Evo summer ovako odgovaram, pa ako i drugima zatreba. Super što si poslala pp!
Mi smo u bolnici bili dan prije službeno se zaprimitia i onda su nas poslali kući (i još njih par).
Kako se operacija radi pod općom anestezijom mora biti natašte. Meni su rekli da zadnji obrok smije biti u 2h u noći, a tamo smo trebali biti u7h. On je operiran u 9h i to prvi od njih 6, jer je bio najmanji. Pretpostavljam da je tako i drugdje!
Bila sam s njim dok ga nisu odveli u op. salu i nakon pola sata su me zvali da dođem po njega, on je već bio budan i derao se da sam ga čula kat niže.
Tek je u podne dobio malo čaja u 14h dojenje i 17h isti dan smo bilo doma, a na papiru smo bili u bolnici 5 dana! Taj peti dan smo došli vadaiti konce. Dio konaca je za vađenje, a dio na mošnjicama je onaj koji sam ispadne, jer je kožica debela, pa su izgleda šivali u dva reda (to je moj laički zaključak, pa neka me neko od struke opere, ako treba, no to je meni tako izgledalo kad su mu ispadali van). Svi su mu konci ispali za 2 i pol tjedna. Flastere smo trebali držati još dva dana nakon vađenja konaca, ali meni je ono na mošnjicama bilo ružno crveno, pa sam ja vukla flaster (nepromočivi, jedva nabavili u Ri, a u bolnici dobili 2 kom - moš misliti što mi je to bilo dosta) još tjedan dana. Sad je, tri tjedna nakon operacije sve super. Vide mu se oba reza, ako baš gledaš i sve je super zaraslo.
E sad, oporavak!
Prvi dan je mali samo naizmjence spavao i tužno plakao dok nije dobio nešto za piti. Sljedeća tri dana sam ga dosta nosala po rukama, jer mora biti što više u horizontalnom položaju i držla sam ga u kolicima. On bi digao noge na prečkicu u kolicima i tako se udobno smjestio. Nije se dizao, ponekad bi pokušao, ali bi brzo odustao, valjda ga je malo boljelo. Nije bio cendraviji nego inače, jedino je spavao samnom u krevetu cijelu noć (inače samo dio ) da se e okrene na trbuh, ali mu to tri dana nije padalo na pamet. Treći dan se malo više pokušao okretati na trbuh, ali sma ga ja vraćala na leđa. Četvrti dan je sam sjeo i urlao ako bi ga netko polegao. Pustila sam ga da sjedi, jer me bio strah da će mu prije popucati konci od urlanja, nego od sjedenja. A sam je sjeo, znači da ga ne boli i ne smeta mu. Peti dan je prvi puta stao na noge i propuzao, imao je tada malo više od 8 mjeseci! Kad više ne bi izdržao opet bi legao!
A zabavljali smo ga, nije da nismo, skakali smo oko njega kao budale, kreveljili se, pjevali, igrali se sa curom aktivnih igara koje su ga i inače zabavljale, neka Vam dođu gosti koje poznaje, tako da mu dan bude ispunjeniji.
Što se hranjenja tiče, dva dana sam ga samo dojila, a tek onda u nekom poluležećem položaju hranila žličicom - to mi je bio najveći problem, jer smo zasr... kolica!
Malo sam odužila, ali ako pomogne :D
Ako još imaš pitanja, samo daj.......