Ema, 6g.3mj. ne pokazuje nikakvu potrebu da se makne iz naseg kreveta. Cak i spominje strah od nocnih mora (ne znam koji, spava ko top, ne kuzim da bas ima nocne more).

Nama (MM i meni) je to ok, ne smeta nam, ne vidimo nikakve patologije u tome, ali sve cesce nailazimo na jako ruzne i agresivne stavove prema tome - jer ljudi svasta pitaju pa nekad ubodu i ovo pitanje, gdje spava, a Ema se ne ustrucava reci jer je nikad nismo ucili da to skriva niti aludirali da bi to zajednicko spavanje moglo biti nesto lose.

U biti, malo me strah lijecnickog pregleda za skolu, ocekujem to pitanje, jer nam se zalomilo i kod skolske psihologice i bilo je dramaticno....