Čokolada, hvala za preporuku! Pokušat ću ga otići pogledati. Ovih dana dvoje slavi ročkas pa se treba sjajno organizirati, ali ništa nije nemoguće.

Da se javim s novostima:
Defektologica s kojom sam sjajno surađivala i koja je na moje inzistiranje pokrenula postupak od strane škole, na moju veliku žalost je preminula.
Zato ju nisam nikad uspijevala pronaći prošlo poluigodište, a negdje krajem 11./početkom 12. mj. sam saznala da je na dugotrajnom b.o. Javila sam se prof. s ERF-a i uputila me na ostatak stručnog tima, ukoliko treba ona će stupiti u kontakt s njima.
Danas je tata bio na info. Učiteljica čeka mirovinu, žali se na zdravlje... Veli da ga se trudi hvaliti kad god može (a tog je malo, al te dane dođe iz škole sretan ko violina). Što se rukopisa tiče, ona samo interno piše loše ocjene, a ne stavlja ih u imenik (al ja vidim da radi prosjek ocjene znanja i rukopisa iz lektire). Učimo i pišemo d.z. svakodnevno po 3-4 h i dalje, natjeravam ga da čita lektiru...
Danas je učiteljica rekla tati da bi ga poslala na natjecanje iz matematike jer vidi da mu ide. Ostala sam paf! Pitanje je veli, što će mu se desiti sa samopouzdanjem ako bude zadnji. Tata će imati razgovor sa sinom pa će zajednički odlučiti jer oni zajednički rješavaju zadatke i matematički zadaci su neka novootkrivena ljubav. Problem je sporost pa pitanje koliko bi zadataka na natjecanju uopće uspio riješiti.