Morate napisati jos koji post da bi vam se ukazale poruke.
 |
|||
|
|
|||
Morate napisati jos koji post da bi vam se ukazale poruke.
Tjedan je ADHD-a pa u to ime evo malo simulacije da vidimo kako je njima
https://www.understood.org/en/tools/...ur-childs-eyes
Skrolajte do Simulations (do raznih -issues)
Posljednje uređivanje od čokolada : 10.10.2016. at 15:50
Lijepo sažete upute za one koji sumnjaju da im dijete ima ADHD.
https://www.facebook.com/notes/adhd-...7972202491761/
Bok!!! Mama sam djeteta od 2,7 godine i uočila sam da ne priča ništa osim mama,tata,ide u vrtić tete su primjetile izraženu hiperaktivnost,stavja sve u usta grize,tuće djecu uglavnom krenuli smo na Suvag prošli pretrage i ima dijagnozu poremečaj komunikacijsko jezični i poremečaj senzoričke integracije. Neuropedijatrica je napisala da traži procjenu senzoričkih smetnji,i uključenje u terapiju. Mene zanima postupak u Klaičevoj kako krenuti od kud,što,jer ako će trebat senzornu sobu oni to imaju,a samo primaju svoje pacjente. Kako postat njihov pacjent od kud krenut.Hvala
Kada ste prvi put uočili? Klinac mi je u 3. oš i počeo je lagati da izvršava obaveze, čak i učiteljici. Primijetila sam da je ili hiperfokusiran npr. legići, ali kad ga nešto ne zanima onda mu je gotovo bolno teško natjerati se odraditi zadatak. Pitam se je li do telefona koji je dobio krajem drugog oš i igri koje igra ili možda ima blagi adhd. Ima 9g.
Uocila sam jos u djenackoj dobi. Ali mi je bio prvo i jedno dijete do njegovih 6,5 godina pa nisam imala s kim usporedivati. Osim toga ni muz ni ja nismo neurotipicni tako da nama normalnost zgleda drugacije nego vecini.zutaminuta prvotno napisa
On je izgubio već par stvari vani, kao npr jučer loptu, kako ju je odnio više je nije vratio. Tako je jednom i skateboard. Prije toga malu minecraft torbu koju je jako htio. Bocu na harry pottera kojeg voli. Ujutro već četvrti put ove godine kreće u školu bez torbe, da ga ne zaustavim i kažem ponesi torbu ne znam bi li se sjetio.
Matematiku smo jučer pokušavali riješiti čitavu večer tek je jutros završio drugu stranicu. Nikad se ne sjeti obaveza.
No, ne mogu shvatiti je li anemičan jer ja sam točno takva kad mi padne željezo, ili je ovakav inače ili je oboje. Ni prije me ne bi npr. čuo kad mu nešto govorim. Ne jer ima problema sa sluhom već jer nema interes. Kad dobije ekrane obično krešti za njima kao pomahnitao ako mu oduzmem nakon sat dva.
Tražila bih uputnicu kod lom ali s obzirom na to kako me dočekala kad sam došla s rezultatima krvne grupe radije bih privatno, ali i to možda bolje tek kad popravi krvnu sliku.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 28.10.2025. at 11:52
Zaista ne znam da li on ima ozbilju anemiju i da li je problem sa paznjom nov, ili traje od ranije. Mozes i sa skolskom.lijecnicom razgovarati o tome i ona moze izdati uputnice za obradu.
Eh, odlično, onda ću ga idući tjedan na feritin privatno, s tim školskoj da da terapiju ako procijeni. 3-4 mj tog ako se ne popravi iščem uputnicu za provjeru adhd. Danas je ostavio knjige iz engleskog u školi. Godinu dana ranije nije bio baš tako zaboravljiv, sad me ovo brine.
Žuta, meni ta zaboravnost ne izgleda dramatično, moj isto zaboravi svašta.
