WM je javila da je operacija odgodjena za sutra . Isa je radio nalaze i nalazi su super.
Javila je to jos jutros
 |
|||
|
|
|||
WM je javila da je operacija odgodjena za sutra . Isa je radio nalaze i nalazi su super.
Javila je to jos jutros
a joj, vec sam mislila da su se riješili te muke...
pozdravi ih...
evo ja zvala da vidim kako je prosla OP
isa je super, sve je odlicno podnio. nije povracao, nije plakao...nista
operacija trajala 40 min jer kad ga je doktor otvorio nasao je veliki bruh koji je bio totalno ljubicast i dr kaze da je prava sreca da je sad dosao na operaciju jer bi se to vrlo brzo zakomplikovalo.
U stvari bruh je bio ono sto su oni mislil da je testis :/
sve u svemu bitno je da je dobro
za što brži oporavak
ajde, super da je sve ok
Meni muci sumnja da A. ima nespusteni testis. Kada se A. rodio mama i sveki su me ubijedile da ima dijete oba...Neki dan poslije kupanja pojma nemam sta mi bi pa da opipam. I OPET desni ne mogu naci. Nemogu vjerovati je je ped proputio nesto ovako vazno. Mustracu ga na 9 mj. pregledu...
moze se desit da je lutajuci, spusti se pa opet ode....
tako nekako.
nama ga nema od rodenja, nikad se nije spustio.
Kod A. je lutajuci. :D
to je ok, ništa ne brini, kazu da se spusti sam....
Moj M. je imao jedan lutajući, spustio se sam i posve je u redu, jednak kao i drugi. Svakome čiji dječak ima problema s tim preporučam da ode doktoru, jer, ako je testis visoko u utrobi može propasti i uzrokovati teške probleme.
Ja sam pedijatra zamolila da pogleda A. i samo je malo prstom pomasirao (joj izraza) i odmah se spustio na mjesto...Zdenka2 prvotno napisa
Tako i M., ali se poslije opet vrati. To nije opasno, jer znači da je blizu i da će se sam spustiti.Ja sam pedijatra zamolila da pogleda A. i samo je malo prstom pomasirao (joj izraza) i odmah se spustio na mjesto...
Super i mi imamo takva oba koja se spuste rukom al inače nikada.
Nadam se da će na vrijeme odlučiti da odu dolje sami.
Mislim super jer kaže Zdenka2 da to nije tako opasno kad su pokretni barem na taj način.
To ti znači da su blizu mošnje i samo je pitanje vremena kad će se spustiti. Ako i ne, kirurška intervencija je lagana i jajčeka su u redu. Inače, ako ostanu duboko gore propadnu i mogu prerasti u tumorsko tkivo. Uglavnom, kad smo mi išli s M. rekao je da treba samo čekati i tak je bilo.
evo da se ja javim.
bili smo jučer na pregledu kod kirurga, desno jaje se još nije spustilo...
rekao je da najvjerojatnije i nece, da za 6 mjeseci napravimo opet UZV, a onda na jesen ili malo kasnije na operaciju.
usput je pogledao i kozicu (koja je skroz sijepljena) i rekao da tada mozemo i to...
uhhhhhhhhh........već mi je sad muka...
Tako su i nama rekli pa se evo ipak spustilo.
Tanjaa valjda će i kod vas biti ovako,držim palčeve.
Ponovo otvaram tematiku, jer i nama fali desni testis.
Adrian ima 6 mjeseci i kad je bio mali pedijatrica mu ga je mogla napipati, ali sada ga više nema. ODLUTAO!!!!!
