U Merkuru sam rodila u ljeto 2005. Kako je bila rizična trudnoća, morala sam tamo ležati 2 mjeseca. U to vrijeme sam, vjerujte mi, upoznala situaciju u rodilištu. Ne znam je li se što promjenilo u ove dvije godine što se tiče smještaja, ali onda su uvjeti bili katastrofalni. Čudim se da se nije dogodila neka teška zaraza širih razmjera. U početku sam bila smještena u sobe neposredno nasuprot rađaonice. U sobi nas 5-6, uvijek krcato, pomiješane mi na čuvanju i one koje su tek rodile, čistačice dolazile jednom dnevno da istom krpom obriše bez problema pod, i noćne ormariće (1x u 2 tjedna), i krevete. Higijena nula. Zamislite, ljeto, znojimo se, a kreveti se presvlače jednom u 2 tjedna. A WC, to je posebna priča. Nas desetak i sve koje su bile na pripremi za porod(klizma) na 2 Wc iz pretpotopnog vremena. Da ne govorim o krikovima i urlicima koje smo slušale cijele dane, a pogotovo noći. Zamislite, mi koje tek moramo roditi. Sestre su uglavnom bile ljubazne, ali neke su se znale izvikati na nas, da ne govorim koliko puta sam ih morala podsjećati da moram dobiti lijekove, za infuziju sam se sama morala brinuti, a kada bi iscurila dobro smo morale promisliti koja je sestra dežurna i hoće li vikati na nas (Zorica je ovdje bila the worst). Naravno, svaka čast velikoj većini sestara (posebici Marini)Ja znam da su preopterećene, potplaćene, da ih je premalo, ali ipak nismo ni bile krive što smo završile tamo. Da ne duljim, na carskom sam u sali pobrala bakteriju zbog koje mi rana nije zarasla 2 mjeseca. Ja i još njih puno koje smo rađale na carski taj tjedan u Merkuru.