Laganje je meni ozbiljniji problem, jer ja sam barem sigurna da mi mali ne laže. Pri čemu sam mu puno puta naglasila da mi ne smije lagati, jer se moram moći za njega zauzeti, a ako baratam krivim informacijama, ne mogu. Objasnila sam mu da nema veze i ako pošizim na nešto, da je manji problem što ja pošizim, jer je moja ljubav bezuvjetna i bezrezervna, nego ako bude neka ozbiljna situacija u kojoj sam ja 100% sigurna u ono što mi je on prenio.
Imam i ja borbu s nekim zadacima. Školske sam odradi čim dođe iz škole i spremi torbu za sutra, ali za pospremit nešto iza sebe je koma. Za čitati lektiru je isto bila borba. Sad imamo milestones. Izbrojimo stranice, i ako u nedjelju nije ispunio tjednu normu, ne ide nikamo dok ne pročita preostalo. Sad već i "prerano" pročita jer završi poglavlje koje je započeo pa bude i više od norme.
Uglavnom, i meni se čini da sam stalno u borbi. Ima nekih razdoblja kad to malo stane, i budem presretna. Jučer sam imala razgovor s njim da ne znam je l da ga pustim da uživa u djetinjstvu, da radi samo ono što ga veseli ili da se stalno borim s njim. Rekla sam mu da neovisno o tome što odaberem, da će mi s 30 godina zamjeriti. Ili da sam bila preblaga, ili da sam bila stroga mama. Rekao je da mi neće zamjeriti i neka ga naganjam.
Ja sam izravna u komunikaciji, a dijete zna da nisam zlonamjerna i da se trudim.
Tako da bih se ja na tvom mjestu koncentrirala na razgovor o laganju i strukturiranju vremena za obavljanje obaveznih zadataka, a zaboravljivost nije neka ekskluziva. Isto mislim da već možeš s njim racionalno o prehrani razgovarati da zajedno pronađete neki modus. Nacrtaj mu ili pokaži Healthy eating pyramid pa mu reci da odabere što mu odgovara iz te piramide, a da zadovoljite odnose u količini.
On meni kaže evo i sinoć kako otac govori jedno i radi drugo, meni je tu problem što imam drugu stranu koja ga uči primjerom laganju. Sad ovako on inače ne laže ali kako zaboravlja lakše mu je skinuti s vrata što je zaboravio ako izmisli i to mu je tehnika nošenja sa zaboravljivošću jer se doista ne sjeća jer mu nije bitno.
što kaže školski psiholog?
današnja djeca imaju jako puno izazova, a tvoji dodatno zbog obiteljske situacije
daješ sve od sebe, svaka ti čast
mislim da bi, da sebi olakšaš, trebala pronaći još neki sustav podrške u vidu dječjeg psihologa koji će raditi s djecom
Ne znam, nije išao psihologinji. Idem idući utorak na informacije. Otac nije super ali mislim da nije toliki faktor. Kad su kod njega pila ih s matematikom, ali i vodi da igraju košarku. Koliko mogu očekivati u datim uvjetima još je dobro. Ne mogu ih čuvati od svakog lošeg utjecaja. Rekla sam im da sam i otišla od oca jer se nije znao ponašat i bavio se lažima. I tu sam stala s objašnjenjima. Ne razvlačim pitanje oca ko trakavicu. Bitno je da im ja ne lažem sa mnom su više vremena.
Nisam sigurna jel tu pitanje anemije ili adhda mala je granica. Prošlu školsku godinu ja sam mogla bezbrižno otići spavati jer sam znala da su svi troje stavili sve knjige. Ove godine ujutro ustajemo i ponavljam mu deset puta jesi li sve stavio hajde pogledaj opet. Jučer je ostavio knjige iz engleskog na stolu u učionici. Nije ih uopće stavio u torbu. I tu se sjetim sebe kak sam s anemijom bila pogubljena odem iz jedne sobe u drugu i zaboravim pošto sam krenula.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom