Osjećam se kao...

[marena]

... da sam loša mama. Zašto? Pa jer sam ostavila bolesnu kćerkicu doma koja me molila da ostanem s njom , a ja sam otišla na posao jer sam u toj firmi tek 2 mj. i na probnom sam roku i strah me da ne zabrljam nešto što bise moglo protumačiti kao da me nije briga za posao. Trebam taj posao jer je dobro plaćen i moram raditi. Ali mama u meni plače i već mi je sve koma, a tek je prošlo 9. Ona je doma sa tatom i idu u doktora u 13.30, ali nisam s njom i bojim se da misli da sam je opet ostavila. Kažem opet jer sam bila doma s njom skoro 2 ipo god. i onda smo se preselili i ja sam počela raditi, a ona je počela ići u vrtić i sve to nekako klapa (brzo se adaptirala) mada je već 3 mj. svako malo bolesna, ali radi mi neke male inate i kao da me kažnjava na svoj dječji način što više nismo skupa cijeli dan... MM kaže da preuveličavam situaciju i da ću napraviti od nje mimozu. Dajte par riječi da se ne osjećam ko zadnje g.... na svijetu.

[tanja_b]

Znam taj osjećaj.
I ja sam prošle zime ostavila bolesno dijete doma s tatom jer sam morala nesposobnom šefu pisati prijavu projekta (što je njegov posao, ali on je sve prevalio na mene). Bila sam očajno ljuta, ali na kraju je sve dobro prošlo - Andrej je sasvim dobro funkcionirao i s tatom.
Drži se! I ozdravite što prije!

[Dijana]

Hm, pa nisi je ostavila s nekim tko joj nije blizak. Ostala je s tatom.
Nemoj se gristi.
Da sam ja popustila svaki put kad me moja kćer molila da ostanem kući s njom (odnosno da ne ide u vrtić), bila bi i ja davno bez posla. A isto joj je u vrtiću super. Znam ja da bi ona ipak najradije bila kući sa mnom, ali kad dođe u vrtić, bude joj i tamo lijepo.

Lijepo joj nadoknadi kad dođeš kući i bit će sve ok.

[TinnaZ]

jeste teško je, i njoj je teško ... ne radi to jer je mimoza, samo voli svoju mamu.
Međutim u ovom svijetu moramo raditi da bismo imali od čega živjeti, i moramo naći načina da i djeca i roditelji prihvate ovakve situacije.
Tata je s njom, znači nije sama, vremenom će se naviknuti da je i on dobra teta čuvalica.

[mamaineven]

Joj, znam kak ti je. I ja sam malog ostavila doma s temperaturom, s bakom i jadno se osječam. A još sutra idem na službeni put dva dana! Sad sam zvala baku i čujem ga da vrišti, smije se i malo je lakše al sam fakat živčana i najrađe bi bila doma! Drži se!

[Poslid]

Ja se tak osjećam 3/4 radnog vremana.

[yasmin]

Nisi jedina...

[marena]

Sada sam zvala i ribica spava, pa mi je lakše jer bar znam da će se napokon odmoriti (noćas je jako slabo spaval).
Još sam došla suznih očiju na posao, a radim sa 2 žene i 5 muškaraca i gledaju me kao kretena!!!
Moje kolegice nemaju djece, jedna ima 43 god., a druga 30. god., a od muških samo 1 ima malo dijete. Njih dvije su mi se jučer smijale kad sam u 16.00 pokušavala otići sa posla,a šef me ispred njih gnjavio da mu iskopiram još "samo nešto". Jedva čekam da mi prođe ovaj dan...

[kloklo]

jeste teško je, i njoj je teško ... ne radi to jer je mimoza, samo voli svoju mamu.
Međutim u ovom svijetu moramo raditi da bismo imali od čega živjeti, i moramo naći načina da i djeca i roditelji prihvate ovakve situacije.
Tata je s njom, znači nije sama, vremenom će se naviknuti da je i on dobra teta čuvalica.

Potpisujem

Jako mi je žao što radiš u tavom okruženju, Marena, pa kako ti se mogu smijati dok si nesretna što ne možeš biti uz bolesno dijete :shock:
Šaljem ti puno dobrih vibrica da sve bude ok