Zašto lanene sjemenke nisu dobre?
Dobre su za žene, ali ne i za mušku populaciju - imaju sastojke koji djeluju kao ženski hormoni (to sam zapamtila, ali ne i detalje, morala bih pretražiti po internetu).
Mojoj djeci je dijagnosticiran ADHD kad većina ljudi još nije znala niti da postoji. Ljudi su mislili da su preživi, zločeti. Kako se vrijeme promijenilo. Meni je stručnjakinja rekla da im nabavim psa. I stvarno je pomoglo. pokušajte
Sad vidim da upravo (18.20) kreće emisija 8. kat na 1. programu HRT-a. Tema je ADHD.
Bit će ti na web-u HRT-a (emisije na zahtjev), iako, moram priznati, ništa novo i spektakularno (niti je emisija, uostalom, tog tipa).
Gotovo ništa o najvažnijem: ranom prepoznavanju i intervenciji, nužnoj (samo)edukaciji roditelja, o pripremi za školu (a svi naglašavaju kako je škola os oko koje se problemi vrte), o preveniranju i anticipaciji problema. Svima prvih par školskih godina prolazi u kaosu (M. Fereku prve 22 godine , jako je simpa), a ne mora baš uvijek tako biti.
Evo još jedan dobar rad o ADHD-u
[DOC] ADHD – multimodalni pristup
hrcak.srce.hr/file/46561
Svakako bi trebala potražiti stručnu pomoć, jel simptom ADHD može se razviti kao izoliran, ali također dolazi i kao samo jedan od simptoma drugih poremećaja ponašanja!! O tome će ti detaljnije obijasniti stručni ljudi koji se time bave ,a l smatram da svaki mali problem kasnije preraste u veliki ako ga se zanemari ( a meni se iskreno ćini da ti imaš problem )!! Na erfu imaju dobar dijagnostički tim koji će ti dati odgovore na mnoga pitanja i usmjeriti te kako dalje raditi s takvim tipom djeteta!!
Nikakve tablete i sl...mislim da je najteže roditeljima djece s ADHD-om. Moje je također svašta izvodio i izvodi, ali...DOSLJEDNOST i UOBIČAJENE RUTINE dakle hranjenje i lijeganjeu isto vrijeme mogu pomoći. PAziti na prehranu, nema čokolade, cole i ostalog smeća. Puno Esprica - omega masnih kiselina koje pomažu koncetraciji itd...nije lako al se mora moći
I još jedna jako bitna stvar: što manje ili nikako gledai TV, igrice, PC itd...u malim količinama i odabrane, dobre emisije ...
lijepa emisija o adhd-u, 14.4.2014.
http://www.hrt.hr/enz/svaki-dan-dobar-dan/
Imaju li djeca s ADHD-om uredan nalaz EEG-a i MR mozga? Moze li se to uopce dovoditi u vezu?
Idnom, pretpostavljam da rade EEG i magnet jako maloj djeci da iskljuce druge moguce poremecaje koji su vidljivi pretragama , jer u jako ranoj dobi ne mogu dobro vidjeti iz drugih ( psiholoskih) testova .
Na magnetnoj slici se mogu vidjeti velike morfološke promjene, ali ako postoje, ali onda je hiperaktivnost sekundarni slučaj i ne mora biti povezan uopće.
Na eeg-u se hiperaktivnost može primjetiti u vidu povećanih faza beta valova. Jer hiperaktivci doslovno "rade na drugoj frekvenciji".
Ali dijete može imati adhd uz oba uredna nalaza.
Posljednje uređivanje od sweety : 11.06.2014. at 09:47
Ima li netko iskustva sa Poliklinikom Kocijan Hercigonja? Da li je potrebno tražiti drugo mišljenje za postavljanje dijagnoze ADHDa? Ima li netko iskustvo i da li zna nešto o točnosti T.O.V.A. testiranja?
