splitsko rodilište i moj ponos

[Maja]

Dakle, sestra mi je rodila u splitskom rodilištu prije 6 dana i još su u rodilištu, žutica, pa "obavezna" fototerapija :/ i slične ljepote.
Ja se ovdje naravno grizem, čujemo se svaki dan, savjetujem, potičem, ali beskonačno me vesele vijesti koje dolaze odozdola. Zašto - jer se moja seka bori. Prije poroda čitala je naše letke, educirala se o dojenju, zagrizla za njega, a i financijski kaže da joj je dojenje jedina opcija. I sad se bori za svoju bebu i za svoje dojenje. Drži ga između podoja što duže kod sebe, traži da joj ga donesu ako plače, traži da joj ga donesu ako ga se zaželi kraj sebe, kuca na staklo kad vidi da se približava flašica i uporna je. Ono što je najbolje, sestre joj ne odbijaju suradnju, shvatile su i njene želje i njezinu kompetnciju i uglavnom surađuju. Prvorotka je, vrlo mlada mama (20) i ja nisam niti sanjala kakva će se lavica probuditi u njoj. Mora da se to zove majčinstvo.
Pišem ovo baš da bih ohrabrila mame koje nemaju druge opcije nego roditi u splitskom, ajmo do dolaska novog rodilišta barem simbolički srušiti to glupo staklo između mama i beba sobe u Splitu!
Darija

[Sun]

i malo vibrica ~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[happy mummy]

sad slijedi ono od M.Mead o maloj grupi i mijenjanju svijeta

darija lavica na sestru

[zrinka]

pa da, ipak ste sestre

jako mi je drago ovo cuti, tako treba :D

[Frida]

za mladu lavicu!

[Brunda]

Ma bravo!

[Luna Rocco]

Krv nije voda.

[anjica]

bravo

[Morwen]

Krv nije voda.

Definitivno :D

[IvanaMa]

Ja imam dobro iskustvo u ST rodilištu.
Kroz trudnoću sam odlučila dojiti i bacila bočicu šta su nam poklonili na tečaju u rodilištu.
Formulu nismo kupili, a pročitala sam sve što se dalo naći o tome. Pripremala sam se i kroz tečaj u klubu trudnica, ponila sa sobom 'memento dojenja', te imala nekoliko 'jokera zovi' kroz te prve dane.
U rodilištu su me podržale sestre. Osobito mogu istaknuti sestru Ivanku koja je dosta vremena posvetila namještanju Mateja na siku. Nije nam išlo: bradavica premekana, Matej sićušan (2900 pri rođenju) nije znao uhvatiti siku, niti što bi s njom kad bismo mu je ugurale u usta. Lizuckao je bradavicu i to je bilo sve. Mlijeko mi u rodilištu nije došlo, nego tek 5. dan, kad smo bili kod kuće. Budući da me je bilo strah žutice i njegovog ostajanja u rodilištu (rekoše da može dobiti ako slabo jede, a i svekrva, inače liječnica, me je ispripadala), pustila sam da ga nahrane bočicom prva dva dana.
Treći, zadnji dan sam zamolila sestru Ivanku da ga nastoje ne hraniti bočicom i vidila sam da se ona zaista trudila tako. Matej je uglavnom bio sa mnom - nekako bi ga oni 'zaboravili' i meni ostavili gotovo cijeli dan a osobito noć - opet zahvaljujući sestri Ivanki i još jednoj plavoj sestri. Moram priznati da je Ivanka ponekad bila i gruba sa sikom - povukla bi bradavicu tako da bih pribrojala sve zvijezde - no na koncu sam joj bila zahvalna jer sam tako radeći uspila prištekati Mateja (negdje 7-8 dan života).. prvih par dana smo se hranili žličicom: štrc u žlicu pa u usta.. nešto je od toga gutao jer je već 7. dan imao nešto više od porođajne težine.. rezultat: 3 kg u 2 mj.

Svakako, ugodno sam bila iznenađena iskustvom u ST rodilištu (porod i boravak nakon), a sigurna sam da će to značajno napredovati kad se presele u novo! Veselim se što će moja buduća djeca upoznati svijet u malo humanijim uvjetima. :D

[Andora]

kao prvo, sve najbolje maloj bebici i mladoj mami.

Drži ga između podoja što duže kod sebe, traži da joj ga donesu ako plače, traži da joj ga donesu ako ga se zaželi kraj sebe, kuca na staklo kad vidi da se približava flašica i uporna je. Ono što je najbolje, sestre joj ne odbijaju suradnju, shvatile su i njene želje i njezinu kompetnciju i uglavnom surađuju.

ja zbilja dobijem ospice kad čujem ovako nešto. ajd nek mi netko kaže da nije mogao surađivat sa sestrama i da ako mama zamoli i kaže da bi htjela isključivo dojit svoje maleno to i ne dobije.
sa sestrama se sve da dogovoit i za njih ja u svojih 15 dana boravka u bolnici zbilja nemam zamjerki, što za svoje dijete, što za djecu drugih majki.
isto može potvrdit i moja sestra koja je također ostala u bolnici dugo... a potom se morala i vratit na kiretažu, beba je ostala kući i tamo su joj pomagali izdajat se, trudili se da ne dobije mastitis i ono šta je vama valjda znanstvena fantastika za splitsko rodilište je da su joj preporučili da netko od obitelji dođe po to izdojeno mlijeko jer ga je šteta prolit .