Sve u svemu, dobili uputnicu za kirurga
Hvala cure na dosadašnjim iskustvima, ali zanima me ima li koga sa sličnim iskustvima tu iz Rijeke (sa Kantride). Mi, srećom, do sada nemamo iskustava, ali očito je da ćemo ih prikupiti, pa ako tko može reći kakvu preporuku za kirurga, ili vlastito iskustvo, puno biste nam pomogle!!!!!!
ja cu vam samo reci - drage mame obavite tu operaciju sto prije jer smo mi upravo saznali da MM ima oligoteratozoospermiu i jedina nam je opcija ivf jer je kao klinac imao nespustene testise i cekali su s operacijom predugo
dakle- mislite na svoje buduce unuke i samo hrabro
Evo naše priče s Kantride!
Kirurg nam je rekao da se testis sam neće spustiti jer ga drži preponska kila. Odvagali smo za i protiv i odlučili se za operaciju što prije, konkretno u srijedu 28.02. U utork su nas službeno primili u bolnicu, vadili krv iz prsta (ustanovili da je anemičan) i pustili nas kući s uputama da ne smije jesti iz 2h (iako je dojeno dijete, pa je mogao jesti i kasnije, ali nisam se htjela pametariti) i da dođemo oko 7 i 30h.
U srijedu ga operirali u 9h (bio je prvi jer je bio najmlađi, zadnji je bio na redu u 11h, jadno dijete). Mogla sam biti s njim cijelo vrijeme, osim onih pola sata što je proveo u oper. sali. Nakon operacije nije još 2h ništa smio piti, a onda čaj. Tek 4h kasnije je dojen! To je bilo najgore čekati, on jadan gladan i žedan, gleda me onim plavim okicama, a ja mu ne mogu pomoći. Srećom dosta je bio pospan od anestezije, pa je stalno bježao u san. A onda su nam donijeli čaj u bočici! On ne zna piti iz bočice, pa se zagrcnuo, pa kašljao i vukao onu dudu. Užas! Jedva sam dočekala dojenje!
Isti su nas dan pustili kući, kontrola za 5 dana i vađenje konaca. To smo odradili, sljedeća kontrola za mjesec dana!
Mali je 3 dana bio miran, a onda je opet krenuo u sjedenje i dizanje na noge i doktorica je rekla da je to ok, ako sam pokušava, znači da ga ne smetaju rane. Još 2 dana držimo flastere, a onda i njih skidamo i možemo ga normalno kupati!
Najbolje je što se može biti s djecom 24h (no, neponovilo nam se)!
Evo da podignem malo. Imamo operaciju slijedeci tjedan. nama su rekli da dodjemo ujutro na dan operacije, nista nam nisu rekli za hranjenje, dolazak nataste, a nisu mi htjeli odgovoriti ni za apratman tu noc pa sam ga rezervirala na svoju ruku.
Nadam se da ce sve proci OK, ali najvise me zanima ono na sta mogu utjecati, a to je oporavak nakon operacije.
Ajam, kako je bilo - pises da je maleni mirovao. Moj malisa ima 10 mjeseci i ne znam kako ga smiriti, stalno se posjeda, vrti, ustaje... a premali je da bi ga interesirale slikovnice, crtici i takve stvari. Miruju li samo zato sto osjecaju bol ako se micu ili...? Kako je islo s presvlacenjem, pelenama, nosenjem - bojim se da ga kasnije time dodatno ne ozlijedim. I koliko ih to uopce boli poslije? Je li tvoj maleni plakao, bunio se, kako ste to rjesavali? Thanks.
Evo summer ovako odgovaram, pa ako i drugima zatreba. Super što si poslala pp!
Mi smo u bolnici bili dan prije službeno se zaprimitia i onda su nas poslali kući (i još njih par).
Kako se operacija radi pod općom anestezijom mora biti natašte. Meni su rekli da zadnji obrok smije biti u 2h u noći, a tamo smo trebali biti u7h. On je operiran u 9h i to prvi od njih 6, jer je bio najmanji. Pretpostavljam da je tako i drugdje!
Bila sam s njim dok ga nisu odveli u op. salu i nakon pola sata su me zvali da dođem po njega, on je već bio budan i derao se da sam ga čula kat niže.
