Dakle, sestra mi je rodila u splitskom rodilištu prije 6 dana i još su u rodilištu, žutica, pa "obavezna" fototerapija :/ i slične ljepote.
Ja se ovdje naravno grizem, čujemo se svaki dan, savjetujem, potičem, ali beskonačno me vesele vijesti koje dolaze odozdola. Zašto - jer se moja seka bori. Prije poroda čitala je naše letke, educirala se o dojenju, zagrizla za njega, a i financijski kaže da joj je dojenje jedina opcija. I sad se bori za svoju bebu i za svoje dojenje. Drži ga između podoja što duže kod sebe, traži da joj ga donesu ako plače, traži da joj ga donesu ako ga se zaželi kraj sebe, kuca na staklo kad vidi da se približava flašica i uporna je. Ono što je najbolje, sestre joj ne odbijaju suradnju, shvatile su i njene želje i njezinu kompetnciju i uglavnom surađuju. Prvorotka je, vrlo mlada mama (20) i ja nisam niti sanjala kakva će se lavica probuditi u njoj. Mora da se to zove majčinstvo.
Pišem ovo baš da bih ohrabrila mame koje nemaju druge opcije nego roditi u splitskom, ajmo do dolaska novog rodilišta barem simbolički srušiti to glupo staklo između mama i beba sobe u Splitu!
Darija