S Rodom me upoznala Egica, davne 2003. kad smo krenule u borbu s neplodnošću kada sam dobila priliku upoznati grupicu predivnih žena koje su danas mame, neke i trostruke.
Bila sam ponosna što se zajedno s njima mogu boriti za promjene MPO zakona i biti dio te hrabre grupe koja je nosila promjene.

Nakon više godina zatišja nisam mislila da će Roda ikad više mijenjati moj svijet, naročite ne tako bitno.
I onda se desila treća trudnoća, neplanirano i čudom. Prvo dijete sam dojila mjesec dana, jedine informacije koje sam tada dobila od dojenju bile su na tečaju za trudnice gdje su patronažne samouvjereno tvrdile "Dijete se doji svaka 3 sata". Točka. Nema između, nema objašnjenja da beba može tražiti dojku i nakon pola sata ili manje, da je dojka i hrana i utjeha i toplina... marljivo sam zapisivala u tekicu kad je bio podoj. Nakon mjesec dana jedva smo dostigli porođajnu težinu i veselo našli spas u bočici AD.

U drugoj trudnoći sam se već educirala s Rodom - ali ja sam završila s komplikacijama, beba sa žuticom koja je spavala 24 sata na dan bez snage za dojenje, ja plačem, masiram ga, hladim, štipam ... on spava i spava i spava. Podrške u obitelji niotkuda; moja mama nije dojila.

Treća trudnoća - nakon što su popustili strahovi od komplikacija u tim godinama (42) krenula sam surfati u potrazi za informacijama o kolicima, pelenama, opremi...dok nisam naišla na post jedne mame koja je na forumima sve saznala o kolicima ali o dojenju nije ništa pročitala. Ježila sam se od pomisli na one silne bočice, dude, steriliziranje, pranje, prokuhavanje vode, zbrajanje mililitara, dizanje noću i pripremanje bočice. O da, prvo sam pomislila na svoju komociju jer nisam željela misliti na to što sam sve uskratila mojoj djeci jer nisu dojena - uvijek bi mi bila knedla u grlu kad bih vidjela neku mamu kako doji. I mislila - ja sam to propustila i nikad neću osjetiti kakav je to osjećaj. Nikad više. I onda dobijem prililu.
I tada sam krenula čitati sve što je pisalo na Rodinom portalu o dojenju i čitati sve topice na forumu. Fućkaš kolica.
I mislila da sve znam ovaj put.
Kad se M rodio bili smo u rooming-inu, drugi dan smo išli kući a mlijeko samo u kapima. Dva dana je stalno bio na prsima, između toga je cvilio - i onda je ipak krenulo. Moja je mama sluđivala primjedbama "Nije valjda opet gladan, pa jeo prije pola sata", "Eno ga, opet plače, nije moguće da je opet gladan, možda ti je mlijeko slabo". DOšla patronažna koja je zaključila da je dijete dosta žuto, podoji su kratki (stvarno, dojio bi 5-10 minuta), mogao bi noću pasti u hipoglikemiju. Isplakala sam brdo suza, nesigurna i usamljena. Onda je MM pročitao "Iz Rodina kljuna" i zaključio da je sve OK i stalno mi ponavljao da upravo tako i treba biti. OD silnog straha otišli smo na SD s bebom - u tri dana je dobio 160 grama.
Onda sam ja pročitala "ROdin kljun" (kako mi zovemo priručnik), pa još jednom, pa još jednom - i postala sigurnija. I pronašla u njemu argumente za mamu. Onda sam je jednog dana čula kako razgovara na mobitel "Ma,da, ona ti doji,al znaš, to će ti trajati mjesec dana i gotovo kao i s prvom dvojicom". O, kako je to zabolilo - i onda sam mami dala "Rodin kljun" sa zadatkom da pročita dio o dojenju. Nakon toga mama je samo došla provjeriti je li mali dobro uhvatio i da li aktivno siše.

Nakon mjesec dana dojke su se odjednom pretvorile u smokvice, ispuhale ...ajme užasa. Evo, ostala sam bez mlijeka. MM me opet spustio na zemlju - on je pročitao u "Rodinom kljunu" da mlijeko ne može nestati preko noći. Gura mi mobitel da nazovem SOS. Opet čitam "Rodin kljun" i smirujem se. Stvarno, nije nestalo...još ga ima.
Dolaze ljetne vrućine - mama opet napada sa sugestijama da malenom treba dati vode ili čaja jer je žedan. Strpljivo objašnjavam sve što sam naučila na Rodi i mama popušta.
Nebrojeno puta sam otvarala Rodin portal s problemima kod dojenja, a priručnik je još uvijek na mojem noćnom ormariću. Polako okrećem poglavlje o dohrani.

Danas M ima 5 mjeseci i isključivo je dojena beba - da nije bilo Rodinog portala i priručnika sigurno bih odustala nakon dva tjedna. Sada se veselim što je dohrana tek nakon 6 mjeseci jer ovo je nešto nezamjenjivo ... znate ono iz reklame za Mastercard, naljepše stvari ne mogu se kupiti novcem