Voljela bih iskustva iz prve ruke.
Za mjesec dana idem na vađenje mandula (opća anestezija) pa sam se počela raspitivati na što se sve moram pripremiti i sad na internetu nailazim na priče da je buđenje iz narkoze grozan osjećaj. :? O čemu se radi?
 |
|||
|
|
|||
kako izgleda buđenje iz narkoze?
Voljela bih iskustva iz prve ruke.
Za mjesec dana idem na vađenje mandula (opća anestezija) pa sam se počela raspitivati na što se sve moram pripremiti i sad na internetu nailazim na priče da je buđenje iz narkoze grozan osjećaj. :? O čemu se radi?
mommy, zašto ideš na opću?
mm je lani izvadio mandule pod lokalnom, veli da nije baš ugodno ali preživi se.
(kako ćeš riješiti analgetike i cicu?)
Osjecaj je bio kao da se budim iz dubokog sna. Prvo sam otvorila oci, i skoro pa nista nisam vidjela, pa sam opet pala u kratki san, pa sam opet progledala, slike su bile mutne, nakon par minuta pocelo mi se razbistrivati pred ocima, i malo po malo dosla sam u stanje svijesti.
meni jest bio grozan osjecaj, ali moja opca je bila pred 15 godina, mozda se ne koriste isti lijekovi i mozda ne treba za svaku operaciju jednaka "dubina" sna (joj, ovo lupam vjerojatno gluposti)
cijeli dan sam bila u nekom bunilu, svjesna tog osjecaja nepotpune budnosti i nepotpune prisutnosti, mislila sam da cu cijeli zivot ostati u takvom stanju (kao kad mislite da vam nikad vise nece proci mucnina). sutradan skroz svoja.
Meni to buđenje nije bilo tako strašno (operacija žuči prošle godine), onak ko da se budim iz dubokog sna, prvo sam čula neke glasove u daljini, a onda sve bliže i onda sam se skroz probudila, no gore mi je bilo to što sam mogla bit budna svega par minuta pa bi opet zaspala i tak skoro cijeli dan, s tim da sam ja jako teško podnijela narkozu i bilo mi je grozno zlo.
Idem na opću jer ovaj liječnik ne želi raditi to s lokalnom, a i meni je to OK.
Analgetici i cicanje... Da citiram kolegicu Scarlett: mislit ću o tome sutra.
AA je OK bez cicanja ako ga se zabavlja pa će MM provoditi puuuno quality time sa sinom prvih tjedan dana nakon operacije.
Ivarice, ja isto mislim da se sada koriste drugi lijekovi i da nije ista anestezija za sve operacije (sad i ja lupetam)
sigurno nije ista dubina anestezije za operaciju koja traje 15 min i onu od 2 h.
mommy, za analgetike te pitam jer je mm tjedan dana bio u komi, na nekim konjskim voltarenima i još ga je jako boljelo. idućih tjedan-dva ga je boljelo, ali manje. ok, on je osjetljivi muškić, to uzmi u obzir... i ne želim te plašiti, nego da znaš što očekivati.
čaj od kadulje ti je dobar za dezinfekciju nakon operacije. sretno
Već sam se pripremila na strašne bolove tjedan dana, a ohrabruju me cure da su tako smršavile i do 6kg
A opet si mislim - ne može mi biti puno gore od dvije gnojne upale dojke + ručno izdajanje. Ako sam to preživjela bez analgetika...
I da, kadulja već čeka
joj, stvarno...
pa još ako si iskusila i čari epiziotomije... :/
dečki neka kuhaju kadulju i juhice i paze te, pa još ako budu mogli često u šetnju da AA zaboravi ciku a ti se odmoriš... bit će sve ok.
ja sam plakala budeći se, ne znam zašto
ja sam zadnji puta bila pod opcom prije sest mjeseci- stricek medicinski me zdrmucao, otvorila oci, protegnula se i -budna ko pticica.
prije toga sam imala jednu prije cca tri godine- i tad su me probudili,al sam ih odmah pitala mogu li jos malo sad spavati- rekli su da mogu pa sam odvalila jos jedno cetiri sata.
zahvati su trajali podjednako dugo (oko sat vremena), s tim je sto ovaj zadnji bio kod privatnika, a prvi u bolnici- tak da i ja pomalo sumnjam u to da ima razlicitih opcih
Ja ću operirati kod privatnika - nadam se da i on ima tu narkozu di te samo protresu i ti se probudiš...
