Kako vrijeme prolazi, neke ideje se kristaliziraju, a neke se zamućuju. Autizam je jedna ideja koja se konačno krenula kristalizirati, a kao posljedica kristalizacije je da roditelji autistične djece više nikako nemaju opravdanje za zanemarivanje svoje djece.
ADD, a posebno ADHD je područje u kojemu ne vidim pozitivne pomake. Bez obzira radilo se o djeci koja imaju oštećenja izazvana hipoksijom ili ozljedama, ili su jednostavno darovita - trpaju se sva u isti koš. Vjerojatno se radi o nadi da postoji nekakva čarobna pilula koja uklanja simptom poremećaja pažnje koja bi svu tu djecu dovela u "normalan" kolosjek, bez obzira na uzrok problema.
Jedina pilula koja već danas sve to može zove se placebo. Najizraženiji učinak je na roditelje, koji njenom primjenom dobiju utisak da su nešto napravili.

Treba imati u vidu da je u dječjoj populaciji oko 10% djece s posebnim potrebama, od kojih veliku većinu čine zanemarena i kulturalno deprivirana djeca. Prije 100 godina u eri nesputanoj "politički ispravnim" kategorizacijama, većinu te djece zvali bi neodgojenim divljacima. Stvarna situacija je da se roditelji ne bave tom djecom i da su im djeca uglavnom teret. Treba samo zamisliti sjaj u oku takvog roditelja (ali i odgojitelja, nastavnika...) kada mu opišu prednosti ritalina u svrhu pacificiranja malog divljaka. Savršeno