Nama je cetvrti bio krizni sto se motivacije tice. Bilo mu je uzasno dosadno. Jedino ga je spasavala dodatna priroda , ali sve ostalo... trazio je krivine gdje stigne. U kombinaciji sa njegovom zaboravljivosti to je bila kombinacija snova.
more nenapisanih zadaca, projekata ...
Sto se tice uciteljice ona ga je tolerirala, ali nikad ga nije razumjela.
i sad kad je kod predmetnih profesora nisam primjetila da bilo tko od njih ulazi duboko u problematku ( tamo gdje treba).
U petom razredu se dogodio prvo polugodiste pomak naprijed jer je sve bilo novo i izazovno, ali obaveze i ucenje je opet uzrokovalo krizu u drugom polugodistu.
Ono sto primjecujem jest da skola ne radi onako kako bi trebala . Ne svi , ali vecina ne razumije problematiku , i nema volje/znanja pravilo mu pristupiti i motivirati ( jer nama to jest najveci problem).
uglavnom , balansiram izmedu pritiska na profesore i pustanja da dijete ipak nekad pokusa sam rijesiti situaciju.
to sad u sestom, u cetvrtom sam bila advokat vecinu vremena , i bila sam na informacijama svakih 14 dana.
i sad sam , ali ne idem kod predmetnih profesora ako vidim da M. se solidno nosi sa gradivom i profesorom.