Pišem ovo baš da bih ohrabrila mame koje nemaju druge opcije nego roditi u splitskom, ajmo do dolaska novog rodilišta barem simbolički srušiti to glupo staklo između mama i beba sobe u Splitu!

samo da se zna - žene u Splitu i okolici ne odlaze u rodilište u suzama i zavijene u crninu jer eto moraju rodit u TOM rodilištu, nitko tamo ne grize, sestre, babice i doktori ne vitlaju noževima i zbilja ne jedemo splačine i tuđe izlučevine.
da se razumijemo, u spl. rodilištu ne teče voda iz fontane, nema cvrkuta slavuja i ne dobivamo losos za ručak.... al odbijam grozomorne komentare nekog tko nije rodio tamo i barem pokušao surađivat sa osobljem.

novo rodilište? zar su sestre krive za infrastrukturu? zar one ne bi htjele biti u ljepšem prostoru? ipak su tamo 4 dana u tjednu po 12 sati.

[zrinka]

moja iskustva sa ST rodilistem i nisu tako bajna....

i ne, nisu mi hteli donijeti dijete svaki put kad sam ga trazila i da, trebala sam dezurati i preko noci da ne dobije bocicu...

i da, govorile su da je gladna, i da kora dobiti ali sma bila uporna i nisu je na kraju dali...

i da, cekala sam satima i satima da mi je donesu na prvi podoj....a ztnas zasto? - zato sto se nije skupio dovoljni broj beba da ih pedijatar pregleda pa se cekalo da se rodije jos koja beba da pozovu pedijatra i tek onda su mi je donili...

i ne, ja ne zelim ni losos ni med ni mlijeko, ja sam samo htjela svoje dijete uzase i da ga ne dohranjuju ako lijecnica nije drugacije rekla....

i da, ima zaista krasnih sestara u rodilistu, jednoj sam cak poslala i buket cvijeca za zahvalu....ali ima ih takvih da opce ne znam kako mogu tamo raditi...

i da, moje dijete su teglili sa moje dojke jer je bilo vrijeme da je odnesu,

i i bila sam dvaput tamo i znam kako mi je bilo....

i samo jos nesto - ja nisam ni bezobrazna, niti dugog jezika, pristojna sam i susretljiva i ne napadam ni kad imam razloga .....ali sam se osjecala zbilja grozno kad bi neka manje 'dobra' smjena sestara bila ....

jedva sam cekala onu dobru smjenu koja je podrzavala boravak djeteta sto duze s majkom...

i da, znas sto je zalosno - moje dijete je jedno od rijetkih koje nije dobilo ni jednu bocicu u rodilistu.....a da nisam ne spavala tri noci i samo ju gledala, ne bi bilo tako....

[Andora]

uvijek se tema oko splitskog rodilišta okreće u krug i uvijek se nađemo ja, ti.... i druge mame.
ono šta je najbitnije u ovom je da o spl. rod. može govorit samo onaj koji je tamo rodio i boravio neko vrijeme... svi prepričani događaji za mene nisu relevantni.
i ja sam bila dva puta u rodilištu i samo ti mogu kazat da je prije bilo puno lošije po dojenje i odnos sa sestrama.
u čem je problem izborit se za bebu koju želiš isključivo dojit? moj sin je bio na fototerapiji i zbilja sam se dogovorila podojit ga prije i poslije. i ne, nije mi tata ginekolog, ministar, župan.....

daj mi reci koliko mama je u tvojoj sobi još tražilo bebu tako gorljivo ko ti i koliko ih je po noći dežuralo uz tebe da izbjegnu noćno hranjenje bočicom?
ono što sam ja primjetila noću, pogotovo kad sam nakon 7 dana boravka rodila (ne, nisam spavala ni ja) je to da sestre pogladaju jel mama spava, ako spava nahrane bebu, a ako je mama budna zbilja je dovoljno osmjehnut im se i pokretom ruke pitat bebu.
ako ćemo bit zloćesti - lakše im je da je beba s mamom nego da ju em hrane, em gledaju zašto plače i još ju dizati da podrigne.

ima mama koje tek mirno gladaju bebu koja im plače pola sata/sat i psuju po sestri, a sve sebi u bradu i sve to bez da zovnu sestru.

[Mayaa]

ajd nek mi netko kaže da nije mogao surađivat sa sestrama i da ako mama zamoli i kaže da bi htjela isključivo dojit svoje maleno to i ne dobije.
sa sestrama se sve da dogovoit i za njih ja u svojih 15 dana boravka u bolnici zbilja nemam zamjerki, što za svoje dijete, što za djecu drugih majki.

samo da se zna - žene u Splitu i okolici ne odlaze u rodilište u suzama i zavijene u crninu jer eto moraju rodit u TOM rodilištu, nitko tamo ne grize, sestre, babice i doktori ne vitlaju noževima i zbilja ne jedemo splačine i tuđe izlučevine.
da se razumijemo, u spl. rodilištu ne teče voda iz fontane, nema cvrkuta slavuja i ne dobivamo losos za ručak.... al odbijam grozomorne komentare nekog tko nije rodio tamo i barem pokušao surađivat sa osobljem.

potpisujem.

očito se stvari mijenjaju, nabolje i to jako brzo. i vjerojatno nisu toliko krive sestre za to adaptirano koliko rodilje; prisjetite se koliko ih u sobi ravnodušno hrče dok sestre bebe hrane na bočicu.
te žene toliko bezbrižno spavaju da sam ja sve do poroda mislila da je tamo adaptirano nešto šta se mora
pa eto, žene zaspale kad ionako ništa promijenit ne mogu
tu jednu noć koju sam prespavala u rodilištu nisam oka sklopila od straha da joj ne daju bocu. ali da sam ostala još jednu noć, zaspala bi mirno :D

[željka!]

