Zar nije najblaže rečeno licemjerno, kod tolikog broja djece u domovima koji tamo provode godine i godine svog života, samo zbog neefikasnosti sustava, pokrenuti kampanju PRVE 3 GODINE SU NAJVAŽNIJE , tzv. poticajnog roditeljstva ( ma što to značilo ), i zasipati javnost ovakvim porukama:

" Loše prve godine vidljive su kasnije u osjećaju nezadovoljstva vlastitim životom, poremećenim odnosima s drugim ljudima, otežanom učenju, poremećajima hranjenja, stopama kriminala, nasilja, ovisnosti i drugih osobnih i društvenih problema. Svima je jasno kako je kasnije puno teže i puno skuplje liječiti takve poremećaje, a rezultati često izostaju..."

To znači da su ta djeca, nakon treće godine provedene izvan obitelji, manje vrijedni, potrebno im je liječenje ?????