Hvala na odgovorima. Dijete ima 9 godina. Sa 9 mj. je imala febrelne konvulzije i postoji mogućnost da je zbog toga došlo i do oštećenja mozga jer je imala konv. noću i ne zna se koliko je bila bez kisika. Do sada je pratim i sumnjam na poremećaj pažnje, ali ne vjerujem našim dr. jer u mom gradu sve pripisuju hiperaktivnosti i nisu stručni za to. Dijete mi je imalo i jedan karakteristični epileptični napad prije 1,5 godinu (znači imala je 8 god) i nitko joj nije napravio pretrage, niti eeg ni ništa. Njezin liječnik me je tada poslao privatno i napravila sam joj privatno eeg za koji mi je dr. rekao da je ok i da nema epilepsiju. Nisam imala mira jer je još jednom imala neke jake glavobolje, ima problema sa učenjem, sad je treći razred i vidim da joj nedostaje pažnje. Oduvijek se je isticala po količini energije od ostale djece, da sad ne nabrajam detalje. U poliklinici Kocijan Hercigonja su mi rekli da na nalazu eeg-a imaju naznake koje ukazuju na moguće probleme i napravili su joj to opet i to pod opterećenjem što je potvrdilo kako oni kažu da postoji velika šansa da se napadaj ponovi i to baš noću. Dati će joj neki lijek (rekli su najmanju moguću dozu) samo preventivno na večer da se pokuša spriječiti i da se ne ponovi napadaj, a ujedno će joj pomoći u njenom daljnjem razvoju. Pažnja i koncentracija joj je ne duža od 10 minuta. Sad čekam da mi kući pošalju nalaze sa detaljima i ne znam možete li mi vjerovati totalno sam zbunjena. Tek kad mi pošalju nalaze idem kod njih na razgovor o detaljima. Imam 1000 pitanja a nemam mi nitko na njih odgovoriti. Užasan je ovo osjećaj neizvjesnosti. Rekli su mi da će trebati i pomoć u učenju ali to će mi isto objasniti tek kad dođem sa tim nalazima.
Lelox, nemam iskustva sa epilepsijom, samo sa ADHD-om. Nasa psihologica je rekla da se u nekom vremenu predpuberteta mogu uloviti nekakve promjene na eeg-u koje imaju veze sa adhd-om.
Ali koliko vidim oni vjerojatno vide neke promjene koje nemaju veze sa adhd- om , nego epi napadima koje je ona imala.
terapija koju ste dobili nema veze sa adhd-om ( to pricam ovako napamet jer prvi lijek izbora za adhd su stimulansi , a oni se daju na drugaciji nacin, i nemaju veze sa prevencijom epi napada , jer to nije niti tipicno za adhd).
ako zelis potraziti drugo misljenje ( na ovo imas pravo preko uputnice ) idite na rebro. Naletila sam na ovaj clanak pa pretpostavljam da dr. Maja Jurin ima iskustva i sa epilepsijom i sa adhd- om ( ona je neurolog).
http://hrcak.srce.hr/file/46561
Posljednje uređivanje od sirius : 06.10.2014. at 16:48
Prepisati ću nalaz eeg-a. Cerebralna aktivnost je u mješovitoj alfa frekvenciji amplitude 20 - 50mV. Otvaranje očiju izaziva desinhronizaciju. Diferencirana HV: tijekom nazalne HV nakon 3 min javlja se lagano difuzno usporenje sa grupiranjem sporih valova 6-7Hz bez značajnije promjene u amplitudi. Nastavkom oralne HV nema drugih promjena. Nema asimetrija.
EEG je lakše usporen sa grupiranjem sporih valova tijekom nazalne HV. Promjene se javljaju nakon 3.min.
Kod njih sam išla jer sam čitala i slušala jednu emisiju u kojoj je dr. bila gost. Stekla sam neki dojam stručnosti. Voljela bi da mi netko kaže ako ima iskustvo sa njima. Uz sve i jako su skupi, ali pokušati ću i to preživjeti.
Jos samo da dodam , moj sin ima 12,5 g i adhd , ali nikad nije radio eeg nego mu je poremecaj potvrden na osnovu raznih drugih ( usmenih ) testiranja i na osnovu zapazanja na licu mjesta , te anamneze.
U svakom slucaju vi za pocetak morate vidjeti u cemu je tocno problem. Jer kod vas nije u pitanju ( samo ) adhd ( ako je taj poremecaj uopce u pitanju).
Sirius hvala ti, još ću se raspitati. Ja sam najviše išla zbog pažnje i koncentracije jer su ovdje dr. rekli da nema epil. ali sam njima naravno sve ispričala. I evo sada se izgleda da ima i naznake za epi., eeg za adhd je bio u granicama normale to su mi odmah rekli ali u razgovoru su primjetili i hiperaktivnost i granicu u pažnji a sve to prati i problem sa pamćenjem što mislim isto ide uz to. Joj, koliko informacija, a ja bi sve htjela znati. Vidjeti ću kad mi pošalju nalaz što će pisati i što će mi reći nakon toga.