Rodila sam prije 2 miseca i moj bebač je završio na neonatologiji - tek sam 5. dan uspila nagovoriti med.sestre i doktore da me puste da dojim barem 2 puta dnevno (4. dan od poroda sam došla na neonatologiju i poljubila vrata, tad sam svoju bebu prvi put vidila kroz staklo, a 5. dan sam ga napokon imala u naručju - tad sam tako plakala od sreće).

Prvi dan nije baš išlo, drugi dan je bilo malo bolje... čim smo izašli iz bolnice moj bebač je samo dojen, super napreduje i s tim se jako ponosim

A o tome da je nešto bolje - ne znam jer mi je ovo prvi porod, ali mogu reći da sam imala jako ružno iskustvo u bolnici posebno u vezi dojenja i ne mogu virovati da je ovo nešto bolje - pa kako je tek onda prije bilo ...

Pedijatricu sam prvi put vidila tek kad sam drugi dan došla na dojenje, a med. sestre (ne sve, ali većina da) umisto da nam pomognu sa dojenjem su nam i te kako odmagale.

Cura koja je sidila do mene dok smo pokušavale dojiti je rekla sva u strahu da njena beba neće da doji i med. sestra joj je na to rekla "Naravno da neće kad je bolestan, da je zdrav ne bi ni bio tu", a meni su jednom doslovno dobacili bebu i kad ga nisam odmah prvi tren namistila kako triba jer me sve bolilo od punata (a doji se na plastičnim stolicama koje su povezane metalnim kratkim šipkicama i dok sam dojila stalno sam se bojala da ću svojim laktom ozljediti tuđu bebu, ili da će neka druga mama ozljediti moju) mi je med. sestra rekla "Ah, neke majke baš nemaju urođeni instikt za držanje svojih beba" okrenila je očima i otišla.

Bilo je još toga, ali ne želim plašiti cure koje tek trebaju tamo otići roditi.
Ja znam da svoju iduću bebu neću sigurno ići roditi u ovo splitsko rodilište.

[željka!]

E da, zaboravila sam napisati da kad sam prvi put išla na dojenje da mi je beba točno prije toga bila nahranjena (nisu mi rekli da su ga nahranili ali sam skužila jer čim su mi ga dali u ruke on je bljucnio i nije htio niti prihvatiti bradavicu, a kamoli povući).

U svakom slučaju drago mi je da je to sve sad iza nas i da od kad smo kući napokon uživamo u dojenju koliko hoćemo, a ne da imamo 20-ak minuti na raspolaganju kao dok smo bili u bolnici.

[željka!]

Kasna je ura pa ćete mi oprostiti što pišem u više navrata...

Zaboravila sam napisati da majkama koje su u rodilištu ne dopuštaju da donesu izdojeno mliko svojim bebama na neonatologiji, a majkama koje se doma izdajaju to dopuštaju.

Ja sam se izdajala cilo vrime dok sam bila u bolnici, imala sam (i imam) puno mlika, i svo to mliko sam morala prolivati u lavandin, čak i one prve kapi koje su najvažnije... ne moram vam ni opisivati kako sam se osjećala kad bi cilu onu bočicu izlivala i izlivala posli svakog izdajanja umisto da to dam svojoj bebi

Idem spavati, opet ću se iznervirati i rasplakati jer to mi je još sve friško, pa svaki put kad o tome pričam upravo tako reagiram.

[zrinka]

zeljka!

[branka1]

za Dariju i bebu!

[ina66]

ajd nek mi netko kaže da nije mogao surađivat sa sestrama i da ako mama zamoli i kaže da bi htjela isključivo dojit svoje maleno to i ne dobije

ja nisam mogla surađivati s jednom sestrom. svima sam rekla da želim dojiti, da znam i imam dobro iskustvo i sve su to uvažile osim jedne koja je zakolutala očima kad sam tražila bebu i podviknula da ne može ona tako - ove iz jedne sobe hoće bočicu, a ove iz druge neće bočicu. završilo je tako da je uzela Emu iz krevetića, okrenula mi leđa i tutnila joj bočicu u usta.
i to joj zamjeram i pisat ću o tome uvijek kad se spomene splitsko rodilište s kojim sam ja, u principu, zadovoljna. znala sam gdje idem i što mog očekivati i sve što sam tražila, tražila sam uz osmjeh

[NatasaM...]

Zeljka, moje je iskustvo s neonatologijom kao i tvoje, uzas.

A sto se tice rodilista, sve su mi smjene bile OK osim jedne, ali to OK znaci da ipak nisam mogla dobiti dijete bas uvijek kad sam htjela, a ako bih nocu zaspala, malena je dobila bocicu. Takodjer mi dijete nisu donijeli punih 20 sati nakon sto sam rodila.

Ipak, treba se boriti, traziti. Najgore je trpiti i sutjeti, ipak su to nasa djeca. I ne samo zbog svog djeteta, nego cesto u sobi bude mama koja suti i trpi ("to je tako i ja nista ne mogu" stav) i onda joj pokazes svojim primjerom da se ipak moze - tako ce nas biti sve vise i vise i bit ce nam sve bolje i bolje.

[bibai]

Zaboravila sam napisati da majkama koje su u rodilištu ne dopuštaju da donesu izdojeno mliko svojim bebama na neonatologiji, a majkama koje se doma izdajaju to dopuštaju.

Moja se sestra dok joj je curica ležala na neonatologiji (prije 2 mjeseca), a ona bila u bolnici, uredno izdajala i davala izdojeno mlijeko. Imala je (kršitelj koda)-ov sterilizator na struju....

Ja sam se izdajala cilo vrime dok sam bila u bolnici, imala sam (i imam) puno mlika, i svo to mliko sam morala prolivati u lavandin, čak i one prve kapi koje su najvažnije... ne moram vam ni opisivati kako sam se osjećala kad bi cilu onu bočicu izlivala i izlivala posli svakog izdajanja umisto da to dam svojoj bebi

Poznati osjećaj.
Ja sam imala "sreće" pa sam se barem preko dana smjela izdajati (u Zgb).

[željka!]

Zaboravila sam napisati da majkama koje su u rodilištu ne dopuštaju da donesu izdojeno mliko svojim bebama na neonatologiji, a majkama koje se doma izdajaju to dopuštaju.

Moja se sestra dok joj je curica ležala na neonatologiji (prije 2 mjeseca), a ona bila u bolnici, uredno izdajala i davala izdojeno mlijeko. Imala je (kršitelj koda)-ov sterilizator na struju....

Nije mi jasno kako su njoj to dozvolili a meni ne :? , a bile smo u isto vrime u bolnici.
Nema doktora ni med. sestre koju nisam pitala mogu li izdojeno mliko slati gore, i nitko mi nije dao dozvolu za to.
To su mi dozvolili tek kad su me pustili doma.

I nije mi jasno kako to da su neke očeve, dide i bake puštali unutra da vide svoje bebe, a neke očeve su uredno ostavljali isprid vrata i jedva su im davali informacije o bebama...

Ma, ne želim ni razmišljati o bolnici i danima koje sam tamo provela.

[TinnaZ]

kako možeš dojiti nakon poroda sjedeći na stolici (ili sam nešto krivo skužila) ... osim ako nemaš niti jedan šav. Ja sam se jedva u krevetu okretala sa jedna strane na drugu, pomažući se i pridržavajući za krevet, a nisam mogla sjesti niti na wc a kamoli na stolac. Kakav crni stolac, pa kaj je tim ljudima
I ne donošenje majci vlastitog čeda kada to želi, ma nemam dovoljno ružnog a pristojnog komentara za to ... pa ne rađaš kladu da ti je netko može donijeti kad upadneš u tamo neki raspored, nego svoje dijete koje je bilo 9 mjseci 24 sata pod grudima svoje majke

[željka!]

kako možeš dojiti nakon poroda sjedeći na stolici (ili sam nešto krivo skužila) ... osim ako nemaš niti jedan šav. Ja sam se jedva u krevetu okretala sa jedna strane na drugu, pomažući se i pridržavajući za krevet, a nisam mogla sjesti niti na wc a kamoli na stolac. Kakav crni stolac, pa kaj je tim ljudima

Dobro si shvatila, na neonatologiji se doji na stolicama, i to su stolice bez naslona (iza je zid) i spojene su tako da smo sve sidile skroz jedna uz drugu i strahovale smo da laktovima ne ozljedimo drugu bebu, ili netko našu.

[željka!]

Krivo sam rekla, bilo je i normalnih stolica ... ali ih je uvik bilo manjka, pa bi sile di bi stigle.

[NatasaM...]

Zaboravila si spomenuti da su te stolice u hodniku koji se zatvori bas za tu prigodu.

Zanimljivo, ja bez bebe uopce nisam mogla sjesti, ali kad bih dobila svoju bebu u ruke, sjela bih u onu tvrdu plasticnu stolicu i mogla izdrzati one bolove - sto psiha radi.

[brane]

eeeeeeeee koja sjećanja
4 stolice u nizu, bijele plastične
u kutu do vrata jedna drvena ravna tako da htio ili ne moraš ravno sjediti
u drugom prolazu kod izdajalice dvije stolice, poluklimave, plastične
sjedneš u onaj hodnik u zelenoj kuti i čekaš da ti donesu tvoj smotuljak
kad ga dobiješ...ma koje dojenje...ko da držim svo blago svojeta u rukama...ja bi ga dojila...a suze same teku..."pa ja držim moje dite, pa to je moje dite..." i samo što izvadiš onu cicu i pružiš mu je, ono jadno pokuša povuč dva puta..."buuuuuuuuuuuuum" zatvore se vrata od propuha, a ti onom zelenom kutom pokrivaš malo tijelo da mu nije propuh a tebi propuh sve kroz uši svira
"ajde mama...gotovo...prošlo po ure...ajte...vidite da to ne ide...a biće bolje..." ne daju ti niti da poljubiš mali smotuljak već ti ga otrgnu od srca, iz ruku..."do sljedećeg podoja mama...kad je ono...u 9? oćete doč...a jel vam tlaka..."
a tebi srce puca...izlaziš s one neonatologije...suze ti teku, srce ti od muke puca...ali živiš za onaj "sljedeći podoj"...ma koji podoj...držat ću svoje dijete...držat ću svoj smotuljak...ajme majko samo da malo popapa, samo malo nek povuče, bar 10 ml, bar mrvicu...nek samo krene, pustiće mi ga doma...
i stvarno već na drugom podoju...moja mrva je povukla 50ml
"ooooooooo mama, ide to vama...aaaaaaaaa...lipo...aj neka...da ne dolazite bezveze...!"
i tako....5 dana....
5-ti dan...mama beba bi mogla popodne doma...ajte dođite po bebu iza 13:00 sati....
a ti ...srce ti hoće iskočiti iz prsa...ma koje jedno...imam 300 srca...sva se tresem....ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee moje dite ide doma...
i došao je doma...i povukao je kao nikad do tada i papao je 5,5 mjeseci bez problema...

stanje u rodilištu je onakvo kakvo ti želiš da ti bude...ako šutiš svi te doživljavaju ko mutavicu bez stava i želja
ako ne galamiš, ako se ne boriš, ako ne tražiš...neš ništa dobiti...ja sam jako teška s hranom i ne jedem povrće...i prvi i drugi put spremačice su mi izlazile u suret i donosile mi bilo što za jest

prvi put na održavanju trudnoče 15 dana
dijete ostalo u rodilištu na neonatoligiji iza mene 16 dana
drugi put na održavanju trudnoče 10 dana
dijte ostalo 10 dana iza mene u rodilištu
bilo mi je onako kako sam sama sebi napravila...prvi put šutila i trpila i nisam znala šta želim i kako želim...a drugi put...bilo je onako kako sam htjela i moj porod mi je ostao u predivnom sjećanju...

a da nam je stanje s bolnicom katastrofa...ISTINA...i tako će biti sve dok se ŽENAMA ne promijeni mentalni sklop u glavi i dok ne počnu razmišljati svojom glavom a ne glavom svojih matera, baba, teta, strina i ne znam ni ja koga...

znam da sam odužila ali evo jedan glupast primjer od zadnjih 2 tjedna.
oko mene su se "stvorile" tri trudnice (svježe, par tjedana trudne) i jedna trudnica kopja je prije 3 dana rodila sina
ja ih pitam onako kroz priču: " jeste se raspitivale oko muževa na porodu...ajme kako mi je žao što mi to ismo uspjeli...kako mi je to falilo...."
one...ista priča kod sve 4: "ma daj ti si luda...koji će mi đava muž, ne bi da će on rađat umisto mene, si sam si poludila još ću ja njega morat držat za ruku...a neš ti...šta ako je novi boks, ne bi da mi je tamo bilo loše...pa šta ako boli...ajde bogati bolit će i da sam s njim i da sam bez njega..."
i sad se ja pitam...a koji će đava nama boksovi s mogućnošću da je nko s nama kad to naše žene NE ŽELE KORISTITI....

ispričavam se na dugom postu...ali nekako me je krenulo i tek sam na kraju vidjela koja je to kobasica ispala

[Andora]

kako možeš dojiti nakon poroda sjedeći na stolici (ili sam nešto krivo skužila) ... osim ako nemaš niti jedan šav. Ja sam se jedva u krevetu okretala sa jedna strane na drugu, pomažući se i pridržavajući za krevet, a nisam mogla sjesti niti na wc a kamoli na stolac. Kakav crni stolac, pa kaj je tim ljudima

ja sam uvijek svoje dijete dočekivala na stolici i kad bi me vidila "učiteljica dojenja" došao bi joj mrak na oči. međutim kako su me rezali na tri mjesta (dole sam izgledala ko znak Mercedesa ) lakše bi mi bilo lagano se spustit na stolicu, naslonit ruke na naslon i tako dojit bebu.
kreveti su toliko visoki i neudobni da sam radije hodala po sobi nego ležala na njemu.

[Mayaa]

stanje u rodilištu je onakvo kakvo ti želiš da ti bude...ako šutiš svi te doživljavaju ko mutavicu bez stava i želja
ako ne galamiš, ako se ne boriš, ako ne tražiš...neš ništa dobiti...

bilo mi je onako kako sam sama sebi napravila...prvi put šutila i trpila i nisam znala šta želim i kako želim...a drugi put...bilo je onako kako sam htjela i moj porod mi je ostao u predivnom sjećanju...

a da nam je stanje s bolnicom katastrofa...ISTINA...i tako će biti sve dok se ŽENAMA ne promijeni mentalni sklop u glavi i dok ne počnu razmišljati svojom glavom a ne glavom svojih matera, baba, teta, strina i ne znam ni ja koga...

znam da sam odužila ali evo jedan glupast primjer od zadnjih 2 tjedna.
oko mene su se "stvorile" tri trudnice (svježe, par tjedana trudne) i jedna trudnica kopja je prije 3 dana rodila sina
ja ih pitam onako kroz priču: " jeste se raspitivale oko muževa na porodu...ajme kako mi je žao što mi to ismo uspjeli...kako mi je to falilo...."
one...ista priča kod sve 4: "ma daj ti si luda...koji će mi đava muž, ne bi da će on rađat umisto mene, si sam si poludila još ću ja njega morat držat za ruku...a neš ti...šta ako je novi boks, ne bi da mi je tamo bilo loše...pa šta ako boli...ajde bogati bolit će i da sam s njim i da sam bez njega..."
i sad se ja pitam...a koji će đava nama boksovi s mogućnošću da je nko s nama kad to naše žene NE ŽELE KORISTITI....

potpisujem od a do ž

[TinnaZ]

ovo s dojenjem na stolicama ne mogu vjerovati što čujem :shock: , pa mogli su vas onda i na križ staviti da dojite, pa poslije reći vidite kako niti jednoj ne uspijeva, sve redom odustaju. Pa koja normalna žena može to pretrpjeti i ustrajati dojiti usprkos bolovima, koji bi te ometali da uz njih trebaš sjediti i jesti, a ne opustiti se da ti proradi refleks otpuštanja mlijeka.
Meni je bilo koma i ležećki dojiti prvi puta (epiziotomija), ovo si uopće ne mogu zamisliti da je moguće ikako dojiti uz te uvjete.
Izgleda mi kao perfidni način da se indirektno namjerno utječe na to da majke odustanu od ideje dojenja. Kad bi postojala kakva institucija, trebalo bi to definitivno prijaviti kao namjerni način ometanja dojenja.
Prestrašno.
Mislim da bih ja mrtvo hladno rekla - u normalnim rodilištima majke doje u krevetima, i lijepo vas molim da mi donesete bebu u krevet. Nešto slično sam rekla kad sam bila sa svojim sinčićem hospitalizirana, imao je 3 mjeseca, oni njega da spava sam u svojoj sobi, a ja sama u svojoj sobi po noći , fino sam se dignula nakon što sam pola noći trčkarala po hodniku njegova soba/moja soba, uzela ga i odnijela u svoju sobu; kad je došla sestra rekla je da je kod nas je takva praksa da bebe spavaju odvojeno od majki, a ja sam rekla - kod mene je praksa da moje dijete spava zajedno sa mnom, i šta ćemo sad. Sestra se samo okrenula i otišla.

[brane]

znaš šta...u tim trenutcima dok sam držala moj smotuljak ništa me nije bolilo...ma koji punti, koji bolovi...postojali smo samo ja i on...
jedna cura je pisala (da ne tražim sad koja) kako čitavo vrijeme moraš paziti da ti cura sa susjedne stolice (4 u nizu) ne udari bebu u glavu kad se okreće...ih a još je ljepše kad sestra preleti preko tog hodničića (cca 1,5m širine) pa ti stane na nogu i još se istrese na tebe..." pa mama niste doma...dkupite te noge...) a ti nabaciš najljepši osmjeh na lice i nije te briga za njene odvratne komentare...
a znaš kako tate gledaju bebe...s balkona...prođe se kroz taj isti hodnik gdje mi dojimo 2xdnevno po pola sata i iziđe se na balkon i onda kroz stalko gledaš svoju bebu...a ako je sunce i tuče u staklo onda vidiš 20 faca zalijepljenih u staklo kako bulje unutra ne bi li nešto vidjeli...ko konj naprežeš oči samo da vidiš kako tvoje malo zlato ručicom miće, kako diše, kako spava...45 minuta tako brzo proleti...
uvjeti su katastrofalni...ali opet ...oboje djece su mi bili na neonatologiji i da je nije bilo....ne znam šta bi bilo danas...kakva je god dobro je da je imamo...ti dani bez bebe su užasni, katastrofalni, pogotovu kad je krevetić ispred tvog kreveta prazan pa onda ko god uđe sažalno te pogleda i boji se pitati gdje je beba...a tebi srce puca jer tvoja beba nije s tobom...

ja se drugi put nisam dala...4 h poslije poroda sam stala na noge i put 4 kata na neonatologiju...kad me vidjela doktorica koja me šivala srce joj je stalo...ali ja sam htjela vidjeti svoju bebu...NISU MI DALI!!!!!!!!!!!!
sutradan sam mm-a naručila da me odvede do gore jer sam jako puno krvarila i morali su mi ga pokazati...kako odvratno zvuči...oni su meni moje dijete pokazivali...
samo mame koje su prošle horor naše neonatologije znaju o ćemu govorim

[vanjci]

ja sam treci put bila spremna na totalnu reakciju u rodilistu-odnjeti bebu tati da je vidi na posjete, ne dati naravno bocicu ni slucajno, otici po nju kad god place, ne dopustiti da mi je prvi put donesu nakon 6 sati...ali zavrsila na neonatologiji i prvi put sam ej dobila da je dotaknem nakon 3 dana-morala sam pogledati broj da budem sigurna da je to ona nisam bila na taj uzas spremna...i sad kad sam prosla znam, uvjeti su im ocajni ali brate nisu ni oni bas frendly raspolozeni.....i ne znam kako bi se ponovo u toj situaciji postavila....

[Vodenjak]

bilo mi je onako kako sam sama sebi napravila...prvi put šutila i trpila i nisam znala šta želim i kako želim...a drugi put...bilo je onako kako sam htjela i moj porod mi je ostao u predivnom sjećanju...

a da nam je stanje s bolnicom katastrofa...ISTINA...i tako će biti sve dok se ŽENAMA ne promijeni mentalni sklop u glavi i dok ne počnu razmišljati svojom glavom a ne glavom svojih matera, baba, teta, strina i ne znam ni ja koga...

Potpisujem! Prvi put je bilo užasno, iako sam izgubila dijete ponašali su se prema meni kao prema komadu drveta. Drugi put sam dobila sve što sam htjela. Imala sam svoj stav i nisam se dala smesti. Bio je kraj mene kad god bi ja to tražila, čak me i moj dr savjetovao da kažem sestrama da me probude ako zaspem jer će ga one nahraniti adaptiranim, što su one i radile svih 8 dana (naravno, budile su me).

ovo s dojenjem na stolicama ne mogu vjerovati što čujem , pa mogli su vas onda i na križ staviti da dojite, pa poslije reći vidite kako niti jednoj ne uspijeva

Gle, u tom trenutku ne razmišljaš. Ja sam 20 sati nakon carskog sjela i tražila dijete na podoj. Ostali su u nevjerici, ali su ga donijeli. Bilo je nezgodno, jer je krevet previsok, ali i to sam riješila tako što sam prve 3 noći sjedila za stolom na stolici i dojila ga po cijelu noć. Bolilo je užasno, ali nisam o tome razmišljala.

Darija,

[TinnaZ]

ah znam da tada samo razmišljaš o tome da to jednostavno moraš pretrpjeti zbog tog malog zamotuljka, svojeg djeteta.
Ali ne kužim ovo sa krevetima, pa mami pored mene koja je imaka carski su bebu sestre stavljale u krevet, i pomagale joj da se namjesti za dojenje. Beba je inače bila u zipci pored mame, ne sjećam se da li su za svaki podoj dolazile pomagati ili samo kad je zvonila.
Inače moj stav je da majke ne moraju biti prethodno pripremljene i educirane da bi dobile human i normalan pristup. Iako je to očito nužno. Znači one jadnice koje rađaju prvi puta nemaju ista prava (pretpostavimo da se ipak manji broj žena služi ovim forumom).

[Vodenjak]

U Splitskom rodilištu, sve mame i bebe dijeli stakleni zid. Činenica je da su kreveti previsoki sa nefiksiranim madracima koji šetaju lijevo-desno. Nisam se osjećala sigurno na krevetu pa sam tako prvih par dana dojila na stolici. Da je bilo po svim "propisima i pravilima" nakon carskog ne bi "smjela" dojiti dva ili tri dana, ne sjećam se točno, jer bi mi "trebo oporavak". Ja sam dojila odmah, jer sam ja tako htjela. Ja sam sjedila jer mi je tako bilo lakše.

[Mayaa]

ne znam ljudi, ja sam sklona incidentima pa sam nakon poroda izašla drugi dan iz bolnice; valjda su bili presretni da me se riješe

mislim da bih u nekima od vaših situacija legla tadinu ispred ureda i ne bi se digla dok ne nađemo rješenje i dok mi ne da logičan odgovor za nehumane postupke.

[bibai]

Nije mi jasno kako su njoj to dozvolili a meni ne :? , a bile smo u isto vrime u bolnici.
Nema doktora ni med. sestre koju nisam pitala mogu li izdojeno mliko slati gore, i nitko mi nije dao dozvolu za to.
To su mi dozvolili tek kad su me pustili doma.

Ona nije imala nikakvu protekciju. Ja sam na forumu pročitala da su cure koristile tu mogućnost i ranije. Hvala
Ključno je bilo samo steriliziranje bočica na čemu inzistiraju. A sami ti to ne kažu, već im je jednostavnije zabraniti izdajanje u bolnici. Grrr.

[bibai]

Točnije, izdajanje u sobi.

[bibai]

TinnaZ, ovdje se priča o st. bebama koje su zahtijevale (jesu li?) skrb na intenzivnoj iz x, y razloga.
Iako bih se dala kladiti da ih je barem 20% tamo završilo samo iz predostrožnosti. A i da su boravile puno dulje nego što je nužno.

Da vas "utješim".
Ni u Zagrebu nije puno bolje.
I ja sam bila ona koja bi "dojila" i na nogama,..... samo da vidi bebu.
Tragično!

[bibai]

Maja, kako su Darija i beba?

[ornela_m]

...
Inače moj stav je da majke ne moraju biti prethodno pripremljene i educirane da bi dobile human i normalan pristup. Iako je to očito nužno. Znači one jadnice koje rađaju prvi puta nemaju ista prava (pretpostavimo da se ipak manji broj žena služi ovim forumom).

Zalosna, ali jednostavno srocena istina. Bas zato sam jos sretnija da postoji Roda. Osobno necu imati dodira sa hrvatskim rodilistima, bar za ovaj put, no zbog mase drugi stvari za forum srecom znam, a informacije i linkove saljem dalje kome god stignem.

Dariji lavljeg srca svaka cast, a i Maji za otvaranje teme i poruku buducim mamama da se ipak moze, makar i probati, izboriti za svoju bebu.

[željka!]

Nije mi jasno kako su njoj to dozvolili a meni ne :? , a bile smo u isto vrime u bolnici.
Nema doktora ni med. sestre koju nisam pitala mogu li izdojeno mliko slati gore, i nitko mi nije dao dozvolu za to.
To su mi dozvolili tek kad su me pustili doma.

Ona nije imala nikakvu protekciju. Ja sam na forumu pročitala da su cure koristile tu mogućnost i ranije. Hvala
Ključno je bilo samo steriliziranje bočica na čemu inzistiraju. A sami ti to ne kažu, već im je jednostavnije zabraniti izdajanje u bolnici. Grrr.

Kad sam rekla da ću doniti sterilizator, rekli su mi da u bolnici svejedno nema uvjeta za pravu sterilizaciju, da ću izdojeno mliko moći donositi tek kad dođem doma.


Ma, neću se više sekirati zbog njih, sad sam sa svojim bebačom i uživam u dojenju (a i u stvaranju zaliha u fižideru).

[TinnaZ]

nije mi ovo jasno, nemaju sterilizator za steriliziranje izdajalice ili kaj?

[Loryblue]

I nije mi jasno kako to da su neke očeve, dide i bake puštali unutra da vide svoje bebe, a neke očeve su uredno ostavljali isprid vrata i jedva su im davali informacije o bebama...

kako ti nije jasno?
puštali su ih unutra jer postoji sat kad i rodbina i očevi i babe i stričevi mogu doć vidit dite. i tad se iu dolazilo i puštalo na odjel. ali samo kroz staklo jer neonatologija ipak nije emezeta pa će se sad po neonatologiji šetat kako kome padne na pamet i kad mu padne na pamet.
zna se da su posjete u 13.30 i ako želi obitelj vidit dite dođe u tu uru i sve ok.
tad se daju i informacije o bebi. i nije istina da pedijatrica neće dat informacije. hoće, i to svaka i za svako dite koje ona vodi.
samo triba sačekat uru za informacije. nama su bile informacije svaki dan u 13.30 kod dr. avramovske.

što se tiče izdajanja u bolnici i davanja mlika ditetu: samo se triba dogovorit na neonatologiji sat kad ćeš doć na njihovu izdajalicu i izdojit se. ni to nije problem. tako da nije istina da se u bolnici ne može izdojit nego tek kad dođeš doma.

ja sam rodila u splitskom rodilištu i moja iskustva i nisu tako ni crna ni traumatična ko neka vaša.
i mala mi je isto završila na neonatogliji zbog prejake žutice, fibre, a usput joj i pao šećer.
i bila sam cila sašivena, i sidila sam na stolicama i pokušavala dojit (nama dojenje nikad nije uspilo pa smo se sa njim vrlo brzo pozdravili i lipo se i zdravo odgojili na bočici i adaptiranom :D ). i bilo mi je zžasno vruće jer je bio početak 9. miseca, i bila sam očajna šta je mala u bolnici, a ja doma. ali smo sve to progurali bez gorkog okusa u ustima šta se tiče st rodilišta.
može ono bit i derutno i staro i ovakvo i onakvo, ali ako se i mama i osoblje potrudi malo i ne očekuje kraljevski ugođaj i tretman, sve se da izdržat.
ali sam imala uredno određen sat za podoj (podne i 18 sati)

[željka!]

