samo od tvog mlijeka". I odvalila je od zadovoljstva kad je čula da je Fiona bila dojena do prije mjesec dana (skoro dvije i pol godine).
Pa je naletila još jedna frendica iz kvarta koja je dojila svoje dvoje djece i raspametila se od miline kad je čula da moja sutra sedmomjesečna beba uopće ništa ne jede, nego je još uvijek isključivo dojena (ok - ja ju probavam hraniti, ali ona odbija, tako da do sad sigurno nije progutala više od deset žličica neke druge hrane).
I rastale smo se tako što mi je trostruka mama rekla "samo vi i dalje dojite, to je najbolje za vašu bebu".
Eto, uljepšale su mi zadnje dane, jer su to žene koje su same, spontano, bez podrške okoline ili dodatnih savjeta došle do dugog dojenja, pa sam to htjela podijeliti s vama.![]()