Epi nisam imala, ali sam bila šivana.
Roko_mama, zlo ti je bilo nakon buđenja ili dok si dobivala narkozu? Koliko dugo?
Može, može.. :shock:mommy_plesačica prvotno napisa
ja sam bila 5 puta pod opstom i svaki put je bilo razlicito...
od povracanja i mucnine do laganog budjenja...
niti jedna mi nije ulijepom sjecanju ali sam ziva i fakat nije tako strasno
imaj malo opstimizma, bice to ok
malo ot, a zašto želiš platiti tonzilektomiju ? :?Ja ću operirati kod privatnika - nadam se da i on ima tu narkozu di te samo protresu i ti se probudiš...
Epi nisam imala, ali sam bila šivana.
Roko_mama, zlo ti je bilo nakon buđenja ili dok si dobivala narkozu? Koliko dugo?
ma nije to uopce strasno, ja sam se 2 puta budila (operacija slijepog crijeva i carski)-bas kao da se budis iz dubokog sna, bez ikakve neugode, icega. ali o bolovima koji su me docekali iza necu ni pricati (pazi, stvar je u rezu sta su mi ga napravili a ne anesteziji kao takvoj). jedino sta san bila straasno pospana cijeli dan i noc iza toga. zato, nemas STA brinuti
ja sam u zivotu bila 3 puta pod opcom, dvije laparoskopije i carski.
Poslije laparoskopija sam se lijepo budila, a osjecaj ono "ja bih jos malo spavala". Apsolutno Ok.
poslije carskog..koma, ali ne mucnine nego bol od reza sto ti nista ne znaci. I niski tlak, pa se tri dana nisam mogla dignuti (90/50)
ja vibraaaam da bude sve 5
Najprije su me par puta ošamarili, jer se nisam budila. Samo sam promrmljala da želim spavati, onda su me pustili. Spavala sam pola dana. Kad sam se razbudila, nije bilo ni mučnine, ni povraćanja, ni prevelikih bolova (srednje ozbiljna operacija tumora na dojci). Sve 5.
ja sam primala par puta opcu i uzasno mi je, jednostavno jako tesko podnosim anesteziju....bude mi jako zlo i povracam i jedva dodjem k sebi...
najgore mi je bilo nakon operacije stitnjace, nakon budjenja, stalno sam povracala a zamislite povracanje s rezom na vratu, uzas...
no, ne zelim te plasitit, ne dogadja se cesto da ljudim tesko pada anestezija...
Ja se sjecam svoje operacije mandula (koju su mi btw radili bez razloga...)... klinka kojoj je sve bilo smijesno, a ne mozes se smijati i promatras se u ogledalu kako se ne mozes smijati i izvodis cudne face i onda ti jos smjesnije. Ah...
A sjecam se i opce anestezije za to ili nesto drugo (dosta su me s tim filali, zato sam "ovakva")... dolazile su mi zute tocke i mislila sam da cu se ugusiti, zgrabila sam ruku anesteziologa i maknula "maskicu" kojom me omamljuje. Brijala sam s tim tockama dok su me operirali. Nije bilo lose.
A na tvoje pitanje ne znam odgovor. Ne sjecam se tog dijela.
Meni je svaki puta buđenje bilo dosta gadno, vikala sam (i vikali su na mene), najgore nakon laparoskopije. I ja mislim da ima različitih vrsta i različitih jačina anestezije.
Kao klinka su mi vadili mandule i od tada se sjećam samo bolova od vađenja, samog buđenja se ne sjećem kao nečeg lošeg.
Ali zato sada kad sam bila, buđenje mi je bilo najgore od svega. Nisam povraćala niti imala mučnine ali mi je u glavi bio kaos i totalni napad panike Zabrijala sam da im "odlazim" a oni me oživljavaju. Pokušavala sam im nekako dati do znanja da sam živa ali nisam se mogla niti pomaknuti, niti ništa reći, niti otvoriti oči. Prvo što sam osjetila kad sam počela dolaziti k sebi su jaki bolovi. Cijeli taj dan sam dremuckala i bila slabašna. I meni je tlak jako pao, 90/47.
Sva sreća da se čovjek fizički jako brzo oporavlja, a i sjećanje na buđenje jako brzo blijedi
MP, imala sam opću 2 puta u životu (ili tri? Dvaput se sjećam - 1997. i nakon poroda) i meni je to super osjećaj (ali imaj na umu da ti to govori osoba kojoj su se svojedobno sviđale droZe
Luna, i meni je u onih par sekundi prije nego sam zaspala osjećaj bio super. ča sam i rekla anesteziologici "kak' je ovo super, kao da sam zdroksana", na što se ona nasmijala. Nakon toga mrak. Ali buđenje je ono što je meni bilo koma.
Po priči moje mame, nije ništa strašno, samo što se tog prvog dana buđenja uglavnom ničeg kao ne sjećaš.
Nego još nešto meni je najgore to što oni uopće ne testiraju je li ti odgovara određena anestezija samo te usmeno pitaju tipa je si li alergičan na ovo ili ono (bar u našoj bolnici), a kako ćeš znat, ako nisi nikad to nešto probao, npr.moja mama je imala problem s buđenjem, tj. počela se buditi, ali nije mogla samostalno disati jer joj se nije razgradio jedan od tih lijekova koji miču samostalno upravljanje disanjem, sva sreća da su vidjeli pa su je opet uspavali, vratili na respirator i čekali da se to razgradi. U svakom sl. naknadno je napravila test i otkriveno je da ima KOLINESTERAZU (nedostatak nekih enzimi koji razgrađuje kratkodjelujuće mišićne relaksanse koji se daju unutar anestezije) i kako je to nasljedno i ja i brat smo se morali ići testirati i npr. normalno je da imaš u krvi 4000 tih enzima, a ja ih imam 1500 što znači da neki od tih anestetika ja razgrađujem 2 sata dok je uobičajno 10 minuta, tako da to moram spomenuti ako budem išla na kakvu operaciju, inače to se provjeri običnim vađenjem krvi.
Interesantno je da i mamine dvije sestre su imale isti problem s anestezijom (jedna od njih samo u našem gradu, u Zagrebu je sve bilo za 5 svaki put, a operirala se sigurno jedno 10 puta) i nitko im nikad nije rekao da odu vadit krv da provjere je li to od ovoga što sam navela, ovaj mamin liječnik je bio savjestan i upozorio nas na to radi naslijednosti na djecu.
Htjedoh to napisati da znate ako je netko u vašoj obitelji imao problema s aestezijom, onda se može provjeriti u čemu je stvar putem krvi, a ne samo usmenim ispitivanjem i nagađanjem kako to rade da bi uštedili malo.
Mommy, a ti se obružaj se doma čokolinom i ostalom tekućom hranom, za prvih par dana
Ne znam, meni je buđenja oba puta bilo isto kao kad se budim iz sna. No, čini mi se da je tu jaaaaaako bitno koliko je dobar anesteziolog i da do nuspojava navedenih na ovom topicu dolazi kod prevelike doze anestezije...
zavisi i od vrste anestezije.
nakon kiretaze sam mogla trcat, ali nakon operacije stitne zlijezde jedva sam dosla sebi :shock:
ja ne znam kod odraslih, ali isa je recimo, super podnio anesteziju.Sat nakon operacije bio je skroz onaj stari
sve u svemu, držim fige da sve prođe u najboljem redu
Isto ovako, s razlikom sto sam ja mogla malo otvoriti oci, ali nisam mogla nista reci. Gusila sam se i mislila da sam gotova, a nisam im nista mogla reci...koma.
Steta da sam ih izvadila kao djete inace bi sad odma isla vaditi da smrsamVeć sam se pripremila na strašne bolove tjedan dana, a ohrabruju me cure da su tako smršavile i do 6kg
meni je najgora ona apaurin injekcija ili kaj ti vec daju prije 'za hrabrost'-
oba puta mi se razvezala jezicina, prvi put sam se cerekala ko ludjakinja ( i kolegica iz bolesnicke sobe koja je isto to dobila skup sa mnom), cak sam ispitivala neku sestru za kog je glasala na izborima, ma ono- uzas jedan.
nakon drugog puta sam rekla da- ako ce me slucajno opet zadesit ta 'injekcija hrabrosti'- prije toga molim da mi zavezu krpu oko usta kako se ne bi dodatno blamirala
Ja sam opću podnijela super, nakon buđenja bila sam užasno pospana, kao kad vas nenaspavanu probude u dva ujutro. Nikakve mučnine, neugodni osjećaji, ništa.