Tek je u podne dobio malo čaja u 14h dojenje i 17h isti dan smo bilo doma, a na papiru smo bili u bolnici 5 dana! Taj peti dan smo došli vadaiti konce. Dio konaca je za vađenje, a dio na mošnjicama je onaj koji sam ispadne, jer je kožica debela, pa su izgleda šivali u dva reda (to je moj laički zaključak, pa neka me neko od struke opere, ako treba, no to je meni tako izgledalo kad su mu ispadali van). Svi su mu konci ispali za 2 i pol tjedna. Flastere smo trebali držati još dva dana nakon vađenja konaca, ali meni je ono na mošnjicama bilo ružno crveno, pa sam ja vukla flaster (nepromočivi, jedva nabavili u Ri, a u bolnici dobili 2 kom - moš misliti što mi je to bilo dosta) još tjedan dana. Sad je, tri tjedna nakon operacije sve super. Vide mu se oba reza, ako baš gledaš i sve je super zaraslo.
E sad, oporavak!
Prvi dan je mali samo naizmjence spavao i tužno plakao dok nije dobio nešto za piti. Sljedeća tri dana sam ga dosta nosala po rukama, jer mora biti što više u horizontalnom položaju i držla sam ga u kolicima. On bi digao noge na prečkicu u kolicima i tako se udobno smjestio. Nije se dizao, ponekad bi pokušao, ali bi brzo odustao, valjda ga je malo boljelo. Nije bio cendraviji nego inače, jedino je spavao samnom u krevetu cijelu noć (inače samo dio) da se e okrene na trbuh, ali mu to tri dana nije padalo na pamet. Treći dan se malo više pokušao okretati na trbuh, ali sma ga ja vraćala na leđa. Četvrti dan je sam sjeo i urlao ako bi ga netko polegao. Pustila sam ga da sjedi, jer me bio strah da će mu prije popucati konci od urlanja, nego od sjedenja. A sam je sjeo, znači da ga ne boli i ne smeta mu. Peti dan je prvi puta stao na noge i propuzao, imao je tada malo više od 8 mjeseci! Kad više ne bi izdržao opet bi legao!
A zabavljali smo ga, nije da nismo, skakali smo oko njega kao budale, kreveljili se, pjevali, igrali se sa curom aktivnih igara koje su ga i inače zabavljale, neka Vam dođu gosti koje poznaje, tako da mu dan bude ispunjeniji.
Što se hranjenja tiče, dva dana sam ga samo dojila, a tek onda u nekom poluležećem položaju hranila žličicom - to mi je bio najveći problem, jer smo zasr... kolica!
Malo sam odužila, ali ako pomogne :D
Ako još imaš pitanja, samo daj.......
Hvala ti puno
Nadam se da ce i nama ovako proci operacija i oporavak...
Nije mu smetalo za ranu sto ga nosis ili pelena?
Ne, samo sam pazila da ga ne držim između nožica, nego više ispod guze. I sad još pazim da mi ne sjeda u krilo s raširenim nogama, i nema hopsanja na mojoj nozi i sl!
Na kraju smo i mi dobili uputnicu za kirurga
A ja sam mislila da je sto posto dobro jer nam lijevi još šeta gore dole. Al nikako da ostane dole zauvijek.
Nego cure jeli u Zagrebu postoji samo Klaićeva za takav pregled ili se može otići i nekud drugo,Merkur na primjer?
Evo i ja, na žalost, podižem ovaj topić.
Danas smo bili na pregledu kod kirurga u Rijeci, na Kantridi. M. (skoro 15 mjeseci) ima mobilne testise, ali oni su uvijek "tu". Dr.Glavan, koja ga je pregledala, rekla nam je da ih pipa oba dva samo šta su mobilni. I pedica, kad ih je pipala uvijek ih je napipala samo joj se činilo da malo šetaju. Za daljnji pregled moramo joj se javiti kad navrši dvije godine i onda će odlučiti šta dalje. Kako sam danas shvatila dr. Glavan gotovo je nemoguće da se oni spuste do dvije godine i operacija će nam biti neizbježna. Totalno sam zbunjena, a još više zbog toga jer sam sada pročitala kako bi to trebalo riješiti do druge godine upravo zbog toga da kasnije ne bude problema s plodnošću.
Vidim da se vašim bebićima testisi nisu mogli napipati i onda se je pristupilo operaciji. Zanima me da li je netko napravio operaciju ako su se testisi stalno pipali u mošnjama samo šta su malo lutali? I, da li je moguće da tek sada, kada ima 15 mjeseci testis "nestane"?
Ajam jako me je utješilo to kad sam pročitala da su vas isti dan nakon operacije pustili doma. Vjerovatno je njima to samo rutinska operacija a nama roditeljima je to sve strašno. Danas se kirurgicu nisam usudila ništa pitati o operaciji jer se sve nekako nadam da ćemo je izbjeći. Čim mi je spomenula anesteziju bila sam u šoku.
Sada ne znam da li da inzistiram na ponovnom pregledu prije nego što navrši dvije godine ili da čekam tih 9 mjeseci i vidimo da li će se spustiti sami?!
I na kraju i mi na operaciju.
Desnog drži preponska kila i nema šanse za oporavak a lijevi je šetač i moramo ga kontrolirati do daljnjeg pa će se vidjeti što s njim.
Ići ćemo u Klaićevu kod dr. Bahtijarevića ali meni je rekao da mogu biti samo do 20 sati???
Kaže da iznimno puštaju isti dan kući ako je sve glatko prošlo pa mislim da ću se zauzeti za tu varijantu.
A sedmodnevno mirovanje??? Nemoguća misija u našem slučaju jedino ako ga bude bolilo pa ne bude mogao na noge :shock:
I ja ću se malo vratiti na ovu temu, upravo zbog jedne operacije koja je prošla i druge koja nas još čeka.
Malom je sa 6 mjeseci uzv ustanovljeno da su testisi jako visoko, što je potvrđeno i drugim uzv sa godinu i pol. Dr. je rekao da nema šanse da se sami spuste jer su skroz na kontra strani kanala i prvu operaciju smo riješili prije mjesec dana.
Ujutro je zaprimljen u bolnicu tek negdje oko 10 je operiran. Nema potrebe ni opisivati kak smo se MM i ja osjećali, ko da mi je netko srce iščupao, užas! Mogli smo ga tek doći vidjeti poslije op. i onda u 13 u posjete. Mene su pustili do 19, a mm je otišao već u 18h. Mali je bio totalno miran, što od anestezije, što od cijele grozne situacije, iako sam ja očekivala histerije i plač. Grozno ga je bilo vidjeti u tom krevetiću, vezanih nogu (doduše, ja sam mislila da je to prestrašno, al jednostavno nema druge jer se nije smio opirati nogicama, a i nije bilo jako stegnuto, lagano sa zavojima..). Noć mi je bila prestrašna i samo sam mislila kak je njemu malome i da l plače, da l me zove..
Uglavnom, sve nas to opet čeka početkom 6. mjeseca jer je i drugo ostalo skroz gore. I da, morao je mirovati punih 6 dana, mislila sam nemoguća misiija, al nevjerojatno kak ta djeca valjda osjećaju da tako mora biti. Uopće nas nije tražio da hoda niti je plakao, sve je na kraju prošlo puno bolje i lakše, nego sam očekivala i hvala Bogu za to.
Moram pohvaliti Klaićevu i dr. Barčota, predivan čovjek i profesionalac i uvijek spreman za sva pitanja.
Malo sam odužila, al eto, to je naša priča o nespuštenih testisima. :/
mamaplavuša,operacija je bila u Klaićevoj? Samo do 19 se smije ostati?
