Mi nažalost umjesto umjesto hiperaktivnog sanjara imamo rastresenog divljaka . Ne mislim da je nemoguće s njim (u 1. razredu) svaki dan sjediti po 2-3 sata za ono malo zadaće, ali kad svaki dan strepim da li je u školi nekog tresnuo zato što ga je ovaj zadirkivao (a naravno da zadirkuju upravo onog tko na to burno reagira, a na nesreću je glavu veći od svih) - to mi je koma. Ne mogu si zamisliti što bi bilo kad bi netko od klinaca (bilo moj bilo drugi) izašao s posljedicama iz takvog sukoba. Pa mi se čini da je bolje da dobije neki lijek nego da završi u specijalnoj školi s klincima koji će mu biti krasan primjer kako se (ne) treba ponašati.