Ima tetu čuvalicu već dvije godine. Do unazad 3 mjeseca je čuvala moje dijete – nikakvi drugi poslovi po kući, znači samo čuvanje djeteta, pripremanje jela za dijete i nju, održavanje osnovne čistoće u stanu (ne čišćenje stana, već čišćenje nereda koje je moja princeza napravila tijekom igranja, jela itd). Bila sam jako zadovoljna, imala sam puno povjerenje u nju. Ništa za prigovoriti! Plaća 2400 kn + prijava (znači plaćam joj doprinose). Plaćen svaki prekovremeni sat, božićnica, uskrsnica, plaćen godišnji odmor.
Prije 3 mjeseca je moja princeza krenula u vrtić i sada se situacija mijenja. Nemam bake pri ruci koje bi uskakale kad mi dijete bude bolesno. Odlučila sam se zadržati dadilju. Rekla sam joj da je zapravo trebam dugoročno, i da može računati na ovaj posao barem još 5 godina. Dogovorili smo se da radi od 8:30-16:30. Od 8:30 do 13:30 čisti i posprema po stanu, zatim ide po moju princezu u vrtić i ostaje doma s njom do 16:30. Kad je dijete bolesno, ili zbog nekog drugog razloga nije u vrtiću, obaveza joj je isključivo bavljenje djetetom (kućanski poslovi su tada isključeni). Plaća 2500 kn, plaćen svaki prekovremeni itd.
Meni se činilo da je to fer aranžman. Imamo stan od 100 kvadrata, novi. Koliko ima čišćenja u takvom stanu? Trebala je svaki dan usisati dnevni boravak, srediti kuhinju, opeglati ako ima i recimo kroz tjedan dana obaviti detaljnije čišćenje cijelog stana (obrisati prašinu, prebrisati podove...). Ja mislim da je uz takav raspored posla održavanje stana od 100 kvadrata posao koji definitivno ne zahtijeva 5 sati dnevno intenzivnog rada. Znači ima vremena i za odmor.
I eto problema: dadilja smatra da je premalo plaćam za to što radi, smeta je što sam tražila da me nazove (s mog telefona doma) na posao da vidim kad je došla, smeta je kad je pitam što je danas radila....rekla je da je psihički maltretiram s takvim pitanjima!!!
E pa ja sam skroz poludjela. Ja ne znam što je čudno u tim mojim zahtjevima? To što tražim da znam kad je osoba koju ja plaćam došla na posao i što je radila taj dan? Pa to isto traže od mene na poslu, a vjerujem i od svakog ostalog. Psihičko maltretiranje? Čujemo se jednom dnevno, max 5 minuta, da se dogovorimo što treba napraviti taj dan. Kad dođem doma vidimo se na 10 minuta i ne pitam ju svaki dan što je radila. Tijekom dana, kad mene nema doma, može zapravo raditi što želi.
Cijelo vrijeme sam živjela u uvjerenju kako sam dadilji dale dobre uvjete, kako sam fer prema njoj. Tijekom našeg jučerašnjeg razgovora rekla mi je da je ja ucjenjujem, da ona ništa ne može reći, da mora pristati na sve moje uvjete, da jel ja znam koliko koštaju takve usluge inače....
I što sad napraviti? Sve da ostanem trudna ovog trena, meni full time dadilja treba tek za godinu i 9 mjeseci. Prije toga mi treba netko tko će mi srediti stan i otići ranije po dijete u vrtić.
Cure moje, na sto sam muka. Otpustiti je? Tražiti nekog novog? Pristati na povećanje plaće i ništa ne pitati?
Mislite li da stvarno to što tražim košta više od ovog što joj ja trenutno plaćam?
Ja sam skroz razočarana, i zapravo se osjećam da ona u ovom trenutku ucjenjuje mene.