Da, moram se strpiti i vidjeti što će mi reći, do tada ću istraživati, tako mi se je nekako lakše nositi sa svim ovim.
Sirius jesi li imala problema sa razumijevanjem od strane učitelja, ja se toga jako bojim, znam da nas čeka borba, jer čim dijete treba pomoć u učenju znači da ima dijagnozu, i treba pomoć učitelja.
Lelox, dr. Kocijan Hercigonja je dobar stručnjak, i, što je najvažnije, nije laka na obaraču s dijagnozom ADHD-a, ima znanje. Ipak, iz ovoga što si napisala, složila bih se sa Sirius. Kratkotrajna pažnja ne znači uvijek da je u pitanju ADHD, ona ide u paketu s raznim razvojnim poremećajima.
Hvala Rahab na odgovoru, to sam htjela, da mi netko kaže jesam li kod pravog stručnjaka. Znam da moram čekati nalaze da vidim što će mi napisati i znam da ne spada nedostatak pažnje samo u adhd, natuknuli su mi hiperaktivnost, nedostatak pažnje, priblem sa pamćenjem, ali nisu ništa konkretno rekli, Tako da mislim da mi je sad jedino preostalo čekati nalaze, a to mi je najgore. Hvala vam cure.
Sinu je dijagnosticiran ADHD, dobio je riješenje za ovu god., 4. razred. U E-dnevnik je upisan individualiziran rad i na tome je stalo. Sjajno sam surađivala s defektologicom, ali nikako s učiteljicom. Ja sam pokrenula postupak na vlastitu inicijativu jer od 1. razreda se vuku problemi s poremećajem pažnje, sporosti u pisanju... U 1. je bio jako uredan, ali ništa nije stizao. Od 2. je počeo kako-tako loviti korak, postao je neuredan, ali još uvijek čitljiv, no fali po koje slovo, ponekad se ne zna da l' je n ili m, k ili h, p ili r, o ili a. Učiteljica inzistira na krasopisu i daje mu dvojke, trojke iz rukopisa kad preda lektiru iako ju napiše za 5 pa je ukupna ocjena 3-4. Na svu sreću uglavnom uspijeva stići napisati pismene. Do lani je znao rješavati ih po 2-3 sata. Učiteljica ne pridaje veću pažnju usmenom. Defektologica je završila na dugotrajnom bolovanju. Rade li ostale djelatnice iz stručnog tima s tom djecom? Psiholog? Pedagog? S njim ovo polugodište nitko nije. Koliko vidim sve je u ovoj školi mrtvo slovo na papiru. Učiteljica smatra da može kao i ostali, samo da je lijen, zaigran, nezreo...
Ne rade.
Bar kod nas nisu.
Sve je ostalo na roditeljima. Mi smo u prva četiri razreda imali "homeschooling" sa mlađim sinom (nije adhd nego elementi disleksije). Trud se isplatio. Nije da nema više poteškoća, ali su sasvim podnošljive. Postoje kompenzacijske metode koje mu pomažu u savladavanju gradiva.
Ne odustaj, ali ne nadaj se u školi nekoj pomoći. Probaj porazgovarati sa stručnom službom, da vidiš "kako dišu" pa ćeš vidjeti na čemu si. Od ustanove gdje je obavljena dijagnostika zatraži PISANE UPUTE ZA UČITELJA, daj učiteljici i stručnoj službi i na tome inzistiraj do kraja, taman morala ići 2x tjedno u školu. To je u interesu tvog djeteta. I doma nadziri koliko god možeš. Ne odustaj čak ni kad je teško, nek se potrudi maksimalno koliko može. Nek te ne diraju loše ocjene iz pismenih - pouči dijete da se javlja za ispravak USMENO, a učiteljici reci da ga je dužna ispitati i usmeno, u skladu s preporukama o individualiziranoj nastavi. Sretno!
Bili smo na ERF-u. Čim sam dobila nalaz i upute oboje sam dostavila i učiteljici i defektologici. Učiteljica ih je pročitala i vrlo kratko ga hvalila, valjda nadajući se da neću krenuti na individualizirani jer sam sve ja poduzimala, ništa od strane škole. Učiteljica me čak kočila, kao bude s vremenom bolje kad sazrije, postane odgovorniji, nađe si interes. Vidim da joj se ne da. Ovo joj je zadnja god. pred mirovinu. Defektologice, na žalost uopće nema ove jeseni. Znam da je sve na nama i borimo se svaki dan sa svakom d.z., po 3-4h/dan, kad je u školi popodne piše d.z. do 23h jer ujutro sam sigurno ništa ne bi (pokušala sam ga tj. dana pustiti samog, al ne ide), natjeravam čitanje i pisanje lektire...