Marko je već druga priča, on se budio uz krikove i cijeli u bunilu. Užas.
Ja sam se kad sam imala 15 godina najviše bojala da ću dok se budem budila reći 'Volim vas doktore Pasini'
Dakle, jako različita iskustva :/ Nadam se da neću povraćati, taj dio mi se najmanje sviđa.
Nije da izgaram od želje, ali iskustvo mi pokazuje da je uvijek bolji tretman kod privatnika, da me neće "odraditi" kao na tvorničkoj traci, da su manje šanse da se nakon odstranjivanja mandula probudim bez noge itd. Osim toga, isti dan idem doma, što mi je jako važno i doktor mi dolazi doma u kućne posjete prvih 10-ak dana.
mima
Ja sam se probudila bez problema, odmah bila bistra, čista, i odmah počela pričati s curom do sebe koja je operirana 2 sata prije mene (obje hitne lapice zbog EU), ona je bila u komi, mučnina, povraćala, ja zvala sestre da joj dođu pomoći. Sve je to, kako je govorila moja profesorica iz ONO i DSZ, indUvUdualno.
Da, TO bi bilo gore i od povraćanja
prvih sat- dva nakon što sam se probudila nisam baš bila svjesna svega oko sebe (sve sam čula ali je "prolazilo" kroz mene) - ponekad poželim da se vrati taj osjećaj
Ja kao što sam rekla užasno teško podnosim anesteziju. Povraćala sam nakon što sam se probudila i to od 2 popodne do pola 11 navečer, jadne sestre više nisu znale što bi samnom, bojale su se da mi ne popucaju šavovi, nikakve inekcije nisu pomagale, a one su bile predivne, super su se brinule. Ali kao što kažu cure vjerojatno ovisi i o vrsti anestezije.
I točno je ovo da kad ti daju narkozu, prije nego što zaspiš da svašta blebećeš jer si ko nadrogiran.
Vibriram da sve prođe super
Nisam čitala kaj su curke gore napisale...ali ..na svojoj jedinoj operaciji, dobila sam opću, utonula sam u san iz krajnje budnog stanja...probudili su me odmah nakon operacije. Kad su me probudili, bila sam ful budna. Nije mi bilo zlo, ništa (bila sam na tašte). Bila sam otupuštena isti dan nakon operacije (cca 5 sati).
Nije mi bilo zlo, niti loše. Ništa.
Jedina stvar..tako sam se doooobrooo naspavala u narednih 36 sati! Fantastičan san bez snova. Kad sam se probudila, bila sam ko curica!
Ja sam se nakon operacije slijepog crijeva probudila bez povraćanja, samo me šav bolio
Primila sam opću anesteziju odmah nakon poroda zbog atonije maternice. Buđenje je bilo, skroz, OK. Najprije sam čula pitanja "kako se zovete?", "koji datum ste rođeni?", "sjećate se da ste rodili?"...Čini mi se da me dr.lupkao po obrazima. A ja sam odgovarala kao u školi
Nije mi bilo zlo iako sam za vrijeme poroda pijuckala vodu.
Točnije, ne bi mi bilo zlo da nisam, uporno, tražila vode "dajte mi bar gut vode", "bit će vam zlo", "ma, samo, gut"..I popila gut, odmah nakon operacije i povratila nakon kratkog vremena...
Ali sve 5.
Ništa strašno.
Sretno!
P.S-možda ovisi o anestetiku koji ti daju. Meni su dale, nešto, u venu i nakon toga su mistavili "masku", ali to su mi, naknadno, rekli jer sam nakon uboda igle, nakon par sekundi, zaspala.
Imala sam opću anesteziju i kod privatnika i u bolnici. Nije bilo neke veće razlike, oba mi je puta bilo strašno hladno kad sam se probudila, kod privatnika sam i povraćala, a u bolnici sam poslije laparoskopije ostala bez glasa radi cijevi u grlu, no to sve stvarno nije ništa strašno.
Rodila na carski-opća anestezija i ja se uopće ne sjećam kako sam se probudila... ničeg se ne sjećam... ono što sam uspjela ''uhvatit'' je neki glas u magli koji mi govori da sam rodila zdravog sina nakon čega sam počela plakati i nisam prestajala ni dok sam vidjela muža, smirila sam se tek u sobi (inače nisam plačipiz*a da se ZNA
Ja sam bila pod totalnom kod punkcije,to traje cca 10 min.,probudili su me normalno,jedino što sam cijeli taj dan bila pospana...tak da sam njonjala;drugi dan sve 5.
Mislim da operacija mandula isto ne traje dugo tako da bi trebalo biti sve ok.
Sretno
Prije godinu i pol sam izvadila mandule u općoj anesteziji. U Vž to više ne rade u lokalnoj, navodno je oporavak bio teži kad se radilo pod lokalnom. Iz narkoze sam se probudila pola sata nakon završetka zahvata. Budila sam se dvaput: prvi put sam tražila da mi pokažu te moje mandule :shock: , toga se sjećam, ali sam opet zaspala. Nakon 15 minuta sam se zapravo probudila. Bilo mi je ok, jedino sam bila užasno žedna.
Što se tiče oporavka, nije bilo ni kapi krvi poslije (doktor je nekako "spalio" završetke pa nije krvarilo), bolilo me dobra 3 tjedna, pila sam Panadol baby sirup jer nisam mogla progutati tablete.
RE:
Ja sam imala tu neku "kratku" opcu za zahvat na dojci i osjecala sam se kao da sam se probudila ujutro.
Ince moras nakon te lezati 1 noc u bolnici, ali ja sam trazila da idem doma, pa su me pustili nakon 2h, s tim da je doktor trazio da hodam po hodniku ravno pred njim. To mi jedva uspjelo, ali cim se okrenuo, skoro sam se skljokala. Vrtilo mi se jos iduci dan.
Moje iskustvo nije traumaticno.
Imala sam carski rez. Secam se da je u operacionoj sali bilo jako hladno i da sam imala nevidjenu tremu. Anesteziolog je neprestano pricao sa mnom, i bas mi je ulivao poverenje jer je govorio sta cce mi dati u venu , pa sta ce biti dalje i kako cu se osecati... E, onda su mi stavili onu "masku" na lice koja je imala nekako miris kao cessnjak :/ Pomisljala sam da se pre mene mozda operisao neki starac i da su zaboravili da je promene.
Budjenje: secam se da sam cula ljude oko sebe i da sam bila svesna da sam na operacionom stolu. Ja sam mislila tj sanjala da je operacija u toku i sve sam kao htela da im kazem da sam budna i da anestezija vise ne deluje i da dodaju jos. I posle nekog vremena cula sam kako me dozivaju al jednostavno nisam mogla da otvorim oci, niti da pomerim glavu. Na kraju posle silnog dozivanja bilo je ko u americkim filmovima, kad kazu operisanom da podigne ruku ako ista cuje. I onda su svi rekli "evo je, vodite je gore" 8) Secam se da je i mm bio tu negde, ali meni je jako tesko bilo da otvorim oci, jer sam samo siluete videla i jako mi se spavalo. REkli su mi da je beba dobro i pricali koliko je tezak...Ja sam samo 100x ponavljala pricu o nekakvoj beloj kesi koju mm treba poneti kuci. Kada su me doveli na intenzivnu negu, nekih sat-dva (koliko sam zapravo bila u stanju da odredim taj interval?) sam sve oko sebe videla duplo.
Nisam povracala. Jedino mi je pritisak otisao dole.
Sve u svemu, ok je.
Budi spremna na to da ces nakon operacije zbog anestezije dan dva imati nagon da kasljes.
Eto, nije bauk. Sta se mora-mora se.
za emisiju sasvim obicni ljudi traze osobu koja je u odrasloj dobi operirala krajnike, pliz javite se na pp.
snimanje je za dva tjedna, pitanja cete dogovoriti unaprijed
Ja sam opću tako - tako podnijela. Sjećam se samo da sam se odjednom probudila u bolničkoj sobi. Prije toga ne sjećam se ničega, iako su mi rekli da sam i tada bila budna. Nažalost, od anestezije se dosta često povraća tako da sam imala i tih problema. Sve u svemu, nije baš vrijedno prisjećanja!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom