BB nemam pojma kakva je tvoja situacija ali ti mogu reci o svojoj .Spavanje mog sina sa nama definitivno se ne uklapa u teoriju psihologice.
MM i ja smo jako emotivno i fizicki povezani a isto tako i nas sin sa nama.
I mislim da je jedini razlog tome da on dolazi u nas krevet bas onaj koji je on rekao..a to je da mu je gust se uvalit izmedu nas.....a zasto i ne bi bio?.....budenje ujutro je negdje izmedu raja i pakla.....ma ne bas pakla ali cistilista.Prvo nas pomalo budi MM-ov mobitel sa pjesmom koja nas svih pomalo zivcira,nakon deset minuta ponovo ista pjesma i nakon deset minuta sat a u meduvremenu se jedno od nas troje razbudi i panicno pocima sa tiradom da ce tata opet morat pojesacit do ureda a Duje ce zakasnit u skolu.Doduse tajo je vise puta pjesacio do ureda ali Duje nikad nije zakasnio u skolu.U meduvremenu i pasic pocme trazit da ga pustimo u vrt na piskenje tako da je zapravo svako jutro veselo. 8)
Curke ,moja kucna biblioteka je puna knjiga o djecjoj psihologiji,odgoju djece,prehrani,trudnoci,porodu....sve sam ih progutala a u stvarnosti sam malo toga nasla korisnim.Puno vise mi je pomoglo ucenje iz vlastitog iskustva(ne samo kad govorim o roditeljstvu) i izmjena iskustava sa drugim ljudima.Ovim sto sam napisala ne zelim umanjit vrijednost naucnih savjeta ali moja osnovna misao vodilja je da smo mi svi razliciti i da su nasa djeca razlicita i nasi prijatelji i nasa rodbina i da se vrlo malo toga moze ukalupit u nekakav statisticki stereotip.