Dobro da ste uspješno obavili ovo prvo ali kako podnjeti ostanak djeteta tamo i ...........
Da, u Klaićevoj. Najgore je to što smo mi cijelo vrijeme bili uvjereni da je za djecu stariju od 6 mjeseci dozvoljen dnevni boravak, al kad nam je sestra kod prijema rekla da se može doći samo u posjete, ko da me mokrom krpom odalamaila! Za poludit!
A, moš se ti onda na trepavice postaviti, moliti, napadati, al pravila su pravila (od kojih se grozim jer nedopustivo je da uz tako malu djecu barem mi mame ne možemo pišljivi stolac dobiti).
Onda su me drugi tješili da je možda i bolje da nisam s njim jer bi vjerojatno više plakao i cendrao.. Ma, ne znam, al grozan je taj osjećaj nemoći i to što mu ne možeš ništa objasniti. Znam da ima i gorih stvari i bolesti, al u tom trenutku meni je moj problem najveći i teško to prihvaćam. Najgore je to kaj nas to opet čeka, a pretpostavljam da će sad biti još gore i više plača.
Sljedeći dan kad smo došli po njega, prvo sam škicnula u sobu da vidim kaj radi, a on se smije i gleda klince u drugim krevetima. To me malo utješilo jer sam to usporedila s boravkom u vrtiću. Plače dok ga ne ostavim, a poslije se smiri.
Melanija, a kad imate operaciju?
mamaplavuša koliko je mjeseci tvoj klinac imao kad je išao na prvu operaciju?
nas isto čeka operacija, lijevi testis mu se nikada nije spustio i već me frka svega toga. jeste onda drugi dan išli doma?
Imati će 2 godine u 5. mjesecu, a op. je bila prije malo više od mjesec dana, znači nekih 22 mjeseca.
Drugi dan dr. ga je već pustio doma, al se vodio kao da je dulje u bolnici, no kad je sve u redu, onda puštaju, barem ovaj naš doktor. Bitno je da sljedećih par dana miruje, mijenjati mu flaster koji je dolje na testisu (ima i drugi flaster na rezu na trbuhu gdje ulaze), ali taj nije trebalo mijenjati ako je suh. Inače, konci na testisu sami otpadnu, a ove na trbuhu je dr. vadio za 6 dana. Rekao je dr., kad ga je otvorio, da nije bio samo testis u pitanju, već ga je i kila omotala pa neka mala cistica pa kratak sjemenovod.. Ma, :shock: !
I još nešto, moj mali je prije operacije bio skoro 4 tjedna doma na čuvanju, zapravo, bio je u najgore vrijeme na op., što se tiče raznih viroza (a ide i u jaslice pa su nam viroze ko dobar dan). Non-stop mu je krkljalo u nosu pa smo ga tjerali da to iskašljava, ispumpavali mu s aspiratorom, dakle, moraju biti FUL zdravi, inače anesteziolog ne pušta na op. To mi je isto bilo tak naporno jer su nas dva puta vraćali s anestez. pregleda i rekli da ga moramo još čistiti.
ako sam dobro skužila vi ste s godinu i pol bili na kontroli i onda su vas naručili na operaciju kad je imao 22 mjeseca.
mi idemo krajem mjeseca na kontrolu i iskreno se nadam da nećemo na operaciju do jeseni. uopće si ne mogu zamisliti na koji način dobiti dijete da miruje pa ovaj moj nema sekunde mira, ni kad spava.
Tashunica, na prvom pregledu smo bili sa 6 mjeseci pa onda s godinu i pol (jer takvo je pravilo), ali budući se ništa u godinu dana nije promijenilo (dakle, testisi se nisu nimalo spustili), naručeni smo na operaciju. No, još je prošlo par mjeseci do operacije jer je dr. rekao da je op. najbolje obaviti prije 2. rođendana.
I ja sam mislila da moj mali neće mirovati i ko će ga spriječiti da ne hoda i ne diže se na noge, al, kao što sam napisala, on je valjda to shvaćao. Jednostavno, tih dana nije uopće cendrao da bi hodao ili skakao, fakat nisam mogla vjerovati. Ali, on nije ležao, nego sam ga držala u auto sjedalici koju sam stavila na kauč i u kolicima. A, i mama je bila sa mnom tjedan dana, ak zatreba.
ovo me je u stvari najviše zanimalo. kako je on stalno nešto bolestan, bilo bi super da operacija bude krajem ljeta ili rana jesen kad još nema silnih boleština, jer vidim da ste vi s tim imali problema.
hvala na informacijama
Eto, želim vam da sve prođe brzo i bez problema. Ak te još kaj zanima, pitaj, nama je sljedeći termin za nekih mjesec i pol, dva.
Nema na čemu!
mamaplavuša
mi imamo operaciju 25.04.
Već sada ne spavam pa imam osjećaj da ću se samo srušiti kad ga odvedu na operacju.
Uh,nadam se što duljem boravku sa djetetom i što kraćem boravku u bolnici.
Melanija, nažalost, to što ćete ga morati ostaviti u bolnici prije operacije je neizbježno i točno znam kak se osjećaš, al da te mogu nekak pametno utješiti, ne mogu. Jednostavno, to tak prihvatiš i da je to za njegovo dobro i da će to brzo proći (jer na kraju stvarno brzo prođe, iako nemaš takav osjećaj..)
Kažem, mog malog je dr. pustio već drugi dan jer kad je sve u redu, nema potrebe za duljim zadržavanjem u bolnici, a sigurno će tak biti i s tvojim. Mene već sad steže kad se sjetim druge operacije za mjesec i pol i već sad se psihički pripremam.
Evo ti jedani čuvaj živce, najviše radi malog jer on u tim trenucima ne smije osjetiti da se ti loše osjećaš.
Bili danas kod anesteziologa ali nisu nam radili ni snimanje pluća ni uzv srca???
Samo malo poslušali kako dišemo i naručili nas u srijedu tek na razgovor za termin jer su u vrtiću vodene kozice pa je potrebno da 12 dana budemo doma da se vidi hoćemo li ih dobiti ili ne .
E sad nadam se da kod dr.Bahtijarevića nije velika gužva na operacije jer on je od polovice 5.mj. službeno odsutan a ne znam dali još netko radi operacije osim njega?
I ja sam isto mislila da anesteziolog radi uzv i ekg, ali ne treba. Najvažnije je da grlo nije crveno, da ne curi nos i da nema nikakve viroze.
Mog malog je operirao dr. Barčot i, kao što sam već napisala, jako je dobar. Sve šta ga pitaš, odgovara bez problema, niš mu nije teško objasniti, voli se šaliti s klincima, uglavnom, ima jako dobar i pozitivan pristup. A i čula sam da je vrhunski doktor i kirurg. Bili smo oduševljeni s njim!
Javi kak je prošlo.
Melanija, vidim da piše da si iz Dugava. Je l to znači da ti mali ide i u vrtić u Dugavama? Jer i moj je tam pa me zanima, kaj vladaju kozice?? :shock:
mamaplavuša,hvala na informacijama.
Moj kvart je Medveščak a tu piše Du-Zg (Dubrovnik Zagreb).
U Vedrim danima u Šubićevoj su kozice a tamo idemo i mi.
[quote="melanija"]
Moj kvart je Medveščak a tu piše Du-Zg (Dubrovnik Zagreb).
A, ja odmah na Dugave!
Nakon neuspješnog pokušaja operacije prije dva mjeseca kada smo sat vremena prije operacije pronašli krpelja iza uha
Sad ponovo vađenje krvi iz vene(i to 3 epruvetice),ponovo anesteziolog.....
