Sanja, nažalost, mislim da idealiziraš. Slažem se s tobom, obitelj i prijatelji su najvažniji, ali naša djeca rastu u društvu onakvom kakvo je. Problem ne postoji izravno za tebe, ali postoji zza tvoje dijete. Što ćeš reći kad K. počne izlaziti iz tvog okrilja, kad se svaki njezin lošiji potez prema djeci, u školi itd. počne tumačiti kao posljedica toga što je posvojena? Meni se to događa, da to čujem, a ako ne čujem, čitam u pogledima, kao komentar na dijete koje je pomnije i mnogo bolje odgojeno nego dijete onoga/one koji komentira. Četvero, petoro djece igra istu igru, a samo jedno dijete je apostrofirano i kažnjeno, zašto? A moje dijete je posvojeno s jednom godinom, dakle, imala sam još dosta vremena do te famozne tri. Nitko ne tvrdi, barem tako mislim, da ta rana pažnja i ljubav nije važna. Ja sama znam koliko dugo je mom M. trebalo da prevlada frustracije te prve godine. Utoliko je teže djetetu koje se posvaja kasnije, a još teže onome koje se ne posvaja. Djeci može biti lijepo u domu, ali to nije ni približno obitelji (iako su neka djeca, nažalost, sretnija u domu nego u obitelji). Nije stvar u tome, stvar je u vrijednosti osobe posvojenog djeteta/čovjeka, udomljenog djeteta, djeteta koje živi u domu do odrasle dobi. Ova kampanja se služi slikom curice koja nije dobila dovoljno ljubavi u prve tri godine, pa je osuđena na doživotni nedostatak samopouzdanja. A što će reći oni koji cijeli život slušaju komentare o svom porijeklu? Zar moraš biti loš i nevrijedan zato što nisi bio sretno dijete?

Kao što znaš ja se borim za posvojenje starijeg djeteta. Znaš li koliko sam puta čula pitanje ili primjedbu ne bojim li se navika, iskustva itd. tog djeteta, koje nije bilo pod mojim utjecajem tih prvih godina? Čak i u mojoj obitelji postoji određeni zazor prema tome. On itekako postoji i kod posvojitelja. Sjeti se samo nedavnog primjera jedne naše posvojiteljice koja je rekla da je 8 parova odbilo djevojčicu samo zato jer ima 4 godine.

Ne može svaka kampanja biti univerzalna niti namijenjena svima. Može biti takva kakva je, a da pri tome pazi na neke druge kojima nije namijenjena (i kojima je malo što namijenjeno). Ne može se, odnosno, ne bi se smjelo gaziti preko osjećaja drugih.

I još nešto, ponovno se zalažem za poštovanje prema starijoj djeci, bez obzira jesu li u domu ili u obitelji. Odgoj ne traje tri godine i mnogo toga što se nije dobilo u tri godine može se dati i kasnije. Ja bih bila sretna samo da dobijem tu priliku.