Nije on loš s ocjenama, sve brzo kuži, ocjene su 4, 5, koja 3. Problem je koncentracija, pisanje... A strah me 5. razreda...
Evo da te utješim - mom mlađem sinu je polazak u peti razred bio pravo olakšanje.... Kao prvo, riješio se nezainteresirane učiteljice, a dalje - gradivo predmeta koje je dobio je zanimljivije od dosadnog četvrtog razreda (koji je prema mom mišljenju lakši od trećeg jer se puno gradiva ponavlja i samo proširuje).
Dalje - razmisli da djetetu nađeš neku pomoć, ne moraju to nužno biti instrukcije... Kod nas je u kvartovskoj knjižnici dugo bio volonterski program za takve učenike subotom prije podne. Ima i drugih mjesta. Ali čak i privatni logoped ili defektolog možda ne bi bio loša ideja, tek toliko da s djetetom razradi STRATEGIJE kako on najlakše može učiti, kako treba pratiti gradivo... To je cijeli sustav potpore. Nekim klincima pomogne kad uče u paru s kolegom iz razreda (moj E. je tako ove godine dogurao do priprema za školsko natjecanje ih hrvatskog, a to je za njega stvarno super).
Dakle, treba prokužiti načine kako će djetetu biti najspretnije. Uskoro će i sam početi to raditi, ali treba mu pokazati kako to ide. I kod nas doma je struktura vrlo stroga - na primjer, nema ŠANSE da dečki odu u krevet, a da nisu složili torbe za školu i pripremili odjeću za idući dan. Moj stariji bi sve to uredno odradio i bez uputa (jer je takav, prirodno organiziran) ali mlađi - taj je kao tvoj. Njegov je problem upravljanje vremenom. Ni moj mlađi dugo duuugo nije imao nikakav osjećaj za vrijeme (a bome ni za prostor) pa smo smislili štoseve - kuhinjski timer, pa se proba zadaća iz matematike napisati za štajaznam 20 minuta (ovisno koliko je ima) ili sastavak u 10 minuta... Kod mog sina je upalilo. Nije ni danas savršeno (još istražujemo što mu najbolje odgovara) ali ide na bolje.
Takvom djetetu treba pomoć pri istraživanju njegovog stila učenja, pa s njim jednostavno treba isprobati razne varijante. Kad otkrije da uz umnu mapu nauči duplo brže ili da mu bolje odgovara čitanje naglas, pa tek onda zadaća (tako je kod mog sina) stvari se pomaknu s mjesta. Ali najvažnija je motivacija. Kod učiteljice koju opisuješ to očito nedostaje. Nadam se da će i tvom djetetu peti razred biti pomak na bolje. Sretno!
Ima li na kraju individualizaciju službeno ili nema?
Isplati se ulogirati na Facebook (ako već nisi), ne moraš pod svojim imenom, naravno, i zatražiti pristup grupi ADHD - Hiperaktivni sanjari. U bogatoj datoteci na jednom su mjestu svi zakoni i pravilnici, iskustva i savjeti, a na svako pitanje dobit ćeš relevantan odgovor i informaciju.
Peterlin i Čokolada, hvala na potpori i savjetima!
Ima individualizirani rad koji njegova učiteljica ne poštuje. Donjela sam potrebne papire i upisan mu je u E-dnevnik, al niš dalje. Borim se sama kako znam i umijem.
Pravilnike i zakone sam čitala na jednoj ADHD str. koju je jedna forumašica navela jer joj je brat ADHD-ovac.
13.12.2014. je na Trgu Francuske republike 11 bilo:
Čuješ li me? Kako prekinuti neučinkovitu komunikaciju i uspostaviti konstruktivnu u odnosu s djetetom?
Predavačice:
prof. ped Tončica Šiškov
mr. sc. Vanda Kos-Jerković
Na žalost, propustila sam.
Da li je netko bio?
Provođenje IP-a morala bi nadzirati stručna služba, a učiteljica bi morala napraviti plan rada po IP kojeg bi ti trebala dobiti na uvid. Jako je važno da detaljno proučiš svaki zakon i pravilnik (na FB ih imaš sve, sve je taksativno navedeno: način ispitivanja, vrijeme, količina, prilagodbe...) jer se educiranog roditelja škola puno teže može "otarasiti".