Vidim da su neki vadili samo krv iz prsta?
Kaže dr. Bahtijarević da se dijete vodi u bolnici 7 dana ali ga puštaju nakon jednog dana kući,naravno ako je sve u redu.
Još mi je rekao da ne mogu dobiti bolovanje za tih 7 dana jer se vodi kao da je u bolnici ali mogu dobiti 2 tjedna poslije za opravak.
Ma jeli to istina?Pa tko bi bio s djetetom onaj dan kad se operira a i sve ostale dane kad nas otpuste?
I još ako netko zna, otpuštaju li djecu subotom iz bolnice da mi još zbog vikenda ne zaglavimo tamo do ponedjeljka?
Već mi je zlo unaprijed i već ne spavam od jada a znam da to moramo obavit
I mi obavili 2. operaciju prije malo manje od mjesec dana i sve ok. Da, dijete ti se vodi kao da je 7 dana u bolnici, al ja sam normalno dobila doznake i bila na bolovanju, bez obzira na to. Čak me pedijatrica nije niš ni pitala, znala je da je otpušten već nakon 1 dan iz bolnice.
A, kaj se tiče otpuštanja iz bolnice, mog malog je dr. otpustio u nedjelju, al zato kaj je bio dežuran pa mu je to bilo zgodnije. Znači, sve može ak se s doktorom možeš dogovoriti.
Budi bez brige, ružno je sve to prolaziti, al fakat brzo prođe i nakon par dana ko da niš nije bilo. Sretno!
Da možda je dr. Bahtijarević dežuran u subotu pa tako naruči da može otpustiti sutra dan.
Moja mi je pedijatrica rekla da zbilja neću dobiti bolovanje za tih 7 dana ali da ga idem uzeti na sebe
mamaplavuša,reci mi molim te jesi ti dobila bolovanje samo na tih 7 dana ili na još dva tjedna kasnije tako da znam dogovarati sa svojom doktoricom kad mi pedijatrica neće skoćiti u pomoć.
I reci molim te jeli pri izlasku iz bolnice dijete može hodati ili ga treba nositi pošto nam nema tate pa nema tko pomagati?
Hvala
Gle, ja sam nakon prve operacije bila na bolovanju 3, a nakon druge 2 tjedna na bolovanju i sve mi je išlo preko pedijatrice, a u doznakama mi je bilo zaokruženo njega djeteta do 3. godine života..
Tak da ne znam, donijela sam potvrdu od pedijatrice i moja mi je dr. dala doznake. Možda je najbolje da sa svojom dr. razgovaraš i pitaš kak je to najbolje izvesti.
Moraš ga nositi kad idete iz bolnice, zapravo, neće smjeti na noge sljedećih 5,6,7 dana, ovisi kad ti dr. kaže da dođete na vađenje konaca. Konci se vade iz reza na trbuhu, a oni dolje ne jer su razgradivi. I nakon tog ti tek smije hodati. Probaj ga možda staviti u kolica kad idete iz bolnice, al neka mu nogice u koljenima budu malo podignute. Uostalom, pitaš sestre ili doktora.
A, kad je operacija?
mamaplavuša, operacija je u srijedu.
Trebala biti u petak ali nas dr. odgodio za srijedu.
Nadam se da je ovo konačna odgoda jer sam više izmučena od razmišljanja o tome.Ipak,nije dr. kriv već je tako ispalo pa je i njemu bilo žao.
Rekao nam je da će biti samo 3-4 dana mirovanja a već u nedjelju na kontrolu i da nema konaca???
Hvala na informacijama,vidim da ću morati organizirati baku ili djeda da dođu u pomoć
Ne kužim kak nema konaca. A, ovisi kakva će biti operacija. Moj miš je imao 2 reza, jedan na trbuhu, a drugi dolje i konci su mu vađeni iz ovog reza na trbuhu.
Želim vam da sve što brže i bezbolnije prođe. Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom