ma jasno je meni da ona "obradjuje" dogadjaje, da je i skola pocela i da i pozitivan stres moze utjecati na spavanje...

slagala bih kad bih rekla da pojacano spavanje kod nas mogu sa sigurnoscu povezati s pocetkom (ili nakon pocetka) skolske godine. ne znam... ona jednostavno ne zeli ici spavati u svoju sobu, ni sama, ni kad je noa na donjem krevetu... ne znaci joj svjetlo, ne znace joj razni medeki s kojima sad spava (pocela spavati s plisanim medvjedom kad je napunila sest godina...), ni cinjenica da se vrata njihove sobe nikad ne zatvaraju a na nasoj ih ni nema...

bude sva pokisla i tuzna ako joj, koliko blag nacin bio, sugeriramo da ode ili da bi trebala spavati u svojoj sobi...

cak kad u prici s drugima, prijateljicama npr., krene prica o prespavljivanju kod nekoga (cemu se jako raduje), onda slegne ramenima, "sramezljivo" se nasmijesi i kaze - da jos ne moze prespavat kod nikog, jer ne spava sama u krevetu...

pa se ja sad pitam - je li dobro ili lose sto smo u sedmom mjesecu promijenili krevet i kupili ovaj 2x2 ili bi bilo bolje da je ostao onaj 1,6x1.8... kako bi tek onda spavali?