sori ak je zvučalo kao kritika, nije bila takva namjera. zaista me interesira jer se ja ne sjećam....
ono što ja znam o razvoju samostalnosti je da ju roditelj potiče i to u ranoj dobi na potpuno drugačiji način. samostalnost ne znači ostavljati dijete samo, nego razvijati sigurnost kod djeteta. a za to postoji milijon načina. od prihvaćanja inicijative, interaktivnog druženja, poticanja na samostalne radnje, ...
djeca određene dobi trebaju što manje biti odvojena od roditelja. razmaženost ili ovo što ti zoveš ''ne može se maknuti od roditelja'' je greška koju roditelji rade kada ne postave jasne granice od najranije dobi, nego su popustljivi na apsolutno svaki djetetov prohtjev. a granica se ne postavlja tako što se dijete odvaja od roditelja...
naravno, nije ni loše biti odvojen, ali to ne garantira izostanak traume.
socijalni odnosi, otvorenost prema okolini itd. također se razvija na poticaj roditelja, također je i roditelj glavna ''vodilja'' svojim ponašanjem od najranije dobi...
mislim da razumijem što si htjela reći, mislim da su te krivo shvatili...
dakle, dijete treba učiti samostalnosti i davati mu pozitivan feedback kako bi bilo sigurno u sebe.
ako ga se ostavlja nekome na čuvanje, to također treba biti pozitivno okruženje poznato bebi kako ne bi bilo trauma...