I nije mi jasno kako to da su neke očeve, dide i bake puštali unutra da vide svoje bebe, a neke očeve su uredno ostavljali isprid vrata i jedva su im davali informacije o bebama...

kako ti nije jasno?
puštali su ih unutra jer postoji sat kad i rodbina i očevi i babe i stričevi mogu doć vidit dite. i tad se iu dolazilo i puštalo na odjel. ali samo kroz staklo jer neonatologija ipak nije emezeta pa će se sad po neonatologiji šetat kako kome padne na pamet i kad mu padne na pamet.
zna se da su posjete u 13.30 i ako želi obitelj vidit dite dođe u tu uru i sve ok.

MM je svaki dan dolazio u tu uru (a i u ure kad sam dolazila na dojenje), i vidio je bebača kroz staklo, dok su druge očeve, babe, strine i sl. puštali skroz unutra među bebe (o tome pričam)....
A kad nam je beba prebačena u sobe iza, tad bi MM i moji bebača vidili samo na par sekundi (ovisi da li su med. sestre bile raspoložene za pokazivanje beba)

.... a informacije ne bi dobivali po dva dana, iako bi uredno stajali u redu u dogovorenu uru... i tek pravu informaciju sam dobila na dan kad sam ja izašla a beba je još ostala, tek sam tad saznala za sve probleme ...

što se tiče izdajanja u bolnici i davanja mlika ditetu: samo se triba dogovorit na neonatologiji sat kad ćeš doć na njihovu izdajalicu i izdojit se. ni to nije problem. tako da nije istina da se u bolnici ne može izdojit nego tek kad dođeš doma.

Njihova izdajalica je bila "prezauzeta" jer su je koristile majke koje nisu mogle dojite svoje bebe, pa za druge nije bilo šanse da je koriste, a svoje nismo smile koristiti...

može ono bit i derutno i staro i ovakvo i onakvo, ali ako se i mama i osoblje potrudi malo i ne očekuje kraljevski ugođaj i tretman, sve se da izdržat.

Kraljevski tretman nisam očekivala, očekivala sam ljudski, ali na žalost ni to nisam dobila ...

[sbuczkow]

Uff...A ja se taman vratila s tečaja za trudnice i njihove partnere pri porodu gdje mladi doktori s oduševljenjem pričaju o tome kako se situacija drastično i brzo mijenja, i to uglavnom zahvaljujući mlađem kadru koji se napokon uspio izboriti za to da neke stvari budu normalnije. Uglavnom, stekla sam dojam da je situacija bitno bolja nego prije. Danas je doktor spomenuo podatak da je u zadnjoj godini za 50% smanjen mortalitet djece!!? i da je ST rodilište najsigurnije za rađanje u RH trenutno. Uglavnom, djeluju poprilično ponosni na trenutnu situaciju i imaju zamjerke za određenu garnituru starijih ginekologa, što ne skrivaju.
Toliko o tome što oni pričaju
A mene zanimaju neke druge stvari. Muž i ja polazimo tečaj ali postoji velika vjerojatnost da završim na carskom ili da ga ne stignemo odraditi zbog blizine termina pa me zanima ukoliko do toga dođe može li muž vidjeti bebu ako ne prisustvuje porodu i ako da kada i kako (ne valjda samo preko stakla!!??)?
Beba mi je bila okrenuta na zadnjem pregledu na zadak u 37 tj.) pa me zanima da li još uvijek rade vanjski okret ili automatski šalju na carski? Čula sam da taj okret radi još samo jedan doktor koji baš i nije na najboljem glasu. I koliko je siguran taj okret? Ima li netko sa sličnim iskustvima iz ST?
Sad mi trenutno ništa više ne pada na pamet a inače milijun pitanja
Je li ijedna od vas bila na porodu s mužem? Navodno su puuuno bolji uvjeti i čula sam samo dobra iskustva od cura koje su tako rađale
Eh da, ova anesteziologinja je pričala kako sve više poštuju želje trudnica (isto ne svi) i kako će se čak potruditi ne napraviti epiziotomiju ukoliko se to zamoli što je prije u ST bilo nezamislivo. Tako i s epiduralnom.

[TinnaZ]

jedino u što sam ja sigurna da vam nitko ne može zabraniti niti nametnuti ništa što stvarno svim srcem želite, a donošenje odluka o vlastitom čedu svakako je na prvom mjestu među tim popisom, u što ubrajam i to da nitko ne može zabraniti ocu da vidi i drži svoje dijete

pa me zanima ukoliko do toga dođe može li muž vidjeti bebu ako ne prisustvuje porodu i ako da kada i kako (ne valjda samo preko stakla!!??)?

mi smo stvarno željeli da MM prisustvuje porodu (prvi porod), i nismo bili spremni na kompromise oko toga, iako je to uključivalo i to da smo se nakon smještaja u rodilište i obavljene pripreme za porod, obukla i otišli smo tražiti drugo rodilište.
Za ostale stvari nismo imali definirane i jasno zacrtane želje i ciljeve, pa se nismo niti izborili za njih, i zbog toga mi je sada žao.

[Mayaa]

sbuczkow, evo ja sam bila na porodu u pratnji muža i ja općenito nemam neke zamjerke na rodilište kako si mogla i pročitat

epiziotomiju nisam uspila izbjeć iako sam se bila sasvim lipo dogovorila za primaljom... zeznila me maja sa 4,5 kila.

u stvari... možemo na pp