Moj M. ima, po mom mišljenju, odličan zimski kaputić. Crni, pravi muški, sa kapuljačom, puno džepova, topli, od umjetne kože, tako da se lako održava, a to je potrebno kod M. koji je uvijek na podu, stablu itd. Stvarno je kvalitetan, ubila sam se prošle godine dok sam ga našla. Nije bio ni jeftin.
E, ali to je moje mišljenje. M. misli da je odvratan, predugačak, ženski, predebeli, da u njemu izgleda "kao budala". Mrzi ga iz dubine duše. Ovih dana kad je bilo toplo, veselo je išao u vrtić u traper jaknici, ali danas je kiša i hladno i opet je došao na red "taj odvratni, glupi kaput". Svako jutro kad mu moram odjenuti taj kaput, imamo scenu. Ja sam već pokušala iznijeti svu argumentaciju u prilog kaputića, ali ne vrijedi, njemu je odvratan. Već sam bila na rubu da odemo u dućan i kupimo drugi, ali to mi se čini nekako "kruha preko pogače". Mislim, da bacim,odličan kaput i kupujem drugi? A s druge strane, razumijem da mu se ne sviđa i da se u njemu loše osjeća.
Dakle, što biste vi napravili?




Odgovori s citatom
rvo bih porazgovarala s njim zašto mu se ne sviđa i ako mu je fakat takva drama obući ga probala bih se dogovoriti s njim da kupite novi koji si on izabere (naravno uz tvoj blagoslov), ali bi se zauzvrat odrekao kupovanja sitnica (slatkiša, sitnih igračaka i sl.) za neko (dogovoreno) vrijeme. A ovaj kaput bi zajedno s njim otišla pokloniti u neki dječji dom ili sl. uz razgovor o djeci koja nemaju nikakav kaput. mislim da bi to bio ok kompromis uz neku pouku.
, ali socijalizacija cini svoje. :/
