Ja sam bila zadovoljna sa Merkurom. Slažem se s onim kakav si ti prema njima takvi su i oni prema tebi. Ja sam čekala 10 sati u boksu, obilazili su me svaki čas, sestre, doktori, curice na praksi..., zatim su me poslali na carski (pitali su me želim li carski ili želim čekati još 10-15 sati na prave trudove - nije pomogao ni gel, ni drip, a plodna voda iscurila, pa sam pitala doktora što on misli i tako...). Svi su bili ljubazni i na intenzivoj, barem prema meni. Boli za poluditi neko vrijeme, onda prođe i gotovo. Bila je jedna cura koja je cijelo vrijeme imala uključen mobitel koji je drndao i drndao svaki čas, mislila sam poluditi, pa joj je sestra rekla da intenzivna nije mjesto za to i hvala joj na tome, da je to potrajalo još malo ja bih valjda ustala i zabila joj mobitel u glavu! Jedna druga je cijelo vrijeme kukala da joj daju vodu (ništa se ne smije piti dva sata nakon operacije) i bila je stvarno iritantna i drska, svašta je govorila sestri, tražila da joj dovedu doktora jer ona ga zna i on će joj dati vode, ma ne znam gdje rastu takvi ljudi! Uglavnom najviše su me živcirale druge rodilje! Na intenzivnoj me obišla i dr Debauer koja ne porodila. Bebu su mi donijeli samo da ju vidim i malo pomazim, ali bila sam tako omamljena da stvarno nije bila dobra ideja ostaviti je sa mnom. Bila je gužva pa su nas već drugi dan smjestili na odjel babinjača. Sve su sestre bile super osim jedne. Jedna druga sestra mi je pokazala kako da se što bezbolnije nakašljem , a drugi dan kad su nam skinuli kateter rekla je da zovemo pomoć kad ustajemo do wc-a. Ova neljubazna sestra je tu pomoć iskazala stojeći na ulazu u sobu i govoreći, sad se primi za držač, jednu nogu, drugu... svašta. Na odjelu je beba bila sa mnom cijelo vrijeme, samo smo sve mi u sobi tražili da ih odnesu u dječju sobu od ponoći do pet u jutro. Vraćale su se gladne, nisu ih hranili na bočicu. Što se tiče dojenja, bile su mi velika pomoć, nije baš išlo od prve, pa sam u očaju treći dan tražila bočicu, sestra provjerila jel ima mlijeka i pomagala dok nije upalilo.
Što se tiče spavaćica, ja sam spakirala svoje ali mi je bilo puno jednostavnije koristiti njihove zbog onog silnog krvarenja, a i uznojiš se ležeći u krevetu na onim madracima, presvlačile smo se par puta. Tražile smo sestru nove spavaćice i uvijek su nam ih donijele. Imala sam svoje šlape.
Otpuštena sam nakon ukupno 5 dana, jedva sam dočekala, ali nisam bila nezadovoljna "uslugom".
Btw, kad sam išla vaditi šavove ispalo je da su se već dosta raspali (resorbirali) pa su ih ostavili.