Kada budeš spremna za traženje prava svog djeteta (a imaš otežavajuću okolnost da je stručna služba na bolovanju, a učiteljica nezainteriesirana, onda ćeš ići opet postepeno: ako se učitelj ponovo ogluši, potraži ostatak stručne službe (imate li psihologa ili pedagoga), pa ravnatelja. Ako i dalje nema odaziva, onda moraš ići dalje - na AZOO i savjetnika koji će ih podučiti kako bi se trebalo raditi.
Onda ću se logirati i sve proučiti. Vidim ja da mi nema druge neg u borbu s vjetrenjačama. Učiteljici se niš ne da, a nitko dr. niš ne kontrolira. Ići ću do psihologice i pedagogice.
Nera, koji je razred?
Nama je cetvrti bio krizni sto se motivacije tice. Bilo mu je uzasno dosadno. Jedino ga je spasavala dodatna priroda , ali sve ostalo... trazio je krivine gdje stigne. U kombinaciji sa njegovom zaboravljivosti to je bila kombinacija snova.
more nenapisanih zadaca, projekata ...
Sto se tice uciteljice ona ga je tolerirala, ali nikad ga nije razumjela.
i sad kad je kod predmetnih profesora nisam primjetila da bilo tko od njih ulazi duboko u problematku ( tamo gdje treba).
U petom razredu se dogodio prvo polugodiste pomak naprijed jer je sve bilo novo i izazovno, ali obaveze i ucenje je opet uzrokovalo krizu u drugom polugodistu.
Ono sto primjecujem jest da skola ne radi onako kako bi trebala . Ne svi , ali vecina ne razumije problematiku , i nema volje/znanja pravilo mu pristupiti i motivirati ( jer nama to jest najveci problem).
uglavnom , balansiram izmedu pritiska na profesore i pustanja da dijete ipak nekad pokusa sam rijesiti situaciju.
to sad u sestom, u cetvrtom sam bila advokat vecinu vremena , i bila sam na informacijama svakih 14 dana.
i sad sam , ali ne idem kod predmetnih profesora ako vidim da M. se solidno nosi sa gradivom i profesorom.
Film "Mama" ("Mommy") o djetetu s adhd-om.
http://www.kinoeuropa.hr/projekcije/...=27#info-75517
Čokolada, hvala za preporuku! Pokušat ću ga otići pogledati. Ovih dana dvoje slavi ročkas pa se treba sjajno organizirati, ali ništa nije nemoguće.
Da se javim s novostima:
Defektologica s kojom sam sjajno surađivala i koja je na moje inzistiranje pokrenula postupak od strane škole, na moju veliku žalost je preminula.
Zato ju nisam nikad uspijevala pronaći prošlo poluigodište, a negdje krajem 11./početkom 12. mj. sam saznala da je na dugotrajnom b.o. Javila sam se prof. s ERF-a i uputila me na ostatak stručnog tima, ukoliko treba ona će stupiti u kontakt s njima.
Danas je tata bio na info. Učiteljica čeka mirovinu, žali se na zdravlje... Veli da ga se trudi hvaliti kad god može (a tog je malo, al te dane dođe iz škole sretan ko violina). Što se rukopisa tiče, ona samo interno piše loše ocjene, a ne stavlja ih u imenik (al ja vidim da radi prosjek ocjene znanja i rukopisa iz lektire). Učimo i pišemo d.z. svakodnevno po 3-4 h i dalje, natjeravam ga da čita lektiru...
Danas je učiteljica rekla tati da bi ga poslala na natjecanje iz matematike jer vidi da mu ide. Ostala sam paf! Pitanje je veli, što će mu se desiti sa samopouzdanjem ako bude zadnji. Tata će imati razgovor sa sinom pa će zajednički odlučiti jer oni zajednički rješavaju zadatke i matematički zadaci su neka novootkrivena ljubav. Problem je sporost pa pitanje koliko bi zadataka na natjecanju uopće uspio riješiti.
Neka svakako ode na natjecanje, uopće nije važno koji će biti, ali mu prikažite da je izabran među nekoliko najboljih u razredu i da učiteljica smatra da on to može, da vidi koliiko se trudio, da ti ga je nahvalila na sva usta, da je strašno napredovao ... laži i preuveličavaj jer je jako važno da mu naraste samopouzdanje, a onda će automatski i drugim očima gledati učiteljicu pa će korist biti obostrana. Ako bude i zadnji, reci mu da je posljednji od onih genijalnih koji su uspjeli proći "audiciju", ali je svejedno iza sebe ostavio većinu ostalih koji nisu ni mogli pristupiti.
Svaki uspjeh ili pohvala moju lansiraju u nebeske visine i postaje bolja i u onome što joj nikad nije išlo. Javi se želja za daljim uspjesima, a onda i na testovima uspije bolje skockati misli.
Tako si i ja mislim. Jer ak je odabran, znači da je među boljima, pa ako i ne uspije sve riješiti u zadanom vremenu, nadam se da mu to neće odrezati krila u startu. Mislim da bi mu to mogao biti dobar poticaj.
Necak mi je upucen u defektologa zbog manjka koncentracije i slabe grafotehnike. Inace je hiperaktivan ali nismo dobili pravu dijagnozu. Ima 5 godina. Da li mi mozete preporuciti privatno dobroga defektologa u Splitu jel je prvi termin tek za 2 mjeseca? Kako se blizi upis u vrtic, razmisljamo da ga prebacimo u vrtic Montessori jel mi je receno da oni imaju defektologa. Molim za savjet?
Moj mali princ se vratio oduševljen s pismenog natjecanja iz matematike. Nije znao jedan zadatak, a jedan je krivo shvatio. Stigao je riješiti zadatke u predviđenom roku.
Nakon par dana smo vidjeli rezultate: osvojio 7. mjesto od njih 26 iz 4. razreda, bio 2. u razredu od njih 6, a upao kao 6. da dobije samopouzdanje. On je presretan i krila su mu narasla. A ja kao ponosna majka presretna sam kad ga vidim koliko je sretan i koliki mu je to poticaj. Kad se samo sjetim kako sam ga tješila nek ne bude žalostan ak rezultati budu loši. Kad mi njegova učiteljica stalno na informacijama govori da on može, al neće, da je lijen.
Nema veze kaj ima 4 iz matke. Sad je i učiteljici dokazao da ima znanje. On je između 4 i 5, al ima uvijek zaključno 4 jer ne stiže riješiti radnu bilježnicu, a doma ju ne da rješavati jer iz nje daje ocjenu. Ko da od ovog ima neke koristi. Ne riješi pa jedino može biti neocijenjen. A na kraju god. radne ne idu doma neg ih učiteljica baca u stari papir. Radnu iz PiD vidim ponekad, a iz hrv. nikad.
Svaki vrtić bi trebao imati defektologa.
Moj mali je isti kao što je tvoj nećak, ima5,5 godina. Razgovarala sam s defektologicom, rekla mi je da ga prati u vrtiću, ako želim koju vježbu za jačanje koncentracije da joj se javim. Samo neznam na koji način da ga prisilim da nešto radi. Njemu je svaka igra na 2-3 min, pa idemo dalje.
Odredite svaki dan neko vrijeme koje ćete provesti doma zajedno za stolom u igri. Reci mu da će to biti svakodnevno i nakon toga može raditi ono što ga jako veseli ili ćeš ga već nečim nagraditi. Ispočetka će ta aktivnost biti samo igra npr. napraviti nešto od plastelina, ljepilom i škarama stvoriti nešto od kolaža, pročitati mu priču temeljem koje će nešto nacrtati, riješiti mozgalicu iz nekog dječjeg časopisa i sl., a postepeno ćeš kroz mjesece od početnih 5 minuta produljivati vrijeme i ubacivati sve više olovke i kojekakvih radnih listova, analizu i sintezu riječi, postepeno slova, brojeve, nizove i sve ono što smatramo predškolskim vještinama. Ovo - svaki dan - mislim zaista tako, baš svaki dan.
Strukturirat ćeš mu svakodnevnicu da može točno očekivati kad se što radi, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg lijeganja sa što manje popuštanja u tim odrednicama.
Upornost će ti se isplatiti.
Vrtićki logoped i defektolog obično nisu dovoljni.
Posljednje uređivanje od čokolada : 05.02.2015. at 16:25
Hvala!! Prenjeti cu sestri! Kiss
Na fejsu među Hiperaktivnim sanjarima ima jedna mama (moja seka) koja je s teškim ADHD-ovcem dogurala do mature! Ne znam kroz što sve nisu prošli, ali ona je za svoje dijete odradila sve, zna sve kurikulume, zakone, pravilnike, inspekcije, institucije... Ako kome treba zaista stručna pomoć iz prve ruke, ona je rado dijeli jer mrzi kad sistem guta pojedince pa mi se slobodno za njen kontakt obratite na pp!
Posljednje uređivanje od stork : 09.02.2015. at 22:35