Da to nije normalno, da nase dijete osjeca da nas brak ne stima i da se postavlja kao ljepilo medju nama (tada nas je, mene i MMa, vidjela prvi put i jedino sto je cula je od mene - mame, da se dijete ne veseli bas odlasku u skolu i da mi se cini da je zrela u svim aspektima za skolu, samo da emotivno nije), da je moram na silu maknuti pa taman se derala par noci, da joj nista od toga nece biti (od deranja, a na moju opasku da ne zelim da osamostaljenje iz obiteljskog kreveta povezuje s traumom).
Dijete ni jednom nije vidjela.